Prepečene dunje u Ovalnom kabinetu

 

Živ nisam bio ovih par dana u Washingtonu.

Kakve su prostorije za mučenje u podrumu White House?

Čupaju li nokte ili čereče na inkvizitorskom točku?

Ah ne, mašta mi ode predleko. Ne smije da ispada iskasapljeno na slikama i foto seansi sa predsjednikom USA.

Na kom podu neke pokrajne prostorije je spavao i tko mu je ispeglao izgužvano odijelo?

Da li je uspio noću da se iskrade iz podruma i obiđe sam (sa svojim teškim mislima) zatvorene knjižare u Washingtonu?

Da li su dva Marka i jedan Mali engleski naučili na Megatrendu ili stvarno mogu da pomognu oko proof readinga engleskog teksta? 

Što nisu poveli Andreja da mu čuva leđa?

Da li je ispred skupštine organizovan veliki miting podrške na kojem vrhunske glave političke elite (vjetrobrana Brnabić,  doktor Stefanović, doktor Šapić, doktorka Jorgovanka) uz sasluženije islužene skupštinske postave starog saziva i pretorijansku gardu novog saziva.

 Ima li dovoljno dovezene mase da maše prilikom prenosa video obraćanja predsjednika sa spojenim prstima na travnjaku ispred Bijele kuće kako je odbranio srpske interese iako je bio izložen atomskog slijeva i desna?

Da li je Selaković  ugovorio sa ruskim skulptorom spomenik Spasiocu Kosova na Slaviji od jedno 28 metara (šta će tamo premalena golubovima uneređena bista nekog Dimitrija Tucovića),  u obliku Bijelog anđela sa razbijenom vojskom OVK pod nogama?

xxx

Jednom prilikom, godina bijaše mislim 1988, učestvovao sam u pregovorima firme PIM za koju sam tada radio sa odgovarajućim ministarstvo Libijske Džamahirije oko izgradnja lukobrana u Tripoliju. Posao od preko 100 miliona USD. Pregovori su trajali 3-4 meseca. Kada smo došli u Tripoli na finalizaciju, 5-6 dana smo se gombali oko zadnjih izmjena stavki u ugovoru. Ugovor je bio sastavljen na arapskom kao važećem tekstu ugovora.  Moja uloga prevodilačka, kontrola jezičke ispravnosti teksta i usaglašenosti sa dogovorenim. Izmjene su se unosile do zadnjeg časa predviđenog za potpisivanje.  Što se ono kaže - sve su radnje dozvoljene dok se papir ne potpiše.

Bio je Ramazan i potpisivanje kod ministra bilo je zakazano za negdje oko ponoći. Desetak ljudi sa libijske strane, jednako toliko i sa naše, sve s ambasadorom (koji je kasnije držao uvodni govor od pola sata u kome smo Staljinu rekli NE, a svjetskom blokovskom ustrojstvu suprostavili nesvrstanost).  Glavni pravni pregovarač sa libijske strane je doneo finalni tekst ugovora otkucan nešto prije toga. Dao ga je meni da kao provjerim tekst. Ugovor je imao oko 40 strana. Štos je vrlo jednostavan: pošto sam bio jedini prevodilac u prostoriji, nema šanse da pročitam cijeli ugovor a da pri tome prevodim ugodnu konverzaciju prisutnih potpisinika i njihove pratnje. Znajući koja su mjesta u ugovoru bila sporna, zatražim 15 minuta pauze da prođem ta mjesta. Ministar gleda začuđeno, ambasador ućutao, naši se komešaju. Ministar da rukom neki znak koji bi otprilike treba da znači da izvolim. Odem u neku sporednu prostoriju praćen nekim ministarskim potrčkom i sjednem za stol i izvučem prethodni primjerak teksta i pored ga sa novim. (Kolege prevodioci znaju kako se to radi). Sve je bilo u redu. za 10 minuta se vratim u glavnu prostoriju gde se u međuvremena održavala neka komunikacija na krnjem engleskom.

Dolazi televizijska ekipa da snimi ceremoniju potpisivanja.

Postavljen veliki rezbareni stol sa dvije identične stolice. Zasjeli ministar i generalni direktor PIM-a.

Sa direktorove strane stavljen jedan stočić za koji sam jedva uspio da uvučem noge, stolica bez naslona. Govori ministar u kameru,   ja prevodim direktoru. Potom govori direktor i ja prevodim u kameru.

Potpisivanje, rukovanje, zajednička slikanje (imam negdje fotke ali nisam mogao da ih nađem za ovu priliku).

xxx

Posljedice:

Projekat nije realiziran. Rukovodstvo PIM-a je srušeno radničkim štrajkom potaknutom nezadovoljnim inženjerima koji su htjeli da se ogrebu u nabavci opreme za tek potpisan posao. Firma je počela da se raspada i koliko znam još uvijek je u stanju raspadanja.

Libija se raspala prije 10-tak godina i još se nije sastavila.

xxx

Što se tiče memoranduma o razumevanju/sporazuma/skupa obećanja/ubacivanja američkih dobrih usluga i buduće 5G tehnologije/neobaveznog obavezivanja iz White House slikovnice  vidim da je najviše dobio Izrael.  

Srbija prva evropska zemlja koja će preseliti ambasadu u Jerusalem.

Kosovo dobilo priznanje kao država dan prije nego je prihvatilo da ne juri dalja priznanja i lobira po hodnicima međunarodnih organizacija. Priznanje dobilo od Izraela.

Amerikanci izbacuju Huavei kao konkurenciju za 5G. I pride još neke financijske aranžmane.

 Trump se slizao sa izraelskim lobijem i očekuje milione srpsko-izraelskih glasova na izborima u novembru.

Hotija očekuje zavrtanje ruku od strane opozicije koja mu je dala vruć krompir i čeka da Biden zasjedne u Ovalni kabinet.

EU čeka Bidena. 

Spasilac svete kosovske zemlje će da obiđe sve televizije sa nacionalnom frekvencijom (Pink, Happy a možda i RTS) i da maše papirima na kojima nikako da razaznamo čiji su potpisi i kojom se funkcijom koriste.

Ja sam imao nekoliko posljedica:

1. Onomad: Ministar me pohvalio nakon potpisivanja i javno rekao da bi volio da ima tako savjesnog pregovarača u svojoj administraciji.

2. Danas: Pregorele su mi dunje u rerni dok sam pisao ovaj tekst.

Jestivost tek treba da provjerim.

xxx

Provjerio i dijelom pojeo. Neke veće komade na koje sam uviđavno prije prženja namazao nešto marmelade od šljiva.

Hoću reći - svašta može da se proguta ako se lijepo namaže.