Večerinka u DMZ

Mi stariji pamtimo priče naših starijih (baba i majki napose) da za ručak (dok je još postojala tradicija zajedničkog ručavanja) na stol iznijeti hladnu juhu sa rezancima bila najveća mora koju je domaćica mogla da doživi. A kod mnogih patrijahalnijih pukla bi tu i neka šamarčina.

A da se od hladne juhe sa rezancima može napraviti spektakl – to doista nisam mogao ni pretpostaviti. Hajdemo na stvar.

Sjevernokorejski vladar Kim Jong Un je kao prethodnicu za historijski jednodnevni samit sa južnokoreanskim predsjednikom Moon Jae Inom u DMZ (demilitariziranoj zoni) poslao na pripremu banketa kuhara najpoznatijeg pjonganškog restorana koji pravi najčuveniju sjevernokorejsku HLADNU juhu sa rezancima koja se u svim kulinarskim knjigama naziva Naengmyun. Kuhar ima zadatak da naengmyun na banketu bude svež pa je on ponio i svoju mašinu za pravljenje rezanaca da sve bude kako treba. Mada  mi zvuči prilično kontradiktorno praviti svježu juhu sa rezancima koja treba da bude hladna. Koliko je meni poznato hladna juha (sa rezancima ili bez) je ona od juče ako ne i od ranije – izvučena kao zaboravljena iz dubine frižidera ili sačuvana u zamrzivaču. I ne može bez podrijavanja.

A sada pogledajte sliku naengmyuna predviđenog za banket. Na sve liči samo na juhu ne. Ajde da se pobliže upoznamo sa tom delicijom.

Prilažem sliku juhe

sa banketa

ali i neki „normalni“ naengmyun za običan narod.

 Rezanci su tanki i pravljeni od mješavine nekog njihovog brašna i krompira a neprozirni bujon je od goveđe juhe.Taj se bujon ne pravi sipanjem neke smješe iz kesice nego se par dana prije dolaska gostiju napravi prava goveđa juha sa gomilom povrća i začina. U korejskoj varijanti tu ima i nama manje poznatih začina, ali hajde da to zanemarim.  Koliko sam mogao da razlučim sjeverni Korejci vole da dodaju ukiseljene rotkvice, a pored tanjura se stavlja jedna mala zdjelica sa octom a druga sa senfom. A obavezno je da se na gomilicu koja se ljulja u juhi doda barem pola kuhanog jajeta.

(NB: Pročitao sam da je sutradan u Južnoj Koreji nastala prava pomama za naengmyunom i da restorani nisu mogli da izađu na kraj sa redovima ljudi koji su ih opsjedali.)

Vraćam se na tekst kada nešto prezalogajim. Ovaj juhica mi otvorila apetit.

Pošto je subota prije podne, zadovoljio sam se prženicama sa namazom od pašteta (omiljena mi kombinacija), parčetom fete i zelenim dijelovima mladog luka.

A Kim i Mun su sa svojim ženama i drugim članovima delegacija prešli na ostatak menija koji vam prenosim bez tananih obavještenja što je što i kako se spravlja a više ću se pozabaviti simbolikom.

Hladna salata od hobotnice.

Hobotnica je iz primorskog grada Tongyeonga, rodnog mjesta klasičnog muzičara i kompozitora Yoon Yi-sanga koji je bio borac za demokraciju u vrijeme diktatura u Južnoj Koreji. Nije mi baš jasno kako će maršal Kim protumačiti tu simboliku.Kod njega nema boraca za demokraciju a uklonio je (pročitaj: naredio da se likvidiraju)  preventivno i nekoliko članova najuže familije. Sjetimo se samo polubrata koji je spektakularno otrovan na najjavnijem mjestu na aerodromu u Kuala Lumpuru a umro je u strašnim mukama.

Čuveni švicarski rosti krumpiri

su se našli u korejskoj modifikaciji kao podsjećanje na mlade dane budućeg Kima dok se školovao i boravio po raznim bogataškim internatima u Švicarskoj.

Pyeonsu knedle 

punjene mješavinom mesa neke krokerske ribe i morskog krastavca (!) sa sosom karakterističnim za rodno mjesto južnokorejskog predsjednika Kim Dae Junga koji je prvi južnjak koji je posjetio sjevernjačkog kolegu (oca današnjeg Kima) još 2000. godine. Kad sam pročitao čime se filuju ne čudi mi da se dobiju samo dve knedle. Ništa bez knedli sa šljivama. (Barem 5 komada. Sa medom i cimetom.)

Potom se prešlo na prženu Dalgogi ribu 

koja je specijalitet iz Busana gdje je Moon Jae-in proveo djetinjstvo dočim se Kim, da vas podsjetim,  navikavao na švicarske krumpijere.

A sada nešto konkretnije. Govedina na roštilju.

 Ne možda u količini koja bi zadovoljila naše standarde. A jadno goveče je sa ranča osnivača jedne od najupješnijih korejskih korporacija – Hyundai. Pogodite tko unaprijed računa na jeftinu radnu snaga sjeverne braće i proširenje tržišta. To je onaj isti industrijalac koji je 90-tih godina prošlog vijeka doveo nekoliko stotina grla stoke do DMZ i poklonio ih vlastima sa sjeverne strane granice. Ah da, čini se da je ta korporacija u vrijeme organizovanja prvog skupa vođa dviju zemalja 2000. godine par dana prije samita poklonila nekoliko stotina miliona dolara sjevernim domaćinima – da im se nađe. Nije jeftino razgovarati sa čelnicima Kim dinastije.

Bibimbap

je vrlo slikovito ime za tradicionalno korejsko jelo od povrća, riže i jaja u raznim ćasicama da kombinira kako tko voli. Ah da, povrće raste u demilitariziranoj zoni.

Vratimo se na ribu. Ovoga puta na pari kuhanog soma i crvenog snapera 

(ima li neka naša riječ za potonju morsku ribu). Kažu da je som obožovan sa obe strane DMZ i jede se za svaki praznik ili bilo kakvo slavlje. Očigledno da mu je mjesto i na ovom povjesnom susretu da podsjeti na mnogo toga što ih veže sem jezika, krvi i rase. Doduše i drugdje u svijetu ima naroda koji govore istim jezikom čije vođe više vole da se omeđuju nego spajaju. No, možda i  mi na DM zoni duž Drine, Save i Dunava jednom priredimo sličan banket.  Kad malo bolje razmislim možda bi bilo bilje da ne.  Popiće se neka, izvući se revolver (ako ne kakav veći kalibar oružja), zapucaće se …. Ne, ne – bolje je bez banketa. Što li se sjetih Krležina Banketa u Blitvi?

Mango mousse

je mala začkoljica jedinstva. Primjetiće se u dekoraciji mala mapa ujedinjene Koreje. Mousse je dobio kao ukras latice poljskog proljetnog cvijeća kao simbola novog doba i rodne godine. Neka je berićetna!

Drugi desert je mala igra simbola. Čaj je od jedne gljive koja raste u borovim šumama na krajnjem sjeveru Sjeverne Koreje, a rižin kolačić je specijalitet sa otoka Jeju – najjužnije tačke Južne Koreje. 

Dodatna simbolika je u tome što sjeverno gorje uključuje i planinu Pektu odakle je prvi mitski kralj Korejaca. A Jeju otok je najpoznatiji kao mjesto najvećeg korejskog otpora japanskom zavojevaču u Drugom svjetskom ratu.  Treba li tumačenje?

Ne vidjeh da li je na meniju bilo kakvog pića. Ipak večera je bila na granici sa najviše vojske sa jedne i druge strane i ne bi valjalo da se zapjeva. Mogao bi neki usnuli čuvar na nekoj čuki pomisliti da je neka provokacija. Pa da onako preventivno zapuca.

A čovječe i ja pretjerujem. Pa nije to Balkan.