Bugarski sataraš na ravnim krovovima

 

Mjesecima samonametnute samoizolacije promatram sa svog 7. kata istočni dio Beograda prihvatajući gradski pejzaž ko svoj habitat i premišljajući koješta. Jednom prilikom, za najžešćih zabrana kretanja, na jednom od ravnih krovova (pogledati sliku) 

jedni su roditelji izveli svoje dvoje male, moja nestručna procjena kaže da su djeca bila od 4 do 6 godina starosti,  i pokušali da im organizuju kakvu takvu zabavnu aktivnost. Procijenili su da je ograda krova dovoljno visoka i neprijemčiva za veranje tako da su djeca bila na sigurnom.  Posmatrao sam ih sa svog balkona i uživao u njihovom uživanju. A onda pogledao na ravan krov udesno. Ako pogledate poažljivije primjetićete da je na njemu iznikao neki korov ako se nije uhvatilo ineko drvo. Tada sam se sjetio jednog interesantnog poduhvata koji je počeo prije neku godinu a sada je veoma rašišen po svijetu.

Bašta na ravnim krovovima.

Neki mladi Francuzi napravili su start-up firmu, okupili studente poljoprivrede i smislili program okomitih (ako preferirate izraz, može i vertikalnih) bašta na ravnim krovovima gdje se gaji raznovrsno povrće, začinsko bilje i svašta nešto što se može gajiti u nekoliko okomito postavljenih rafova. Studenti poljoprivrede su izradili sistem kap po kap, izabrano je odgovarajuće bilje, napravljen biznis model i krenuli nekim malim, SVOJIM, sredstvima.

Mjesto dešavanja: centar i urbani dio Pariza.

Naravno negdje moglo okomito, negdje je išlo terasasto a negdje su samo postavljene žardinjere. Koliko novca toliko ideja.  

Problem: Nagovoriti ili dogovoriti se vlasnicima stambenog prostora o korišćenju krova. Pošto su zgrade privatne manje više su uspjeli jer su vlasnici izračunali da se mogu dogovoriti sa kroisnicima krova oko održavanja krovova itd itd. Posao je krenuo.

Povrće, a i voće supočeli prodavati po nižim cijenama ljudima koji stanuju u istim tim zgradama. Nema transportih troškova, sve je svježe. Kvalitet robe je bio toliko dobar da su počeli snabdijevati i bolje restorane.

Elem. Gledam ravne krovove pred svojim očima i razmišljam kako se jedna mala ideja u korist svih može realizirati ovdje, kod nas.

Ti si lud. Prvi je komentar na koga ću naići. Gdje kod nas da se vlasnici stanova slože sa takvom idejom? Vjerovatno da je tako. A dali je neko pokušao? Zar ne bi mladi ljudi koji žive u tim zgradama mogli napraviti kooperativu (ko već neće da je nazovu lijepim imenom: zadruga) i naprave sopstveni mali biznis. Kupci su im odmah tu – vrata do vrata.

Zar ne bi novoinstalirani uravnici zgrada da budu inicijatori takvih ideja i oni koji mogu napraviti bizns plan i izračunati isplativost vis a vis troškova održavanja krovova.

Itd, itd.

Znam da će mnogi reći da pričam bedastoće.

Tako nisu razmišljali onih nekoliko iz Pariza koji su nakon 3-4 godine rada zakupili ne znam koliko hektara (?) ravnih krovova u Parizu.

Ok, ako nećete baštu i da nekome obezbedite profit (u Srbiji je još uvijek na snazi razmišljanje da je od sopstvene lijenosti mnogo gora tuđa inicijativa da se nešto napravi. Nađite tumačenje u onoj legendarnoj: da susjedu crkne krava), onda barem uredite krovove za sopstveno uživanje. Kao što možete vidjeti na slici.

A kad smo kod uživanja. Predlažem mali piknički ručak za ravne krovove.

Bugarski sataraš. Predložio mi je moj drug iz Zagreba Josip.

Vidio sam video snimak a u mojoj izvedbi to je izgledalo ovako:

1.       Izgrilovao sam nekoliko izrezanih ploški patlidžana. (Važna napomena: Valja ploškice od oko 0,5 cm izrezani ranije i malo posoliti i pustiti da odstoje jedno sat vremena. Potom ih prije stavljanja na plotnu ili gril namazati uljem sa obe strane. Namazati a ne potopiti u ulje – znate da patlidžan kao spužva upija masnoću). Grilovati taman da padlidžan omekša i malčice posmeđi.

2.       Paprike iseći na duguljaste ploškice i izgrilovati opet vodeći računa da se ne prepeku.

3.       U tavi ispeći komadiće mesa po izboru. Prethodno posoljene i pobibrene i eventualno držane u malom pacu sa bijelim lukom.

4.       U istoj tavi, nakon što meso izvučete, ispržiti luk i isjeckani paradajz. Količina po volji i ukusu. Da se lijepo pretvori u umak. Možete dodati začine po volji.

5.       U sač, šerpu ili, u mom slučaju u glinenu posudu, sa malo ulja na dnu, posložiti polovinu grilovanog patdlidžana. Preko njega polovinu grilovanih paprika. Posoliti i pobiberiti po ukusu. Preko toga raporediti preprženo meso. Preko toga preliti polovinu umaka od luka i rajčice (to je onaj isti paradajz od maločas) pa preko toga ostatak patlidžana i ostatak paprika i ostatak umaka. Odozgo po volji (odmah ili kada je gotovo): peršun, matičnjak, nana, bosiljak itd prema ukusu.

Ja sam sve uradio kako je napisano i pripravio pire od krompira. Na žalost, toliko sam bio gladan da sam zaboravio da uslikam. Moja varijanta je najbliža ovoj na slici, samo malo kompaktnija. Ovdje čini mi se da vidim i tikvice - što uopće nije loša ideja. 

A video će vam pridodati moj drugar Josip ili potražite sami. 

Ej ljudi. Nemam šta da dodam. Za ravne krovove i dobro društvo dušu dalo.