Jupiter i Saturn na ravnoj ploči

Svaku ponoć posljednjih nedjelja dočekam na balkonu zablenut u nebo. Svjetlosno zagađenje ne može pružiti onaj divan ugođaj zvjezdanog neba koji vas pokriva kao najdivniji pokrivač sa razastrtim svjetlucavim zrncima dijamanata. Sjećam se noći u Sahari kada smo sa krova jednog opskurnog hotelčića na jednom brdu pored Sebhe u Libiji promatrali kako se Mliječni put rasteže po horizontu. U grupi vojnih instruktora bijaše jedan oficir srednjih godina, zaljubljenik u zvijezde, koji nam je objašnjavao raspored sazvježđa i razne fenomene u Sunčevom sistemu i van njega. (Bio sam sa radaristima i raketašima – dakle, plavcima – koji se svakako moraju svrstati u obrazovaniji dio vojnih starješina a sigurno daleko od bilo kakvih predrasuda o krutim vojničinama. A i bila je godina 1978. kada je JNA izgledala mnogo solidnije nego što se kasnije pokazala).

Jupiter kao najsjajnija planeta (iza Venere koja se ne vidi ovih dana sa mog balkona) pojavljuje se oko 10-11 negdje iz Bugarske recimo, a, uz malo napora, vidi se i Saturn koji je ovih dana u konjukciji sa Jupiterom. Tek iza ponoći pojavljuje se na istoku slabašni odsjaj Marsa se ponekim crvenkastim bljeskom. Mars se u odnosu na ove dvije veće planete kreće brže po svodu. Pratim ih tako oko sat po ponoći dok se ne pojavi okrnjeni Mjesec.

I ne mogu danima da se odlijepim od poređenja znanja o planetama Sunčevog sistema sa temeljnim nedostatkom razumjevanja stvarnosti koja je toliko karakteristična za moderna potrošačka i veoma površna vremena. Običan i neobrazovan posmatrač neba vidi kako su Jupiter i Saturn blizu jedan drugome na nebu i kako im se relativno brzo primiče Mars. U toj plošnoj slici neba sve je jedno drugome blizu, skoro da se guraju međusobno. Iole obrazovanijem čovjeku je jasno da nije tako. Niti je Zemlja ravna ploča, niti je nebo oslikan svod u dvije dimenzije. No, ravnopločasti umovi vole da vide ono što im je pred očima i to smatraju nepromjenljivom istinom bez obzira na sve dokaze i zakone prirode koja te besmislice opovrgava.

Ti ravnopločasti umovi tako gledaju i na svijet oko sebe i slično objašnjavaju sve pojave.

Prije nego što se upustim u dalje objašnjavanje – jedna napomena: Današnji svijet brzih komunikacija i instant informacija (gdje se sve više gubi razlika između istine i laži i kada iše postaje nevažno da li je nešto istinito ili lažno) od čijeg se protoka ne možemo odbraniti sve i kad bi htjeli (sem onih rijetkih koji nisu prihvatili da imaju mobilni telefon a odavno su odbacili da gledaju TV i slušaju radio), uslovljava nikad veću površnost kao i nemanje vremena da se informacije obrade. S jedne strane. A s druge, ljudi, mlađi posebno, gube spremnost da proniknu i obrade dobijene informacije a još više strpljenje da čuju i razmotre bilo kakvu argumentaciju koja ne staje u SMS poruku ili instagram poruku  od neke slike i možda tuce riječi. Već ona objašnjenja sa 13 riječi se preskaču. Važno je osloboditi mozak za nove besmislene informacije.

Dakle, imajući tako posla sa ravnopločastim mozgovima (o „umu“  je upitno raspravljati) naša politička javnost bavi se komentarima političke svakidašnjosti (srpske i svjetske) na način kibicera koji u kafani gledaju dokone starce dok slažu domine, ili podnapitih kritičara svega postojećeg sa pivskih gajbica ispred zadružnih prodavnica. Toj bujici pojednostavljivanja podlegli su svi „profesionalni“ analitičari koji gostuju po raznim televizijama i robuju minutaži emisija u kojima se voditelji trude da budu još plići od svojih gostiju i ne dozvoljavaju iole razumniju elaboraciju bilo čijeg stava.

Da li je bojkot uspio ili nije?

Da li će Vučić uzeti Dačića u vladu?

Da li su desničari preuzeli proteste gnjevnih građana?

Koje strane sile i agenture instruiraju demonstrante, pojedine političke grupe i pojedince?

Ko je kome nešto smjestio i ko je legao na rudu?

Da li otac (član vladinog aparata) Škundrić treba da odgovara za demonstriranje njegovog sina protiv vlade?

Hoće li za predsjednika vlade doći falsifikator doktorske disertacije ili neki drugi lažni diplomac sa Megatreša?

U papazjaniji nikakvih objašnjenja bilo čega lezi ogromna moć manipulacije političara na vlasti kao i onih u opoziciji. Razlika je u tome što su ovi na vlasti u prilici da dograbe gotovo sve medije vidljive u cijeloj državi, a ovi drugi čekaju da oni dođu u takvu priliku. I jednom kada rok važnosti sadašnjih vlastodržaca istekne ovi drugi će se kao ožalošćena porodica dohvatiti pokojnikove imovine, pokretne i nepokretne. Da se razumijemo, pod imovinom ovde podrazumijevam državu a ne ono što su oni privatno maknuli i sklonili. I nastaviti gdje su prethodnici stali (u slučaju Srbije – prethodnici su u par navrata oličeni u Jednom čovjeku nadnaravnih moći. Srbija kanda ne može bez vođa. Jedan je sebe projektirao kao Tita poslije Tita, a drugi kao Mesiju).

xxx

Da ponovim jednu angdeotu koju sam čini mi se negdje nekad ranije ispričao.

Jedan francuski akademik (ime sam zaboravio) jednom se vozio negdje i auto je stao na putu. Njegov vozač se češkao po glavi da bi dokonao šta je uzrok kvara. Akademik ga je pitao niz pitanja o načinu rada motora automobila i razložnim pitanjima naveo vozača da se dosjeti šta bi mogao biti razlog kvara.

Pita vozač akademika otkud on zna kako rade automobilski motori (akademik biće da je bio neki društvenjak) i od kog majstora je naučio.

Veli njemu akademik da je učio od čovjeku po imenu Corneille koji je bio majstor  živeo je i radio u 17. vijeku. Vozač pogleda sumnjičavo na ishlapjelog akademika. Vozio je on mnoge akademike i zna da su oni ponekad izgubljeni za stvarnost.

-       Ali u 17. vijeku nije bilo automobila. – potrudi se vozač da vrati akademika u realnost zbivanja oko njega.

-       Nije. Ali je bilo razuma i ljudi su se pitali kako nešto funkcionira.

xxx

Večeras nam se sa Zapada primiče nevrijeme, ali Jupiter, a bogme i Saturn se drže svoje nebeske pozicije i svjetle ponešto zamućenim sjajem. I kad ih zakloneoblaci znaću da su oni i dalje tamo. Držim da je takvo saznanje velika čovjekova moć. Sa ponosom prihvatam kao svoju zaslugu što je moja vrsta homo sapiensa evo ovih dana sa svojim malim orbiterom naoružanim raznim kamerama i instrumentima uspjela da se primakne Suncu na 77 miliona kilometara i pošalje na predivne fotografije od kojih jednu prilažem. A da biste razumjeli veličinu ove kaše od Sunca, u donjem lijevom uglu dat vam je prikaz veličine ove naše plave planete.

Dato poređeje ne pravim da bih pokazao našu sićušnost i beznačajnost. Dapače, sa tpo zrnca pijeska u svemiru potiču ljudi koji su se odvažili da saznaju sve što mogu o milijardama drugih zrnaca pijeska na velikoj kosmičkoj plaži.