Na nekoj konferenciji iz topologije i geometrije, postdiplomac
Lisa Piccirillo sa University of Texas iz Austina čule je za jedan mali
matemtički problemčić koji nije bio rešen od kako ga je, prije 50 godina, napravio John Horton Conway po kome se
taj topološki problem nazvao – Conwayov čvor. Ne smatrajući da se radi o, za
matematičara, značajnom stvari uzela je da se zabavlja sa tim problemčićem
onako sa strane, kad nađe malo slobodnog vremena. Prikaz Conwayovog čvora imate
na slici i nemojte od mene očekivati da vam objasnim kako ga je rešila.
Elem, mozgala je jedno nedelju dana i kada je
promenila ugao gledanja, došla je do rešenja i opet, onako usput, to pomenula svom mentoru
na Univerzitetu. Koji se šokirao. U međuvremenu ona je doktorirala i po
objavljivanju rješenja u nekom od vrhunskih matematičarskih časopisa dobila
mjesto na MIT.
Da, radi se o djevojci na biciklu.
xxxx
Na čvoru srpske demokratije na kome su krajevi također vezani, a
mjesta presecanja niti kao da ima nedifiniran broj, nama nikakav mladi
doktorand ne može pomoći. U budalasto jeftinoj manipulaciji na koju svi
pristaju i prave se da nije tako, upleli smo se kao pile u kučine. Priprosta
demagogija i bezočne manipulacije sigurno nisu srpski izum. Tko je imalo čitao
o antičkoj grčkoj demokratiji, bez svih ovih modernih sredstava brze
komunikacije i instant vijesti, zna kako su se kupovali glasovi i pridobijale
mase. Recept je isti: uvjeri drugoga da radiš u njegovom interesu.
Često se čuje da je demokratija kao sistem nesavršena ali da
nema bolje. Zaista, u uslovima polisa, gdje se svi međusobno poznaju i zna se
who is who, trebalo bi da bude lako da nas recimo 100 izabere jednoga koji će
nas zastupati na mjestu odlučivanja o čemu god se radilo. Čini se da i dalje postoje demokratski
sistemi vlasti gdje narod bira SVOG predstavnika. Pa onda nam dođe neka partija
i ponudi svog čovjeka za našeg predstavnika, i na kraju, ne biraš više svog
predstavnika nego biraš PARTIJU koja će da te predstavlja. I tako dalje, ne bih
da vam solim već dobro zasoljeno gradivo.
Taj Gordijev Conwayov čvor demokratije nismo razriješili.
A možda da promijenimo ugao gledanja?
Drugarice Lisa Piccirillo, bude li vam se zagadio radio na MIT i
nekim slučajem se udate za nekog Srbina i još neobjašnjivijim slučajem odlučite
da dođete s njim u Beograd – kandidujte se
za predsednika. Glasaću za vas. Molim vas da požurite, treba nam jedan takav
kandidat 2022.
xxx
Djevojke + 1 momak iz redakcije PAFF (teško se suzdržavam da je
prisvojim i nazovem “moja”) aktivno su pratili dva dana pobune studenata nakon
što je naš Vrhovnik, kao emanacija struke, najavio zatvaranje studentskih
domova zbog očiglednog širenja zlokobnog virusa. Koga smo najprije pobijedili ali se on, vrag
ga odnio, odnekud vratio (a iz neiskazanog trzaja usana našeg Vrhovnika dalo bi
se naslutiti da nam ga je netko namjerno ubacio). 10 minuta nakon njegove
najave na TV, studenti su se digli. U Studenjaku najprije, a poslije i po
drugim studentskim domovima. Pred ponoć već su bili kod skupštine. Nakon
narednih sat vremena, ministar prosvete je objavio da se mjera udaljavanja
studenata iz domova povlači. Vrhovniku se servirali krive informacije, puj pike
– ne važi ono što je prije 3-4 sata najavio. Nimalo naivni student nisu mu povjerovali i
sutradan su se sakupili a gdje nego na platou ispred Filozofskog fakulteta,
Rektorat je u neposrednoj blizini, i iznijeli decidirane zahtjeve koje je rektorka
podržala.
Ne idem dalje sa prepričavanjem i upućujem vas na prilog PAFF o
svemu tome koji je izašao iste večeri.
Zbog čega onda sve to pominjem?
Djevojke iz redakcije PAFF (+jedan momak) puni revolucionarnog žara upotrebile su oštricu svoje mladosti i
angažmana da svoje gledanje na stvar ne iskažu samo ličnim učešćem na ulici
nego da to uobliče u prilog koji kroničarski daje pregled događanja ali i svoj
ugao gledanja na problem i moguća rješenja. Ja bih rekao da su pogodili oblik
uravnotežene strasti ne podležući ni demagogiji, ni zanosu parola, kao ni
lažnim vođama. Objavili smo to isto
veče.
Naravno, mi smo mala produkcija i naša riječ ne dopire do mnogih
ušiju. Iako se trudimo. Ali, sada eto iz mene progovara matori mudrac koji nije
ni luk jeo nit ga mirisao, vidjele su djevojke (+jedan momak) da se samo
ozbiljnim prilazom bilo kom problem može stvar
dovesti makar ka nagovještaju rješenja.
E tu se stvara energija promjena!
Ima li među njima neka Lisa
Piccirello?
Нема коментара:
Постави коментар