Leonard i Marianne u zemaljskom raju

Tko od nas kontinentalaca nije imao san o zemaljskom raju lociranom u nekom primorskom gradiću (po mogućnosti otočnom) dovoljno udaljenom od užurbane civilizacije a punom sunca, malih (peščanih) plaza, ribe, sunca, vina, konoba, usporenih nenametljivih ljudi. Ponekad smo privremeno uspjevali san ostvarivati na ljetovanjima kada bi se udaljili iz gradske vreve i posla i utočište našli na nekom Braču, Hvaru, Krku …(dodaj mjesto iz svog sjećanja). Živjeli smo tih 15-tak dana (u doba Jugoslavije i socijalizma trajao je zemaljski raj odmora i duže, sada teško da se ugrabi  nedelja dana) sa sličnima sebi, po dnevnom rasporedu bez unaprijed određenog plana, po namjerama predodređenim uživanjem i dokolicom.

Za omanju međunarodnu družinu ljudi sklonih umjetnosti, Hydra je bila ovozemaljski raj.

I na ovoj slici iz skorijih godina vidi se ušuškanost pored prirodne potkovičaste luke između kamenih obronaka zaštitničkih brda.

Da ponovim: more, sunce, riba, vino, jeftin život, udaljenost od civilizacije, ostrvo bez automobile (i dan danas, što je održalo pristojan broj mazgi i magaraca)

lake droge, neobavezan seks. Falio je još samo rokenrol. Ali umesto Elvisa, bio je tu Leonard Cohen, sa svojom gitarom i par naučenih akorda, poezijom koja istražuje ljudske odnose. Leonard nikada za duge karijere nije prekinuo da preispituje odnose ljubavnika, žudnju, ljubomoru, zanos i melanholiju. On iz Kanade dolazi 1960, Axel Jensen i Marianne tu su već dve godine. Axel piše i zaradi se od toga neki dinar (kruna), Leonard dobio podršku od države a našlo se i neko nasljedstvo da kupi kamenu primorsku kuću. Jensenovi su živeli u kućici iznad Leonarda na vrhu brda.

Tko se od nas iz generacije 50-tih ne sjeća priča o plavim Skandinavkama (za nas se vezao pojam “Šveđanke”) koje doduše nismo previse često viđali na Jadranu ali bi se našla poneka da bi se mogli hvaliti nepostojećim seksom sa tadašnjim simbolima slobodne ljubavi i neobavezavajućeg seksa. Premda su iskustva više bila vezana za Čehinje (ili Slovakinje – tada su nam bili svi Česi) i eventualno Njemice. Ali “Šveđanke” su bile predmet zanosa i priča.

Tako se Leonard zagledao u Marianne.

Dakako bio je tu i Axel. Pisac Kerouacovog tipa, često se opijao i pomalo ekscentrik. Živjeli su zajedno ali su se ponašali kao da nisu zajedno. U Hydrus u u to vrijeme dolazili pored umjetnika i bogataši na svojim jahtama. Axel je jurio dame iz visokog društva, Marianne se svidjela britanskom nasljedniku iz bankarske familije Barcley. Viđali su se i sa Leonardom naveče kada bi se družina skupljala u kafani blizu rive uz gitaru, lake droge, cigarete i vino.

Kada se rodio Axel junior 1960. Axel senior, jednako slobodoumnih shvatanja kakvim smo mi zamišljali “Šveđanke”, izgubio je interes za Marianne i izgubio se negdje sa nekom drugom ženom na nekom drugom mjestu.

Jednog je dana Marianne sa sinčićem bila u radnji koja je bila i kafanica. “Stajala sam sa korpom i čekala da uzmem flaširanu vodu i mlijeko. On je stajao na dovratku, sunce iza njegovih leđa.” U kaki hlačama, košulji zavrnutih rukava, sa kapom na glavi. Pitao ju je da li bi se pridružila njemu i njegovom društvu napolju. Zračio je nekom posebnom svjetlošću koja je obuzimala radošću sve oko njega. Odmah je pokazao naklonost prema njoj i bebi.

Tako je krenula ljubavna priča o Leonardu Cohenu iz Kanade i Marianne, njegovoj partnerki i muzi iz Norveške, na grčkom otoku Hydra.

Naredni dio te love story koja je obilježila dobar dio njegovog (i njenog) života slijedi.

Sada je dovoljno da se podsjetite So long Marianne, pjesme koja je ušla u naše živote i predstavlja  jedan od međaša u našim sjećanjima koji označava  mladost, ljubav(i) i snove.  

Come over to the window, my little darling
I'd like to try to read your palm
I used to think I was some kind of Gypsy boy
Before I let you take me home

Now so long, Marianne
It's time that we began to laugh
And cry and cry and laugh about it all again

Well, you know that I love to live with you
But you make me forget so very much
I forget to pray for the angels
And then the angels forget to pray for us

Now so long, Marianne
It's time that we began to laugh
And cry and cry and laugh about it all again

We met when we were almost young
Deep in the green lilac park
You held on to me like I was a crucifix
As we went kneeling through the dark

Oh, so long, Marianne
It's time that we began to laugh
And cry and cry and laugh about it all again

A što ne biste malo i poslušali.

https://www.youtube.com/watch?v=cZI6EdnvH-8

Posudio sam i ovaj prijevod (nisam najzadovoljniji njime, suviše je bukvalan, ali sam lijen da se sam pozabavim tako teškim poslom kao što je prevođenje poezije)

Nećeš li doći do prozora, moja mala draga?

Želeo bih da čitam sa tvog dlana

Znaš i sama da sam mislio da sam neki mali ciganski dečko

Pre nego što si me povela u tvoj stan

Budi mi zbogom, Marien! Vreme je da počnemo da

Da se smejemo, i plačemo i plačemo

I da se smejemo o svemu opet

Znaš kako želim da živimo zajedno

Ali teraš me da zaboravim na sve

Da zaboravim da se molim anđelima

A i anđeli su zaboravili da se mole za nas

Budi mi zbogom, Marien! Vreme je da počnemo da

Da se smejemo, i plačemo i plačemo

I da se smejemo o svemu opet

Sad te sretoh kad je sve prošlo, a bili smo mladi

Stajali smo u zelenom parku

Držala si se me kao da sam bio razaplenj

Dok smo klečali duboko u mrak

Budi mi zbogom, Marien! Vreme je da počnemo da

Da se smejemo, i plačemo i plačemo

I da se smejemo o svemu opet

Budi mi zbogom, Marien! Vreme je da počnemo da

Da se smejemo, i plačemo i plačemo

I da se smejemo o svemu opet

Sada mi treba tvoja skrivena ljubav

Hladan sam kao da sam nov hladan žilet

Otišla si kad sam ti rekao da sam ozbiljan

Da li si ikad pomislila koliko sam bio hrabar?

Budi mi zbogom, Marien! Vreme je da počnemo da

Da se smejemo, i plačemo i plačemo

I da se smejemo o svemu opet

Oh, ti si tako lepa devojka

Videh kad si otišla i promenila svoje ime opet

I baš kada sam savladao ovu celu planinu

Da operem oči na kiši

Budi mi zbogom, Marien! Vreme je da počnemo da

Da se smejemo, i plačemo i plačemo

I da se smejemo o svemu opet

Budi mi zbogom, Marien! Vreme je da počnemo da

Da se smejemo, i plačemo i plačemo

I da se smejemo o svemu opet