Srpsko "hrvatstvo" za poneti

Primjer 1:

Naša premijerka jednom izjavi nešto kao:

„Moj deda je Hrvat. Ne Srbin iz Hrvatske, nego Hrvat.“ To je uzela kao dokaz objašnjenja kako u Srbiji nije nacionalnost bitna da bi se uspjelo u životu, čak i u politici.

Nema sumnja da je Barnabićka dosta postigla. Kao što nema sumnje da je to uradila pod kišobranom Gospodara Vučića čija je pozicija u državi takva da može da predloži za premijera nekoga tko nije iz redova njegove partije, nije dokazani Srbin (Srbenda – što bi rekao Koča Popović), pri tome je iz LG... populacije (izvinjavam se što nikako da upamtim kraticu koja označava homoseksualce i ostale drugačije seksualno i rodno opredeljene građane). Jednako je vrijedno pomenuti kako je njegova partija prihvatila takvu Barnabićku iako je sigurno dobar deo (hajde da ne licitiram procentima) duboko protiv toga da im lezbijka vodi vladu. Ali šta je ta „nastranost“ spram ličnog interesa bivanja pod skutom Gospodara Vučića.

Dakle „Hrvatstvo“ koje ne spriječava da se bude dobar Srbin. To jest, Srpkinja ili Srbijanka LG...oprijedeljenja.

Primjer 2:

Otac Sava Janjić iz Visokih Dečana na Kosovu, monah i arhimandrit (ako se dobro razumijem u crkvene činove), koji se doima kao razborit čovjek kome narod iz okoline dečanskog kompleksa dolazi kada im treba pomoć i koja pametna riječ, ušao je spor sa vladajućom političkom nomenklaturom protektorata Gospodara Vučića, zbog različitog stava o budućem razrješenju kosovskog čvora. Ukratko, on smatra da će razgraničenje o kome se toliko govori biti katastrofalno za srpski narod južno od Ibra ako se pod razgraničenjem podrazumijeva razmjena teritorija: 

Srbiji da pripadne dio sadašnjeg Kosova sjeverno od Ibra (Sjeverna Mitrovica i par općina sa većinskim srpskim stanovništvom) a Kosovu ono što se u Srbiji naziva Preševska dolina (Medveđa, Bujanovac, Preševo) sa većinskim albanskim stanovništvom.  Kako izgleda tandem Hašim Vučić i Aleksandar Tači uveliko rade na tome i kao da u tome imaju podršku Trampove diplomatije i prilično nemušto odbijanje evropskih birokrata.

Elem, ona ista partijska poslušnička kamarila Gospodara Vučića osula je drvlje i kamenje na monaha Savu, pa je tamo neki opsurni poslušnik našao podatak da je majka monaha Save – Hrvatica. Ništa nije dodatno objašnjavao. „Njegova majka je Hrvatica“ je dovolljno samo ze sebe da definiše izdajnika „srpstva“ i da ga jasno diskvalificira kao bilo kakvog relevantnog sagovornika na temu o Kosovu.

Na stranu što nisam mišljenja monaha Save da se Kosovo ne sme „prepustiti“ Albancima jerbo ne znam kako bi to Srbija mogla ustanoviti suverenitet i vlast nad Kosovom, kao što ne mislim da se Srbi pod kosovskom vlašću nisu nekako snašli i pokušavaju da žive normalno (recimo kao preostali Srbi u Hrvatskoj).

Ali jadni Sava se suprotstavio vladaru a pošto mu se ne može naći neko koristoljublje i mrlja  iz prošlosti onda ..“njegova je majka Hrvatica.“ Šta može bitiviše diskvalificirajuće od toga. O sancta simplicitas!

Primjer 3:

Novak Đoković je za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva na Tviter nalogu dao podršku „vatrenima“. E sada, da li je to bilo dok je naša (mislim, srpska) reprezentacija još igrala u kvalifikacijama ili nakon što smo očekivano ispali – ne znam. Ali kako neokaljana, vrhovna nacionalna vrijednost, dika i ponos nacije, nosilac najviših crkvenih (pravoslavnih) odlikovanja može navijati za – Hrvate. Našlo se tu nešto srbendisanih čistunaca koji su mu to zamerili. Iščeprkale su se slike Noleta sa Kolindom, pa druženje sa Čilićem, Bornom i drugim hrvatskim tenisačima. Međutim, ni dva dana ne prođoše kada nasta muk. Biće da je „odozgo“ neko rekao da se ne dira po Noletu, nacionalnoj veličini. Utihnuše Đukanovići, Vučićevići i ostali vučićevi uveoci. A kada je Nole uzeo Wimbledon pa i Cincinnati  onda je njegovo navijanje za „vatrene“ izgubilo na vrijednosti.

Ili je možda u pitanju i to što je moja malenkost kao i dobar dio meni poznate javnosti također navijao za „vatrene“ (mada me ne krasi vatrenost u bilo kom obliku navijanja) prosto zato što su momci dobro pikali nogometno-fudbalsku loptu.

Naravno, onaj sljedbeni dio priče o proslavi športskog uspjeha sve sa Thomsonom i ushićenim narodom koji je nedjelju dana zamislio sebe kao nešto što u stvarnosti nije, stvar je koji su vam mnogo bolje objasnili Hani Erceg, Boris Dežulović i Viktor Ivančić.  

Xxx

Kako živjeti sa tolikim budalaštinama.

Možda se sjetiti Tesle i njegova vizionarstva koje čini tako ništavnim sve te „naše“ priče o srpskom porijeklu i hrvatskoj (ako ne austrougarskoj) domovini. Bez da mnogo pričam pogledajte kako je Maskov „Tesla“ odjezdio u svemir i gleda ovu našu plavu lopticu ( treći kamen od Sunca) na kojoj potpuno neznatna zrnca prašine prebrajaju krvna zrnca jedni drugima. Pogledajte i sanjajte otvorenih očiju i pogleda izvan svakog zla.