Danas (tj. jučer, petak, pošto zađoh u subotu) je za sve muslimane bio poseban dan. Dan obračuna sa
đavolom u sebi i svijetu. Negdje oko 2,5 miliona hodočasnika otišlo
je iz šatorskog naselja pored Meke
do Mine gdje su obavili važan religijski obred: kamenovanje đavola.
Islamski povjesničar Al Azraki, ne bez smisla za dramatizaciju, oživio je Abrahamovo suočavanje sa đavolom prilično jasnim slikama. Abraham se vraćao iz Mine ka Meki i u klancu zvanom Al Akaba ugleda đavola u obliku neke kamene prikaze.
Vazda u takvim momentima prisutni spretni arkanđel Gabrijel (Gavrilo, Đibril) ne časeći časa komandova Abrahamu (Avramu, Ibrahimu) “Gađaj ga!”. Poslušan kakav je bio Abraham baci 7 kamena na prikazu koja brzo nestade. Ali malo kasnije ukaza mu se opet i opet je Gabrijel brzo reagovao a Abraham poslušao i pogodio đavola sedam puta. Bi tako i treći puta ali je đavo bio nekako manji pa ga Abraham gađao sa kamenčićima kao za praćku.
Ritual kamenovanja uveo je sam Muhamed i vijekovima je čitavo hodočašće do detalja razrađemo i kodificirano. Na mjestu prikaza podignuta su tri stuba koja bi vjernici u zanosu gađali. Kako se broj vjernika posljednjih decenija značajno povećavao dolazilo je do gužvi jer su mnogi htjeli da baš u određeno vrijeme izvrše obred pa je dolazilo do stampeda i gotovo svake godine poginulo bi na stotine ljudi u nekontrolisanom kretanju mase.
Onda je Saudova familija odlučila da se prostor preuredi. Napravljena su tri poveća zida /umjesto ranijih stubova/ da bi sprečili hodočasnike da u žaru kamenovanja promaše đavola i pogode nekog nedužnog insana.
Na slikama vidite kakav je đavo bio do prije nekog vremena
i u šta se pretvorio sada.
Cinici bi mogli reći da se đavo u svoje tri prikaze znatno uvećao. Kao da đavo proguta svih 49 kamenčića kojima ga svaki hodočasnik gađa pa svake godine se ukazuje sve većim. A pedantni statističari i matematičari su izračunali da nova superstruktura oko đavolih prikaza omogućava da đavoljim prikazima priđe oko 500.000 ljudi na sat. Organizacija njihovog pristupa nesumnjivo je zamašan logistički poduhvat pa nije ni čudo da je u organizaciju hadžiluka uključeno više od 100.000 ljudi, a za kralja i njegovu familiju (kralj, da vas podsjetim, nosi titulu: čuvar dva sveta mjesta) najvažnija i najglavobolnija godišnja briga. I uvijek je historiji islamskog svijeta bilo tako. Samo onaj tko je bio kadar organizovati nesmetan dolazak i boravak hodočasnika iz čitavog svijeta mogao je za sebe reći da je vladar koga priznbaje čitav islamski svijet.
49 kamenčića? Zašto taj broj pomenuh? Ritual kamenovanja počinje 10. tog dana mjeseca Zu-l-hidža. Tada vjernik gađa veći zid sa 7 kamenčića. Tj. kamenčića može biti i više ako vjernik ne uspije pogoditi zid. Dakle, zid se mora pogoditi 7 puta. Nakon toga hodočasnik odsijeca kosu a dosta njih se ošiša na nulericu. Slijedeća dva dana mora svako od tri đavolja zida pogoditi po 7 puta. Ima hodočasnika koji su toliko kivni na đavola /i sebe/ da ostaju i dan duže. Svaki taj dan znači još 21 kamenčić.
Simboličko značenje čitavog rituala kao što rekoh vezuje se za Abrahama. Pri i najveći đavolji zid pri kamenovanju hodočasnika podsjeća na Abrahomovo iskušenje da kao žrtvu Svevišnjem prinese svoga sina Isaka (Išmail, Ismail). Vrhovni je vidjevši Abrahamovu riješenost i muku ipak odredio da se umjesto sina žrtvuje životinja (najčešće ovca) i zato se tog dana na stotine miliona ovaca širom islamskog svijeta pokolje.
Taj crni dan za ovčji svijet podsjeća na nekdašnji 29. novembar u socijalističkoj Jugoslaviji kada je zahvaljujući neradnim danima stradala prasad za tradicionalnog kolinja tj. priprema rezervi mesa za zimu.
Druga đavolja prikaza u obliku zida predstavlja iskušenje Abrahamove služavke Hađar, poreklom Egipćanke. Pošto Abraham sa ženom Sarom nije imao djece, Sara poturi Abrahamu svoju služavku i ona donese Abrahamu sina Isaka kada je već bio u poodmaklim osamdesetim. Ne bih sada da ulazim u rasplodnu moć matorog Abrahama. Bilo bi tu posla za DNK analize ako bi se našlo bioloških ostataka Abrahama, Hađare i Isaka. U šta iskreno sumnjam.
Treći đavolji zid opet se dovodi u vezi sa žrtvovanjem Isaka kada je otac gledao kako da nadmudri Svevišnjeg i izbjegne žrtvovanje sina pa je od od onog Odozgo bio prekoren.
U simboličkom i psihološkom objašnjenju prevladava stav da je kamenovanje đavola oslobađanje samog sebe od sopstvenog, internog, đavola, tj. čin čišćenja sebe od strasti i nepoćudnih želja. Čistivši sebe od nečastivog čovjek se približava Alahu. Mnogi vjernici činom bacanja kamena na đavola misle da su u tom trenutku na korak do samog Boga i da mu nikada nisu bili niti će biti bliži. Zbog toga se često na slikama hodočasnika koji bacaju kamenčiće vidi istinski zanos i spoznaja fizičke bliskosti sa Alahom u tako simboličnom nasilnom činu.
A čineći to tri puta hadžija najprije istjeruje šejtana iz sebe, pa zatim spoljnog šejtana od džina (iblisa ili nekog drugog nadnaravnog stvorenja) te najzad šejtana od iz drugih ljudi – nevjernika.
do Mine gdje su obavili važan religijski obred: kamenovanje đavola.
Islamski povjesničar Al Azraki, ne bez smisla za dramatizaciju, oživio je Abrahamovo suočavanje sa đavolom prilično jasnim slikama. Abraham se vraćao iz Mine ka Meki i u klancu zvanom Al Akaba ugleda đavola u obliku neke kamene prikaze.
Vazda u takvim momentima prisutni spretni arkanđel Gabrijel (Gavrilo, Đibril) ne časeći časa komandova Abrahamu (Avramu, Ibrahimu) “Gađaj ga!”. Poslušan kakav je bio Abraham baci 7 kamena na prikazu koja brzo nestade. Ali malo kasnije ukaza mu se opet i opet je Gabrijel brzo reagovao a Abraham poslušao i pogodio đavola sedam puta. Bi tako i treći puta ali je đavo bio nekako manji pa ga Abraham gađao sa kamenčićima kao za praćku.
Ritual kamenovanja uveo je sam Muhamed i vijekovima je čitavo hodočašće do detalja razrađemo i kodificirano. Na mjestu prikaza podignuta su tri stuba koja bi vjernici u zanosu gađali. Kako se broj vjernika posljednjih decenija značajno povećavao dolazilo je do gužvi jer su mnogi htjeli da baš u određeno vrijeme izvrše obred pa je dolazilo do stampeda i gotovo svake godine poginulo bi na stotine ljudi u nekontrolisanom kretanju mase.
Onda je Saudova familija odlučila da se prostor preuredi. Napravljena su tri poveća zida /umjesto ranijih stubova/ da bi sprečili hodočasnike da u žaru kamenovanja promaše đavola i pogode nekog nedužnog insana.
Na slikama vidite kakav je đavo bio do prije nekog vremena
i u šta se pretvorio sada.
Cinici bi mogli reći da se đavo u svoje tri prikaze znatno uvećao. Kao da đavo proguta svih 49 kamenčića kojima ga svaki hodočasnik gađa pa svake godine se ukazuje sve većim. A pedantni statističari i matematičari su izračunali da nova superstruktura oko đavolih prikaza omogućava da đavoljim prikazima priđe oko 500.000 ljudi na sat. Organizacija njihovog pristupa nesumnjivo je zamašan logistički poduhvat pa nije ni čudo da je u organizaciju hadžiluka uključeno više od 100.000 ljudi, a za kralja i njegovu familiju (kralj, da vas podsjetim, nosi titulu: čuvar dva sveta mjesta) najvažnija i najglavobolnija godišnja briga. I uvijek je historiji islamskog svijeta bilo tako. Samo onaj tko je bio kadar organizovati nesmetan dolazak i boravak hodočasnika iz čitavog svijeta mogao je za sebe reći da je vladar koga priznbaje čitav islamski svijet.
49 kamenčića? Zašto taj broj pomenuh? Ritual kamenovanja počinje 10. tog dana mjeseca Zu-l-hidža. Tada vjernik gađa veći zid sa 7 kamenčića. Tj. kamenčića može biti i više ako vjernik ne uspije pogoditi zid. Dakle, zid se mora pogoditi 7 puta. Nakon toga hodočasnik odsijeca kosu a dosta njih se ošiša na nulericu. Slijedeća dva dana mora svako od tri đavolja zida pogoditi po 7 puta. Ima hodočasnika koji su toliko kivni na đavola /i sebe/ da ostaju i dan duže. Svaki taj dan znači još 21 kamenčić.
Simboličko značenje čitavog rituala kao što rekoh vezuje se za Abrahama. Pri i najveći đavolji zid pri kamenovanju hodočasnika podsjeća na Abrahomovo iskušenje da kao žrtvu Svevišnjem prinese svoga sina Isaka (Išmail, Ismail). Vrhovni je vidjevši Abrahamovu riješenost i muku ipak odredio da se umjesto sina žrtvuje životinja (najčešće ovca) i zato se tog dana na stotine miliona ovaca širom islamskog svijeta pokolje.
Taj crni dan za ovčji svijet podsjeća na nekdašnji 29. novembar u socijalističkoj Jugoslaviji kada je zahvaljujući neradnim danima stradala prasad za tradicionalnog kolinja tj. priprema rezervi mesa za zimu.
Druga đavolja prikaza u obliku zida predstavlja iskušenje Abrahamove služavke Hađar, poreklom Egipćanke. Pošto Abraham sa ženom Sarom nije imao djece, Sara poturi Abrahamu svoju služavku i ona donese Abrahamu sina Isaka kada je već bio u poodmaklim osamdesetim. Ne bih sada da ulazim u rasplodnu moć matorog Abrahama. Bilo bi tu posla za DNK analize ako bi se našlo bioloških ostataka Abrahama, Hađare i Isaka. U šta iskreno sumnjam.
Treći đavolji zid opet se dovodi u vezi sa žrtvovanjem Isaka kada je otac gledao kako da nadmudri Svevišnjeg i izbjegne žrtvovanje sina pa je od od onog Odozgo bio prekoren.
U simboličkom i psihološkom objašnjenju prevladava stav da je kamenovanje đavola oslobađanje samog sebe od sopstvenog, internog, đavola, tj. čin čišćenja sebe od strasti i nepoćudnih želja. Čistivši sebe od nečastivog čovjek se približava Alahu. Mnogi vjernici činom bacanja kamena na đavola misle da su u tom trenutku na korak do samog Boga i da mu nikada nisu bili niti će biti bliži. Zbog toga se često na slikama hodočasnika koji bacaju kamenčiće vidi istinski zanos i spoznaja fizičke bliskosti sa Alahom u tako simboličnom nasilnom činu.
A čineći to tri puta hadžija najprije istjeruje šejtana iz sebe, pa zatim spoljnog šejtana od džina (iblisa ili nekog drugog nadnaravnog stvorenja) te najzad šejtana od iz drugih ljudi – nevjernika.
Нема коментара:
Постави коментар