The eye of the day

Jutro je osvanulo obećavajući sunčan dan poslije magličaste uvertire jeseni. Krenuh po kruh, paradajz, kupus i jogurt. Paradajz kupujem na jednoj tezgi pored kioska sa štampom. Simpatičan mi je prodavac. Zavaravam se da paradajz kod njega nije neki plastični, industrijski bezukusni proizvod. Neka dežmekasta žena sa kolicima za pijacu i štapom u drugoj ruci sumnjičavo pregledava paradajz.

Dajte mi 3 paradajza, srednje veličine, ne previše mekana.

On ponavlja njen nalog i prebira po paradajzu. Jedan je premali, drugi je prevelik, treći je premekan, četvrti nije zreo. Prodavac pokušava da zadrži strpljenje i ljubaznost ponudivši joj da sama izabere. Ona bi, ali štap ne bi da ispusti, a uspravljena kolica djeluju joj nestabilno. Prodavac je okretao svaki pojedini paradajz da bi ona na kraju odlučila. On stavlja tri paradajza na vagu.

Dodajte još jedan. Tvrđi.

xxx

Prije tačno 100 godina bilo je isto ovako maglovito jutro kada su iz pariškog zatvora Saint-Lazare u pratnji advokata i dvije redovnice, izveli na streljanje jednu 41-godišnju Holanđanku, po imenu Margherithe Zelle. U dugom kaputu, s šeširom širokog, ravnog oboda. Odveli su je na mesto za streljanje. Postavili su je ispred jednog potanjeg, poniskog iskošenog stubića zavezavši za nj jednu ruku. Odbila je povez za oči i šroke same komande zaduženog oficira mahnula slobodnom rukom advokatu. Streljački vod od 12 vojnika pucao je na komandu, a komandujući oficir je prišao telu čija je vezana ruka vezana za stub štrčala ka nebu kao da ukazuje na sunce koje se probijalo kroz mnagličasto jutro. Pucanj iz oficirskog pištolja u glavu overio je sudsko ubistvo.

Nisam siguran da je gornja fotografija prava ili je scena iz nekog od filomova snimljenoj o najslavnijoj ženskoj špijunki. 

Margherithe je bila optužena za špijunažu u korist Nijemaca i od strane Francuza osuđena na smrt.

Na ovom odštampanom papiru, sa puno rukom pisanih dopuna, prepunom potpisa ima na na sredini velikim slovima ispisana reč: MORT. 

Deset godina prije toga naočita Margherithe harala je po velikim gradovima Europe kao zavodljiva plesačica erotskih pokreta i, kažu, rodonačelnica striptiza. 

A ovako je izgledala u danu hapšenja.

Povjesničari se često bave njome i kolaju razne teorije o tome za koga je špijunirala. Za jednu ili drugu stranu u ratu, ili za obje. Neki kažu da su Nijemci podmetnuli dokaze o njoj kao špijunki jer su bili uvjereni da špijunira za Francuze. I ona je tvrdila da je bila dvostruki špijun, ali nakon istražnog zatvora od skoro godinu dana došlo se do priznanja na osnovu koga je brzo izrečena i izvršena smrtna presuda. Da li je priznanje bilo stvarno, iznuđeno ili joj je možda dosadilo da se nosi sa životom.

Tijelo nitko nije preuzeo pa je dato nekom medicinskomn fakultetu da studenti uče anatomiju. Glava je bila sačuvana u Muzeju anatomije ali je volšebno nestala prilikom nekog inventara pre 20-tak godina.

Od Margherithe, mnogo poznatije kao Mata Hari, ostao je samo ovaj broš.

“Mata Hari” je uzela za ime iz nekog od indonežanskih jezika. “Eye of the day” kako u Indoneziji nazivaju Sunce. Nemam dobar prijevod ovog engleskog izraza, a “oko dana” mi zvuči suviše bukvalno i rogobatno. Njeno senzualno tijelo i erotski ples bilo je dnevni bljesak sunca za mnoge bankare, generale, političare i javne ličnosti koji su ulazili i izlazili iz njene garderobe i hotelske sobe.

Xxx

Htio sam, priče radi, da u današnji dan uglavim jučerašnji događaj iz moje zgrade u naselju Medaković II. Već sam i napisao “Tačno sto godine kasnije u beogradskom naselju Medaković II, na 7. katu jednog od nebodera povezanih u kiflast oblik, u magličasto jutro, susjeda u stanu do mog....”. Ali to ne odgovara istini, pa, makar koliko bizaran nehistorijski događaj se zbio, ne bih htio da sakrijem činjenice.

Dakle, događaj je bio u subotu, naveče. Neki uznemireni susjed sa prvog kata koga viđam u ulazu kao jednog od onih staraca koji vas stalno vide kada ulazite i izlazite iz ulaza, koji je manji od svoje sjenke i unaprijed se izvinjava ako ima šta da kaže, a ima šta da kaže jer živi sam i dosadno mu je i potrebna mu je neka ljudska riječ makar koliko bila nevažna, beznačajna i uzaludna. Taj je izgubljeni susjed pozvonio i pitao me da li mi curi voda u kupatilu. Njemu na prvom katu lije voda niz prozor u kupatilu i sav je zid mokar. Ja pogledam u kupatilo i vidim da je sve u redu. Što ne znači da nije pukla neka cijev u zidu pa se voda slijeva do 6, 5 i napokon do njegovog prvog kata. On reče da je on po vertikali ispod stana susjede desno od mene. Jedna starija gospođa koja živi sama i stalno brine da joj se nešto ne desi tako da ne može zvati da joj se pomogne. Otvori usplahirena žena u borbi sa poplavom u stanu. Jadnica je uključila veš mašinu i zaspala poslije ručka. Veš mašina je uzimala vodu i uzimala i uzimala i izbacivala i izbacivala. Kada, u koje je bilo uronjeno odvodno crijevo, se iz nekog razloga začepila, voda je tekla i tekla preko ruba... Ostatak pretpostavljate. Jadna žena nije znala kako da zatvori ventila i nije znala gdje prije da sakuplja vodu. Najvažnije joj je bilo da sačuva parket na kome je bilo par cantimetara vode i uzalud se trudila da izađe na kraj sa upornom i nadilazećom vodom. Okupili su se susjedi, počela je neka zbrkana akcija spašavanja šta se spasiti može. Netko je zatvorio ventil, mašina za veš je isključena, donijeli smo kofe, vadili natopljene tepihe. Ogorčeni susjedi ispod nje po vertikali su počeli da dolaze psujući. Svima zidovi kupatila mokri.

Ljudi, časti mi, ovo mi se nikada nije desilo.

Stalno je ponavljala starica a bijesni, poplavljeni susjedi jedva stišaše svoj bijes videći nemoćnu ženu. Kada je sve kako tako sanirano u njenom stanu, njoj dopadne muka. Od stresa skočio šećer. Jedna druga susjeda, koja je očigledno češće posjećuje, počne da barata njome. Hoćemo da zovemo njenog sina ali ona u uzbuđenju ne može da se sjeti njegovog broja telefona. Nalazimo njen mobilni i sinovljev broj.

Xxx

Danas u hodniku, na rukohvatu suše se tepisi, neko stalno dolazi kod nje i ona stalno i uporno prepričava istu priču o nečemu što joj se nikada nije desilo. Priča svakome tko naiđe uvijek sa jednakim žarom kao da priča prvi puta.

Xxx

Lijep je dan. Otišao sam do svog bivšeg kraja na Banjici i sakupljao šipak u nekom zapuštenom gradilištu na rubu šume. Kada sam ga spremao za sušenje sjetih se da nije uzalud rečeno ili ispjevano “kao šipak pun koštica tako je puna veselja”.

“Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil”.