Vlastodršci uzvraćaju udarac

Tek što sam sročio svoj uradak o dvojici čuvenih Čileanaca, Pablu Nerudi i Viktoru Hari, zaključivši koliko je umjetnost opasna za vlast, naiđoh na jedan dobar esej Benjamina Ramma o knjizi Ulricha Gottera “Tyrants Writing Poetry”. Premda je njegov zaključak da je većina političara-vladara-pjesnika svoj umjetnički neuspjeh ili nedostatak istinskog talenta nadgradila političkim karijerama pa su koristili vlast za utjerivanja straha drugim pjesnicima, tj. kolegama umjetnicima ili pak da sebe kanoniziraju kao poetske figure za ugled. Ne mogu odoliti da neke od autorovih primjera ne navedem ovdje u skraćenom obliku – za one koji ne vole da čitaju debele knjige i velike eksplikacije.

Pođimo od Nerona.

Da li je zaista recitovao svoje “nadahnute” stihove o zauzimanju Troje dok je gorio Rim. Neki svjedoci tvrde da je Neron bio ozaren scenom gorućeg Rima. Dok je obilazio Grčku, učestvovao je na pjesničkim takmičenjima, svirao je liru i pobjeđivao na konjskim utrkama. Doduše na jednoj trci bojnih kola sa 10 upregnutih konja pao je sa kola i bez obzira na to proglašen pobjednikom. Žiri je čini se bio zadivljen umjetničkim utiskom njegova pada mada vjerujem da ćete pomisliti da žiri nije imao izbora.

Svaka podudarnost sa radom raznih žirija mnogih festova i festivala – čista je slučajnost. 

Nije čudo što se Neron u Rim vratio sa 1808 nagrada sa raznih grčkih igara i igrica. Ah da! Prije slavnog povatka naredio je da se skulpture prethodnih pobjednika na istim takmičenjima sruše sa postamenata.

Kao što je vjerovatno slučajnost da je Staljin postao klasik gruzijske književnosti.

Za razliku od ovoga sa slike koji je potezima pera “otpisao” na hiljade darovitih sumnjivaca raznih fela, mladi Džugašvili je na materinjem jeziku čeznuo za nevinošću zlatnog doba pastoralne prirode ispunjene romantičkim zanosom. Neki glorifikatori nalaze da ritam i jezik njegove poezije nadilazi klasične obrasce poezije obuhvatajući ih i dajući im noviji i puniji smisao. Nadgradnja je završila u socijalističkom realizmu, a oponenti su ili na vrijeme zbrisali iz Sovjetskog saveza, ili su završili u gulazima ako nisu shvatili da je bolje pisati hvalospjeve sovhozima, elektrifikaciji ili stvaranju novog sovjetskog čovjeka.

S druge strane skale modernih diktatora pomenimo Benita Musolinija.

Mladi Benito je osećao ljevičarski, revolucionarni zanos dok je “u njegovim umirućim očima bljesnula Ideja i Vizija za vijekove koji dolaze”. Kako je vrijeme prolazilo njegov se zanos naslonio na D'Annunziijevo “mistično sjedinjenje pjesnika i naroda” u Vođi (Duće) kao i Marinettijevo shvatanje rata kao “jedinog lijeka za spašavanje svijeta”. Marinetti je uništio sintaksu a Musolini Italiju i zavidan dio zemalja oko nje.

Njegov drugar Adolf, neuspješan slikar idiličnih pejzaža i bečkih ulica, svoj je “talenat” ovaplotio u grandioznim arhitektonskim građevinama i idejama za nove gradove, koje na sreću nije uspio da izgradi. Mada je bio mnogo uspješniji u vođenju rata kao poeziji koju široke narodne mase najlakše razumiju.

Na drugoj strani zemaljske kugle Mao Ce Tung je pisao poeziju u klasičnom maniru kineske lirike i mnogi kažu da je ovladao zavidnom vještinom. Divio se klasičnim kineskim piscima ali je došavši na vlast sprovodio tzv. Kulturnu revoluciju koja se vodila načelima uništavanja 4 starine: kulture, običaja, navika i ideja. Nikla je nova propagandistička poezija prema kojoj kineske kćeri imaju nadahnute ciljeve i više vole svoje jednostavne bluze nego svilu i saten. Njemu se pripisuje 25 revolucionarnih pesama koje su se delile u crvenoj knjižici istog formata kao i ona prava Crvena knjižica. 

Ipak nešto mislim da je u potaji i dalje čitao klasiku i sam usavršavao stilsko pisanje.

Njegov jednomišljenik Kim Il Sung,

 je kao Otac nacije potpisao intelektualnu svojinu nad brojnim revolucionarnim dramama (a vlasničku nad čitavom zemljom) čiji broj je takav da se čudimo kada je stigao da ih napiše. A za 50-ti rođendan svoga sina Kim Jong Ila napisao je odu koja u slobodnom prijevodu ide otprilike ovako:

Zar je već 50 godina od rađanja Svijetle Zvijezde?

Cijenjen od svih zbog snage svog pera i mača

udruženih sa njegovom bratskom ljubavlju i odanosti narodu,

čija hvala i slava potresa zemlju i nebesa.

Ganut ovako nesebičnom ljubavlju naroda prema svom Ocu, Sinu a sada već i duhu Svetome, završavam za večers da mi ne bi zanos prešao u patološko stanje.