Alojzije sa Petrom i Krstom u Las Vegasu

       U mojoj svijesti ime katoličkog biskupa i mecene Josipa Juraja Štrossmayera označava pojam Jugoslavena i pozitivnog nastavka Ilirizma u XIX vijeku. Što se katoličke crkve tiče ostalo je zapaženo njegovo učešće na prvom vatikanskom koncilu 1869-70 na kome je kao vičan govornik 3 sata govorio protiv dogme o papskoj nepogrešivosti. Dogma je ostala, on se povukao iz Rima ali je ostao veoma cijenjen i poštovan. Nisam siguran kakva je sada njegova pozicija u Hrvatskoj. Spomenik kao što vidite još stoji, ali je Jugoslavenska akademija nauku i umjetnosti postala Hrvatska ANU.

Njegovo jugoslovenstvo neki (mahom srpski) povjesničari negiraju jer se ispod toga navodno krilo velikohrvatstvo. Na primjer, zalagao se za federalizaciju Habsburške monarhije u kojoj bi jedna federalna jedinica okupljala Južne Slavene a njen glavni grad bi bio Zagreb. Njegov život očigledno valja dobro proučiti a svakako mu priznati mnogo toga dobrog što je učinio. Politika je, kao što znamo, krenula nekim drugim putevima i teško da bi za to mogli zahvaliti Štrossmayeru a još manje mu na tome zamjeriti.

A šta onda učiniti sa drugim znamenitim katoličkim kardinalom Alojzijem Stepincem za čiju se svetački oreol zvanična Hrvatska i hrvatski feudalni oblik organiziranja katolika toliko zalažu. U znamenitoj zagrebačkoj katedrali ( zvanično: Katedrala Uznesenja blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava) ležeća imitacija njegove figure zauzima centralno mjesto. I mjesto je nezvaničnog hodočašća svakog uvjerenog vjernika katoličke provinijencije. Hrvatsku je feudalnu crkvu katoličke orijentacije jako zaboljela oprezna izjava sadašnjeg Pape Franje koji smatra da je upitna svetost Stepinčeva obzirom na kontroverze oko njegovog ponašanja prema ustašama i NDH. Svi to na ovaj ili onaj način pratite pa ne bi previše o tome. 

Našavši se u katedrali na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja priznajem da me više interesiralo mjesto posvećeno Franu Krsti Frankopanu i Petru Šubiću Zrinskom. 

Njihovi dvorci su vezani i za moj karlovački kraj i odrastao sam uz pominjanje njihovih imena kao znamenitih ljudi koji su htjeli više samostalnosti Hrvaske u Habsburškoj monarhiji s obzirom na ulogu branika prema turskom nadiranju. Pobunili su se i pregovarali sa Francuzima, pa i Turcima, da poboljšaju svoj plemićki položaj. Nisu uspjeli. Petra Zrinskog je Habsburški kralj Leopold zvao “štitom kršćanstva i strašilom Turaka” što mu je pomoglo da njega i Krstu pozove  u Beč da se kao pomire i odmah ih strpao u tamnicu. .  30. travnja 1671. su pogubljeni.  

U vrijeme mas pokreta 70-tih godina Matica Hrvatska se zauzela da zauzmu čelnu poziciju hrvatskih plemćkih i umnih glava koji su se zalagali za samostalnu Hrvatsku.

Kada sada gledam muževne brkove i snažne figure (osobito Petrovu) nekako mi isposnički izgled Alojzija Stepinca izgleda kao prototip samomučećeg jezuite.

 Kameno špičasto lice obasjano je posebnim svjetlima unutar katedrale a iznad je ogromni luster koji je stigao iz jedne kockarnice u Las Vegasu. Interesantan detalj saznao sam od vodiča koji je sklon da začini dosadnjikave priče iz povijesti prigodnim anegdoticama. Jedan od radnika u kockarnici Gold Coast, inače hrvatskog podrijetla, je pitao vlasnika kockarnice, koji je mijenjao interijer svog objekta da daruje zamjenjeni luster zagrebačkoj katedrali.

Tako luster iz Las Vegasa osvjetljava glavni oltar a zraci dodiruju blaženo ali još ne i svetačko lice Stepinčevo.  Nisam siguran koliko to godi njegovom svjetonazoru ali vjerujem da prpošnim Petru Zrinskom i Krsti Frankofonu ne smeta. Posebno Krsti koji je napisao potonje stihove u kojima dvojica drugara u krčmi naiđoše na lijepu krčmaricu

Ter joj pojdu drago govoriti:
Bi li se dala, divojko, ljubiti
Za prijazan i spenzu junačku;
Nimoj skratit milost divojačku.
Na to mi se grohotom nasmije,
Čašu vina gizdavo napije.
Jednomu je zdravicu napila,
A drugom čašu naklonila:
Ni vas moći jednako ljubiti,
Po vridnosti pravo ugoditi;
Veće vami na izbor ostavljam,
Tko je friži, tome se ojavljam.
Pobratini kad to bihu čuli,
Divojku su na stran ustisnuli:
Vira ti naša, divojko ljublena,
Vsaki nas je tvrđi od kamena;
Gdi se jedan uzda preskočiti,
Tu i drugi neće pogrditi;
Veće skušaj kak je koji čvrstan,
Po tom sudit tko je bolje vrstan.