Razumijem da su priče o porodici interesantne
samo članovima iste porodice koji se poznaju i žele da su upućeni što se kod
koga događa. Međutim, da bih vas uveo u kontekst zbivanja narednih nekoliko
dana mog boravka u Hrvatskoj, morate malo istrpjeti i upoznati se sa slijedećim
okolnostima:
-
Dolazi 6 američkih Kobasića (2 odrasla i 4
djece /od 10 do 15 godina/) a ja treba da okupim hrvatsko-slovenski dio koga
rijetko viđam. Okupljanje treba da traje nepun dan.
-
Prije toga
treba da dočekam Amerikance, procunjamo se po Zagrebu na dan proslave Oluje
(pardon: Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja) i
sutradan pohodujemo sela između Karlovca i Ozlja.
Stanovito uzbuđenje koje sam imao zbog susreta sa
američkim Kobasićima rezultat je lijepih odnosa sa Danicom (znamo se 20-tak
godina),upoznavanja sa Steve-om koga nisam poznavao i strepnje kako ću se
nositi sa nemogućim, nezainteresiranim i nevaspitanim tinejdžerima koji bulje u
I-phone i ne šljive nikog tko se ne pojavljuje u igricama. Tamo neki omatorjeli
uncle iz Hrvatske (ili Srbije – njima je to sasvim svejedno) unaprijed je
proglašen za odrtavjelog i možda malo uvrnog starca sa čudnim izgovorom
engleskog.
Dakle, tako svježe obrijani, pivom odobrovoljeni,
i napadno srdačan Uncle, nenavikao da se bavi djecom u bilo kom formatu,
stuštio se iz sobe u Esplanadi da se sretne sa hordom amerikaniziranih Kobasića
iz Upper Michigana.
Xxx
Biti u Esplanadi a ne kušati njihov creme brulee
je neoprostiv grijeh. Tu sam francusku
slasticu prvi puta probao upravo u Esplanadi i gdjegod kasnije na nj naišao ne
može se mjeriti sa Esplanadinim. Obično bih uzimao čokoladni ali mi je umješna
konobarica preporučila da probam ovaj sa ušećerenom kumqatom.
Nježog kremastog
ukusa, glatke teksture s malo karamela na vrhu – uživanje za nepca. Ovom srpskom
Kobasiću bi odgovarala veća posuda ali
vjerovatno bi me u Espalanadi gledali kao nezajažljivog Bizantinca kad bih
tražio repete.
xxx
Amerikanci su stizali u porcijama pa sam ih lakše
svario. Naravno da pretjerujem. Susret je bio prijatan i ugodan. Djeca vrlo
pristojna i vjerojatno u neiskazanom šoku što imaju nekog uncle-a koji ih ne
smara beskrajnim ljubakanjem, glađenjem po kosi i tapšanjem po leđima.
Djecu razmjestismo da se odmaraju od noćnog
putovanja preko oceana i dnevnog smucanja po evropskim aerodromima ne bi li se
uhvatio neki let za tamo neki Zagreb.
A ono dvoje odraslih Kobasića, od kojih jedino
Steve nosi to prezime, sa srpskim polukobasićem razvezaše priče potpomogute
Karlovačkim pivom.
„A kakav je to praznik u Hrvatskoj?“ –
ljubopitljivo se zainteresirao Steve razumjevajući da sve one izvješene zastave
po Zagrebu nisu namjenjene Kobasich reunionu.
Koji odgovor dati na tako škakljivo pitanje?
Hrvatski ili srpski?
Pokušao sam sa nekim izbalansiranim,
objasnivši da dolazim iz Beograda, tj. Srbije i da je moja vizura događaja u Hrvatskoj
kolovoza 1995. drugačija od one zvanične
Hrvatske, makar bi me podrijetlo valjda trebalo usmjeriti drugačije.
„Znači ti si iz Srbije došao na proslavu Dana
pobjede Hrvatske nad Srbijom?“
Našalio se Steve hvatajući se u koštac sa
tisućljetnim ili hiljadugodišnjem natezanjem Hrvata i Srba tko je koga zaj..avao,
još uvijek zaje.ava i bez svake sumnje će narednih tisuću hiljada godina
zaj...vati.
Sva je sreća te Karlovačkog (piva) bijaše dosta a
dobre Kobasićke volje i spremnosti na šalu još više te se u dobrom raspoloženju
raziđosmo po Esplanadinim sobama bez izazivanja međunarodnog skandala.
Posle tuširanja
zavalih se u preveliki krevet.
Slijeganje utisaka išlo je sporo i nije
mi se spavalo. Posegnuh za malo muzike sa You tube. Za dom spremni Thomson nije
moj izbor, „Tamo daleko“ mi nije palo na pamet možda i zato što je za drugog
svjetskog rata u Esplanadi bilo sjedište Gestapoa i Wermachta.
Zadovoljno se prepustih Mallorci Albenizovoj u
izvođenju Sharon Isbin.
Toplo preporučujem. https://www.youtube.com/watch?v=zPDs5Jmu-JI
Na ekranu velikog pljosnatog televizora pisalo
je: Welcome Mr. Branko Vuksan dok su me udoban krevet, Karlovačko i lijepa Sharon uvodili u san.
Нема коментара:
Постави коментар