Prvomajska Esperanza

On the sunny side of the street.

Cijelog dana nisam uspio otresti se Esperanze Spalding.

Ujutro dok sam radio obične vježbe razgibavanja.

U kupatilu dok sam...

Kad sam se uspinjao ulicom kojoj ne znam ime, od mog krova nad glavom do početne stanice na  Paunovom brdu.

U trolejbusu 41 dok je tinejđerka sa raznobojnim noktima kucala poruke prateći usnama misao.

Dok je stariji čovek pomagao starijoj ženi (svojoj?) da uđe u trolejbus U paunovoj kod Pet solitera.

Za vrijeme laganog spuštanja niz Neznanog junaka do bolnice „Dragiša Mišović“. 

Čak me ni zgrada „Pinka“ nije smetala, niti me smetalo kako je neki čikica ubjeđivao  srednjovječnu komšinicu koja je sjedila do njega da su viršle kod „Matijevića“ bolje od onih u „Maxiju“.

Esperanza mi je odjekivala u glavi dok sam se spuštao pored nezgrapnog zdanja Arkanove kuće (Cecinog doma) i prošao pored građevinskih mašina „Beogradputa“ koje rasturaju Ljuticu Bogdana.

Njen bas ubrzao mi otkucaje srca dok sam savladavao 44 stepenika do kancelarije na Zvezdinom stadionu kojeg svi zovu Marakana a zvanično se zove „Stadion Rajko Mitić“.

Pa kada mi je iznenadni nalet sunca kroz prozor prekinuo dosadni administrativni posao, opet se sjetih Esperenze.  Prozor mi je na sunčanoj strani ulice.

I kada sam gledao i slušao hor Zvezdinih dječaka (svaka aluzija na one „bečke“ je namjerna) kako marševski „pjevaju“ besmislene navijačke napjeve za vrijeme utakmice Crvene Zvezde i Vojvodine pokušao sam čuti kako Esperanza glasom prati klizanje prstiju po prevelikom instrumentu.

Napokon, na nju mi je ličila jedna razdragana djevojčica koju je otac doveo na utakmicu i koja je u VIP loži nalazila da je interesantnije probijati se između zasjelih gledalaca i ići i vraćati se nekoliko puta samo da bi svi mi uvijali noge na sjedalištima da bi ona mogla proći. Njena afro raspuštena kosa uvezanom ružičastom trakom. Na nogama roze patike. I vragolast osmjeh.

Mrak se uspinjao Banjicom dok sam se vraćao privatnosti svoga života.

Mladi sir, paprika i mladi luk. Ostalo mi i nešto kruha od juče. Korica hljeba.

Hljebovi rastu on the sunny side of the street.

Poslušajte Esperanzu Spalding.

https://www.youtube.com/watch?v=TQtXo4tiZxs