Cikla, cvekla, rdeča pesa

Cikla (rdeča pesa, cvekla) se sprema ovako:

Kupe se zdrave okruglaste cikle (kupio sam ih u Lidlu na popustu za 38 din/kg = 0,3 E) manjeg formata (ne veće od omanje jabuke), operu se i skrate repovi, zamotaju u aluminijumsku foliju,  poređaju u veliku tepsiju (ima li neki zgodan hrvatski izraz za tepsiju?) i strpaju u rernu. Nemam pojma na koju temperaturu. Moja rerna nema takvu oznaku. Kad pomisliš da su pečene, probaš vrhom noža. Treba relativno lako da prodire kroz koru. Ne mari ako su i malo sirovije.

Ostaviš da se ohlade ali ne do kraja. Lakše se ljušte dok nisu potpuno hladne.

Oguliš i isječeš na ploškice i poređaš u zdjelu za salatu. Pokušaš da ih ravnomjerno posoliš. Po ukusu.

Izrendaš hren. Znam da je pipavo, ljuto i izaziva suze. Ako nemaš hrena ili ti se ne da propatiš, kupiš na pijaci od neke od tezgarica koje su sav posao oko rendanja završile za tebe i strpale hren u staklenke (obično od nekog začina).  

Dodaš sitno iskosan bijeli luk.

Iscijediš jedan solidno sočan i velik limun. Ako treba dodaš i malo vode.

Zaliješ sa malo ulja da malo zacakli.

Isjeckani peršun može ako imaš. Ja nisam imao.

Promiješaš i ostaviš jedan dan da se uđe.

Xxx

Nakon srazmjerno radno aktivnog dana i obaveznih parternih vježbi (prakticiram Tibetance) red je nešto pojesti. Dok se zagrijava grah sa tjesteninom skuhan jučer, gledaš sa balkona kako provijava snijeg na zamrznutom Medaku.

Kroz osvjetljen prozor na susjednoj zgradi vidiš da neka žena sprema večeru za svoju familiju. Djeca su zasjela za stol i strpljivo čekaju.

Na stol postaviš lonac sa grahom i tjesteninom. „Sosin hleb“ isečen na podeblje kriške. Ne bi trebalo više od dvije, ali ja pređem na tri. Bez obzira što je moj grah sa više tjestenine nego obično (omaklo mi se prilikom sipanja) i svi savjetuju da se hljeb ne jede sa tjesteninom.

Za salatu cikla pripremljena jučer.

Lonac se ostavi na stolu nakon sipanja u tanjur. Da se nađe.

Pustiš Aliciu Keys i čitaš u Danasu kolumnu Nine Savčić. Kolumnu date dame čitam redovno. Žena mi je potpuno nepoznata (kasnijem saznajem da je završila i Filološki fakultet) i privukla me davno jedna njena fotografija koju u Danasu ne menjaju nikako. Lijepa žena, lijepa fotografija. 

I žena lijepo piše.

„Pišem iz istog razloga iz kog pauk plete mrežu, zato što ne mogu bez pisanja“

„Narod knjige dobija umesto bombonjera za rođendane i konzumira strane kao što se konzumiraju čokoladne bombone.“

Ah, to me podsjeti. U današnjoj kupovini u prodavnici zdrave hrane kupio sam čokoladne napolitanke.

Tko da odoli.

I da ne podijeli sa vama.