Biće da je bila 1981.
Moja majka je i dalje nosila pundžu a la Jovanka Broz, na
koju je bila žešće ljubomorna, i bila veoma ponosna na svoju ulogu u raznim
društveno- političkim tijelima MZ „Sutjeska“ kako se u to vrijeme zvala naša MZ
kasnije preimenovana u MZ „Zapadna kapija“ kako pretpostavljam da se i sada
zove. Ja sam tada još uvijek radio u vojsci po nekoj inerciji dobrog druženja
sa grupom prevodioca raznih jezika u odjeljenju gdje sam radio. Majku je i
dalje držao ponos što joj sin radi u Generalštabu stalno komšije podsjećajući
da je njen sin radio „tamo“ u vrijeme Titove bolesti i smrti i rijetko dolazio
kući, a kad bi i dolazio da prenoći koji puta, po njega bi ujutro došla
službena kola.
Elem, dođe moja majka kući i kaže:
„Dobila sam zadatak da organizujem žene da se zasadi 88 ruža za druga Tita.“
Uvijek je tako govorila „Dobila sam zadatak“ i shvatala to veoma ozbiljno. Ja
sam naivno prokomentirao nešto kao „Zar nije Tito umro?“ zbog čega sam dobio
„Marš magarče jedan!“ i bio bojkotovan narednih nekoliko dana. Ajde de što nije
htjela pričati sa mnom, nego nije htjela ni da skuva ništa pa sam kod kuće bio
na suvoj hrani. Srećom u vojsci smo mi, građanska lica na službi u JNA, imali
pravo na hranu iz vojnikog kazana i priznajem da je to bilo jako, jako dobro
rješenje.
Kad se primaklo vrijeme realizacije
sadnje 88 ruža majka je prestala da me bojkotuje jer se sin njen morao pojaviti
kao jedan od prvih dobrovoljaca oko iskopavanja rupa i svega što ide u priprema
sadnje ruža. Kako nikad nisam bio sklon radu u pognutom položaju niti bilo kom
položaju koji me primicao zemlji, jednom onako šaleći se sa drugarima koji su
kao i ja morali da se „dokažu“ svojim roditeljima:“Bolje da ste smislili akciju
88 knedli sa šljivama za druga Tita. Čovjek je bio Zagorac, mora da su se u
Kumrovcu jele knedle.a možda bi i nama dodijelio koju knedlu, kao što je
dijelio mandarine sa Vange“. Nisam
primjetio da je Pavica (majčino ime) iza mojih leđa kao kapo u konclogorima
nadgledala izvođenje radova i naravno koga najviše maltretirala nego rod
rođeni. „Neš ti vidjet knedli ako ovo danas ne bude gotovo“.
Prođe ta akcija i ruže se raširiše po MZ
„Sutjeska“. Da l ih je bilo baš 88 ne bih se zakleo, međutim znajući pedantnu
prirodu komandanta akcije mora da ih je bilo i više. Ako se neka ne uhvati.
Činjenica da sam dobio knedle sa šljivama.
xxx
Sjetih se ovoga kada su mi sestra od
tetke, sestrić i snaja poslali gomilu zamrznutih šljiva od kojih šta čovjek da
uradi nego da napravi knedle. Odlučim ja, dakle, za ovih majskih praznika da
prvi puta u životu sam napravim knedle. Nađem prikladan internetski priručnik
za pravljenje smjese i krenuh u poduhvat. Odokativno odredim kolika mi smjesa
tijesta treba za povelik broj šljiva. Ne bi ih baš 88 ali ni manje od 30.
Prilično neprikladno tehnički opremljen, bez daske za razvlačenje tijesta, bez
miksera za pravljenja pirea od krompira, bez oklagije i bez iskustva, shvatio sam relativno brzo da je zaista veoma
važno rujke stalno valjati u brašno i dobro promiješati kuvani krompir i brašno
da masa nema grudvica. Oblikovanje knedli mi nije baš išlo idealno, što
pažljivi promatrač fotografije može i sam zaključiti. Međutim, uspio sam a
kraju da se izborim. Šta više, onaj dio sa prezlama mislim da sam i usavršio
proprživši prezle sa šećerom uz mali dodatak kakaa (ili kakaoa?)
xxx
Knedle u kući Vuksana se jedu ovako:
1.
Isječe se knedla na četvrti.
2.
Odstrani se košica.
3.
Kašičicom se zahvati malo meda i prelije
preko svake četvrtke. Moj se med iskristalizirao pa nije u obliku masti za
podmazivanje.
4.
Pospe se malo cimeta.
5.
Prelije se sa malo crvenog vina.
6.
Pojede se u slast.
7.
Knedle se jedu jedna po jedna.
8.
Bez 5 komada se ne računa.
Sramota me reći koliko sam ih pojeo odmah
dok su još bile tople. Od preostalih mislim da na stanju imam još 4-5 zamrznutih.
Postupak sa zamrznutim knedlama je
sledeći:
1.
Isjeći knedle na što sitnije dijelove.
Smrznuto tijesto knedli djeluje prilično
neprobavljivo i tvrdo.
2.
Dodati u smjesu isječenih knedli: kakao, pekmez
(u mom slučaju od kajsija), cimet i med.
3.
Staviti na vruću plotnu i zalijevati
vinom.
4.
Miješati i zagrijati smjesu na 480C.
5.
Pred služenje dodati sladoled. U mom
slučaju: vanila, čokolada i nugat.
6.
Pojesti sve i oblizati posudu i zapjevati:
To je nama naša borba dala
da pravimo knedle za maršala.
Нема коментара:
Постави коментар