vuksan: 88 knedli od šljiva za maršala Tita

Biće da je bila 1981. Moja majka je i dalje nosila pundžu a la Jovanka Broz, na koju je bila žešće ljubomorna, i bila veoma ponosna na svoju ulogu u raznim društveno- političkim tijelima MZ „Sutjeska“ kako se u to vrijeme zvala naša MZ kasnije preimenovana u MZ „Zapadna kapija“ kako pretpostavljam da se i sada zove. Ja sam tada još uvijek radio u vojsci po nekoj inerciji dobrog druženja sa grupom prevodioca raznih jezika u odjeljenju gdje sam radio. Majku je i dalje držao ponos što joj sin radi u Generalštabu stalno komšije podsjećajući da je njen sin radio „tamo“ u vrijeme Titove bolesti i smrti i rijetko dolazio kući, a kad bi i dolazio da prenoći koji puta, po njega bi ujutro došla službena kola.

Elem, dođe moja majka kući i kaže: „Dobila sam zadatak da organizujem žene da se zasadi 88 ruža za druga Tita.“ Uvijek je tako govorila „Dobila sam zadatak“ i shvatala to veoma ozbiljno. Ja sam naivno prokomentirao nešto kao „Zar nije Tito umro?“ zbog čega sam dobio „Marš magarče jedan!“ i bio bojkotovan narednih nekoliko dana. Ajde de što nije htjela pričati sa mnom, nego nije htjela ni da skuva ništa pa sam kod kuće bio na suvoj hrani. Srećom u vojsci smo mi, građanska lica na službi u JNA, imali pravo na hranu iz vojnikog kazana i priznajem da je to bilo jako, jako dobro rješenje.

Kad se primaklo vrijeme realizacije sadnje 88 ruža majka je prestala da me bojkotuje jer se sin njen morao pojaviti kao jedan od prvih dobrovoljaca oko iskopavanja rupa i svega što ide u priprema sadnje ruža. Kako nikad nisam bio sklon radu u pognutom položaju niti bilo kom položaju koji me primicao zemlji, jednom onako šaleći se sa drugarima koji su kao i ja morali da se „dokažu“ svojim roditeljima:“Bolje da ste smislili akciju 88 knedli sa šljivama za druga Tita. Čovjek je bio Zagorac, mora da su se u Kumrovcu jele knedle.a možda bi i nama dodijelio koju knedlu, kao što je dijelio mandarine sa Vange“. Nisam primjetio da je Pavica (majčino ime) iza mojih leđa kao kapo u konclogorima nadgledala izvođenje radova i naravno koga najviše maltretirala nego rod rođeni. „Neš ti vidjet knedli ako ovo danas ne bude gotovo“.

Prođe ta akcija i ruže se raširiše po MZ „Sutjeska“. Da l ih je bilo baš 88 ne bih se zakleo, međutim znajući pedantnu prirodu komandanta akcije mora da ih je bilo i više. Ako se neka ne uhvati. Činjenica da sam dobio knedle sa šljivama.

xxx

Sjetih se ovoga kada su mi sestra od tetke, sestrić i snaja poslali gomilu zamrznutih šljiva od kojih šta čovjek da uradi nego da napravi knedle. Odlučim ja, dakle, za ovih majskih praznika da prvi puta u životu sam napravim knedle. Nađem prikladan internetski priručnik za pravljenje smjese i krenuh u poduhvat. Odokativno odredim kolika mi smjesa tijesta treba za povelik broj šljiva. Ne bi ih baš 88 ali ni manje od 30.

Prilično neprikladno tehnički opremljen, bez daske za razvlačenje tijesta, bez miksera za pravljenja pirea od krompira, bez oklagije i bez iskustva, shvatio sam relativno brzo da je zaista veoma važno rujke stalno valjati u brašno i dobro promiješati kuvani krompir i brašno da masa nema grudvica. Oblikovanje knedli mi nije baš išlo idealno, što pažljivi promatrač fotografije može i sam zaključiti. Međutim, uspio sam a kraju da se izborim. Šta više, onaj dio sa prezlama mislim da sam i usavršio proprživši prezle sa šećerom uz mali dodatak kakaa (ili kakaoa?)

xxx

Knedle u kući Vuksana se jedu ovako:

1. Isječe se knedla na četvrti.