Kada sam tamo neke 1974-5 bio predsjednik
omladine, na Filološkom fakultetu je bilo studenata iz sjeverne Koreje koji su
studirali srpskohrvatski. Sjećam se dva mladića i dvije djevojke. Svi su imali
ista odijela i uvijek su se kretali u grupi. Jednom je bio upriličen neki skup
sa malom zakuskom za strane studente. Možda je bio 4. april zaboravljeni Dan
studenata. Kao domaćin obilazio sam i razgovarao sa stranim studentima kojih
nije bilo malo. Kada sam došao do Korejaca jedan od njih, odvažniji a
vjerovatno vođa grupe, mi je čestitao praznik u ime Sjeverne Koreje i velikog
lidera i učitelja Kim il Sunga. Rukovao sam se sa svima a jednoj od djevojaka
je iz torbe ispala neka knjižica iz torbe dok ju je premeštala iz ruke u ruku
da bi se rukovali. Sagnuo sam se i podigao neki ljubavni roman kakvi su se tada
prodavali na kioscima. (Ne znam da li ih sada ima, ne gledam u kioske). Ljubić
je očigledno bio veoma čitan jer su papirne korice bile dobro izgužvane.
Djevojka se zacrvenila a ja sam se pravio da ništa ne vidim.
xxx
Na sajmovima knjiga u to vrijeme se
Sjeverna Koreja redovno pojavljivala sa svojim štandom na kome su bila sabrana
djela Kim il Sunga u luksuznom izdaju sa divnim povezom. Sve prevedeno na
srpskohrvatski. Ja sam jednom zagledavao naslove i ljubazna hostesa mi je odmah
poklonila jednu knjigu u kojoj se naširoko objašnjavala džu-če ideja
socijalizma. Sem knjiga bili su izloženi kalendari sa prirodnim ljepotama
Sjeverne Koreje u bojama koje su se presijavale. Sve na vrlo kvalitetnom
papiru.
Ja sam se tih godina ipak bavio drugom
literaturom i tek bih poneku knjigu onako diskretno maznuo. Bilo je nekih
drugara koji su u tome bili vještiji od mene a bogme i napravili karijere.
xxx
Ovih se dana zapadnjačka štampa bavila Kim
Đong Unom, unukom osnivača Sjeverne Koreje. Mlađahni Kim izgubio se iz očiju
javnosti skoro mjesec dana, čak je propustio obilježiti svojim prisustvom najznačajniji
praznik Sjeverne Koreje (ajd sad da ne izmišljam koji je to). Pošto je predebeo
biće da ima problema sa pritiskom i šećerom a zna se da je ranije imao i
problema sa nogama i hodanjem, svašta se nađalo među koreanolozima širem
planete. A onda se pokazao kako otvara neku fabriku sječući podebelu crvenu
vrpcu. Koreanski mediji izvještavaju da su oduševljeni radnici po desetine puta
uzvikivali svom lideru: Hura, Hura.
Kao i obično uz njega su u istovjetnim
uniformama skakutali zapisivači svake njegove riječi sa malim knjižicama. Na
priloženoj slici vidite najmanje trojicu. Pretpostavljam da poslije upoređuju
bilješke jer ni jedna izgovorena riječ dragog i voljenog vođe ne smije se
propustiti. Svaka je historijska.
xxx
Pošto se naš Veliki, Dragi i Voljeni Vožd
sprema da dotuče tajkunsko-stranoplaćeničku-fašističku-đilasovsko-jeremićko-boškastu
opoziciju mislim da ćemo se nagledati crvenih vrpci koje su samo čekale da se
proglasi pobjeda nad virusom pa da otvore svoje objekte i dignu Srbiju na vrh
evropskih zemalja po razvoju BDP. (A ja mislio da smo mi već na vrhu?).
Savjetujem da se koreografija promijeni. Onu malu vrpcu koju krajče onim tupim makazama treba zamijeniti velikim Kimove vrpcama i dati Voždu neke dobro nauljane i naoštrene baštenske
makaze, a Vućićevići, Sarape, Krstići i Marići da trčkaraju uokolo sa blokčićima
i hvataju predavanje. Ozonirani mag Mitrović posle će uporediti napisano i objaviti
svoju nepatvorenu verziju. Koju će Đukanović uz trubače i bakljadu prenositi na
hiljadu velikih ekrana postavljenim po ravnim krovovima stambenih zgrada Beograda i okolice. Ako im dozvole
one babe po ulazima što na kamerama (špijunke su izašle iz mode) zveraju ko i
kad ulazi u zgradu poslije policijskog časa.
xxx
Sanjao ja tako pre par dana kako Đukanović izleće iz nekog ulaza a za njim neka bijesna baba sa oklagijom. Mal se nisam
surduknuo sa kreveta kad sam se probudio. Ostalo mi nejasno da l sam to ja
bežao od junačne babe ili je Đukanović uleteo u moj stan da se od iste skloni.
Нема коментара:
Постави коментар