понедељак, 4. мај 2020.

Kim il Aco Srbine


Kada sam tamo neke 1974-5 bio predsjednik omladine, na Filološkom fakultetu je bilo studenata iz sjeverne Koreje koji su studirali srpskohrvatski. Sjećam se dva mladića i dvije djevojke. Svi su imali ista odijela i uvijek su se kretali u grupi. Jednom je bio upriličen neki skup sa malom zakuskom za strane studente. Možda je bio 4. april zaboravljeni Dan studenata. Kao domaćin obilazio sam i razgovarao sa stranim studentima kojih nije bilo malo. Kada sam došao do Korejaca jedan od njih, odvažniji a vjerovatno vođa grupe, mi je čestitao praznik u ime Sjeverne Koreje i velikog lidera i učitelja Kim il Sunga. Rukovao sam se sa svima a jednoj od djevojaka je iz torbe ispala neka knjižica iz torbe dok ju je premeštala iz ruke u ruku da bi se rukovali. Sagnuo sam se i podigao neki ljubavni roman kakvi su se tada prodavali na kioscima. (Ne znam da li ih sada ima, ne gledam u kioske). Ljubić je očigledno bio veoma čitan jer su papirne korice bile dobro izgužvane. Djevojka se zacrvenila a ja sam se pravio da ništa ne vidim.

xxx

Na sajmovima knjiga u to vrijeme se Sjeverna Koreja redovno pojavljivala sa svojim štandom na kome su bila sabrana djela Kim il Sunga u luksuznom izdaju sa divnim povezom. Sve prevedeno na srpskohrvatski. Ja sam jednom zagledavao naslove i ljubazna hostesa mi je odmah poklonila jednu knjigu u kojoj se naširoko objašnjavala džu-če ideja socijalizma. Sem knjiga bili su izloženi kalendari sa prirodnim ljepotama Sjeverne Koreje u bojama koje su se presijavale. Sve na vrlo kvalitetnom papiru.
Ja sam se tih godina ipak bavio drugom literaturom i tek bih poneku knjigu onako diskretno maznuo. Bilo je nekih drugara koji su u tome bili vještiji od mene a bogme i napravili karijere.

xxx

Ovih se dana zapadnjačka štampa bavila Kim Đong Unom, unukom osnivača Sjeverne Koreje. Mlađahni Kim izgubio se iz očiju javnosti skoro mjesec dana, čak je propustio obilježiti svojim prisustvom najznačajniji praznik Sjeverne Koreje (ajd sad da ne izmišljam koji je to). Pošto je predebeo biće da ima problema sa pritiskom i šećerom a zna se da je ranije imao i problema sa nogama i hodanjem, svašta se nađalo među koreanolozima širem planete. A onda se pokazao kako otvara neku fabriku sječući podebelu crvenu vrpcu. Koreanski mediji izvještavaju da su oduševljeni radnici po desetine puta uzvikivali svom lideru: Hura, Hura.

Kao i obično uz njega su u istovjetnim uniformama skakutali zapisivači svake njegove riječi sa malim knjižicama. Na priloženoj slici vidite najmanje trojicu.  Pretpostavljam da poslije upoređuju bilješke jer ni jedna izgovorena riječ dragog i voljenog vođe ne smije se propustiti. Svaka je historijska.


xxx

Pošto se naš Veliki, Dragi i Voljeni Vožd sprema da dotuče tajkunsko-stranoplaćeničku-fašističku-đilasovsko-jeremićko-boškastu opoziciju mislim da ćemo se nagledati crvenih vrpci koje su samo čekale da se proglasi pobjeda nad virusom pa da otvore svoje objekte i dignu Srbiju na vrh evropskih zemalja po razvoju BDP. (A ja mislio da smo mi već na vrhu?). Savjetujem da se koreografija promijeni. Onu malu vrpcu koju krajče onim tupim makazama treba zamijeniti velikim Kimove vrpcama i dati Voždu  neke dobro nauljane i naoštrene baštenske makaze, a Vućićevići, Sarape, Krstići i Marići da trčkaraju uokolo sa blokčićima i hvataju predavanje. Ozonirani mag Mitrović posle će uporediti napisano i objaviti svoju nepatvorenu verziju. Koju će Đukanović uz trubače i bakljadu prenositi na hiljadu velikih ekrana postavljenim po ravnim krovovima stambenih zgrada Beograda i okolice. Ako im dozvole one babe po ulazima što na kamerama (špijunke su izašle iz mode) zveraju ko i kad ulazi u zgradu poslije policijskog časa.

xxx

Sanjao ja tako pre par dana kako Đukanović izleće iz nekog ulaza a za njim neka bijesna baba sa oklagijom. Mal se nisam surduknuo sa kreveta kad sam se probudio. Ostalo mi nejasno da l sam to ja bežao od junačne babe ili je Đukanović uleteo u moj stan da se od iste skloni.

Нема коментара:

Постави коментар