субота, 16. март 2019.

Lenja pita na Martovske ide

Petnaestog je ožujka 44. godine prije Kristova rođenja Julije Cezar krenuo ka Pompejevom teatru. Na putu je sreo jednog vidovnjaka koji mu je neko vrijeme prije tog datuma rekao da mu prijeti opasnost na Martovske ide kada su Rimljani svetkovali u čast boga Marsa. Pojmom Idus Rimljani su označavali 15. dan u u mjesecima  ožujak, svibanj, srpanj i listopad dok su za ostale mjeseca tako označavali 13. dan u mjesecu. Vidjevši vidovnjaka dobro raspoloženi Julije mu podsmješljivo reče: “Evo dođoše martovske ide”. Na što mu vidovnjak odgovori: “Da, ali još nisu prošle”.
U holu Pompejevog teatra grupa senator predvođena Markom Junijem Brutom i Gajem Kasijem Longinom noževima je izbola Cezara misleći da se bore za uspostavljanje Republike sprečavanjem Julija Cezara da uzme apsolutnu vlast. Zavjerenici, nazvani Liberatores u stvari su na taj način inicirali niz građanskih ratova i tako pomogli da se uspostavi Carstvo pod Cezarovim nasljednikom Augustom.


Datum najpoznatijeg atentata u povijesti ostao je upamćen pod nazivom “Martovske ide” i u poslovicama naznačava neku opasnost koja će se dogoditi tačno određenog datuma.
Makar koliko bio opredijeljen da stvari i pojave treba objasniti naučno, ima tako ponešto gdje me praznovjerica ne napušta. Tako ja 15. ožujka vodim računa o sopstvenom kretanju i gledam pažljivo oko sebe ako već moram da izađem. A ni sve ovo nisam htio da napišem dok datum nije potpuno zamakao u prošlost.
Jučer, dakle na Martovske ide premda ih se nisam sjetio, išao sam do tržnog centra “Stadion” i kao obično pješanje skraćivao prolazeći kroz Centralno groblje. Dođem tako do moje omiljene grobljanske skulpture  jednog vjerno izvajanog čičice i tek sam se tad sjetio Martovskih ida. Bilo je podnevno vrijeme i iz jedne kapele je išla kratka povrka za lijesom nekog pokojnika. Njega Martovkse ide više na brinu a pop koji je išao ispred kovčega mumljao je svoju priču savršeno ravnodušan.
Njemu je svakodnevni posao da ispraća na drugi svijet (podzemni ili nadzemni, već prema zaslugama) one kojima su neke “ide” presudile.

Xxx

Pri povratku, nakon što sam platio u pošti moje ovozemaljkse komunalne dugove, a kada sam ocijenio da Martovske ide ne prijete mom zemaljskom opstanku, svratih do pekare.
Valja se počastiti komadom lenje pite. 



Lažem, uzeo sam dva.

Нема коментара:

Постави коментар