Patike za Kutulun

Nešto manje od 300 godina poslije andaluzijske princeze Valade i stotinjak godina nakon japanske ratnice Tomoe, rodila se u Mongoliji princeza Kutulun. Još jedna svojeglava žena u nizu u doba srednjovjekovnog mraka i muškaračke dominacije. Čitao samo o njoj prije nego se uputih na subotnju protestnu šetnju ulicama Beograda.

Princeza Kutulun bijaše hrvačica (mal mi ne istrča Hrvatica, što bi mi čistokrvniji Hrvati vjerovatno zamjerili misleći valjda da podrijetlo Hrvata čeprkam po Mongoliji a ne arijevskom Iranu), a bavila se sportom koji je za Mongole ne samo takmičenje nego jedno od glavnih obilježja kulture nomadske snage i ponosa. Elem, Kutulun bijaše toliko sigurna u sebe da je odlučila da se uda samo za onog muškarca koji je pobijedi u hrvanju. Sa nemalom začkoljicom. Tko izgubi od nje mora joj dati sve svoje konje. E sad valja zamisliti koja je sramota za nekog stasitog Mongola izgubiti od žene u hrvanju a pri tom se i odreći od konja koji su u sistemu vrijednosti nomadskog muškarca vrijedniji od bilo koje žene.  Pretpostavljam da pretpostavljate kako se priča odvijala. Kutulumu je sakupila na tisuće (kažu oko 10.000) konja i ne zna se koliko je slomljenih muškarčkih ega poleglo u mongolskoj stepi.  Legenda kaže da je sa toliko sakupljenih konja i dokazanom reputacijom najbolje hrvačice među svim hrvačima bila ozbiljan kandidat na naslijedi oca Kaidua koji ju je favorizirao kao nasljednicu njegovog velikog kanata. Ali su izgleda braća bila spretnija u dvorskim spletkama. 

Tko je na kraju osvojio njeno srce – predmet je mnogih legendi. 

O njoj je pisao i Marko Polo zbog koga je postala popularna heroina u Evropi što se može vidjeti i na priloženoj minijaturi iz 15. vijeka. 

Da ne pominjem kako je postala junakinja mnogih avanturističkih filmova i popularnih istočnjačkih saga.

Xxx

Grickajući sjemenke i šetajući od početne tačke protesta u Vasinoj do Terazija razmišljao sam o Kutulun i tome zašto se na ovim dosadašnjim protestima tako malo žena obraćalo okupljenim građanima. A kad ih je i bilo, radilo se o ženama koje su na neki način bile napastvovane. Ili Marija Vukić, Jutkina žrtva, ili Marinika Tepić – predmet  mnogih napada i prijetnji od raznih prizemnih tipova bliskim kojekakvim političkim strukturama na vlasti i oko nje.

Kad sam odslušao nadahnuti govor Branislava Lečića na istom mjestu kod Terazijske česme gdje je danima održavao protest koga pamtim kao najslobodoljubivije mjesto okupljanja u onom dijelu povijesti Beograda koje moja 66-67. godišnja malenkost pamti, učini mi se da njegovo obraćanje i dosljednost u tumačenju raspoloženja okupljenog građanstva (odolih porivu da napišem “mase” – jer mi “masa” označava hrpu bezuzmnih bića) jeste nekako na liniji Kutulunine upornosti da brani svoje postojanje i dostojanstvo. A pretpostavljam da ni Lečić neće imati ništa protiv ovog poređenja.

A poređenje mi se nameće i između 28. godina mlađeg Lečića sa Terazijske česme te 1991. godine (na slici sa koleginicom Darom Džokić) i nevjerovatne izdržljivosti i dovitljivosti da se danima održava tenzija slobode usred populističkog režima tada ponešto okrnjene krune popularnog Slobodana Miloševića. 

Čiji su lik i delo 11. marta htjeli da ožive učesnici mitinga koji je ostao upamćen kao kontraminiting na Ušću. Govornici na kontramitingu (Petar Škundrić, Živorad Igić, Radoman Božović i akademik Mihailo Marković - neka ostanu upamćeni kao takvi) zvali su ljude u odbranu ustavnosti, slobode i demokratije u ime koje je Dušan Marković pozvao pristalice da krenu ka Terazijama i obračunaju se sa protivnicima demokratije tada često nazivanim fašistima, ustašama, stranim plaćenicima. (Nešto mislim da tada nije bilo riječi o “Soroševcima”). Patrijarh Pavle je pokušao da preduprijedi sukob pa je okupljene na Terazijskoj česmi pozvao da se raziđu. 

Doživeo je zviždanje a ja se sjećam da je nakon toga rekao “Rekoh i spasih dušu svoju” i povukao se. Kasnije doznajem da je krenuo ka Ušću da  kontramitingašima kaže da ne dižu ruku na braću svoju po rodu i vjeri. Međutim, kontramitingaši se već raziđoše a ratnička priroda im se rastopila dok su prešli most i uvidjeli da ovih stranih plaćenika nije baš šačica i da nisu spremni da pobjegnu pred oronulim Miloševićevim skojevcima.

Xxx

Protesti širom Srbije ulaze u kritičnu fazu. Politički pokreti koji bi trebali da iz njih izađu još nisu sazrijeli, mada se osjeća da bujaju. Proljeće i toplije vrijeme uticaće da se manje strpljivi građani ospu. Organizatori su izgleda toga svjesni pa se spremaju na nove akcije koje bi izgleda trebale da kulminiraju u maju okupljanjem Srbije u Beogradu.

Primjetio sam da su šetači prešli na patike. Pripremite svoje, trebaće vam.

J… ga. Prva posljedica mog današnjeg revolucionarnog zanosa već se osjeća. Zagorio mi ručak. Ovaj prvoborac ode da spasi što se spasiti može. Revolucija neka sačeka.