субота, 4. март 2017.

Kralj i ja

Moj kralj Salman je krenuo na put. Njegova višenedeljna turneja obuhvata Maleziju, Indoneziju, Brunei, Japan, Kinu i Maldive. Priličan napor za vremešnog 81-godišnjeg kralja, jednog od poslednjih živućih sinova Abdul Aziza al Sauda, osnivača Saudijske Arabije.
 

Putovati u tim godinama znači da se čovek mora okružiti poznatim ljudima da bi se osećao prijatno i da se ne bi izgubio. Ko samo da popamti sve te zemlje, sva ta imena kraljeva, predsednika, premijera. Zato će kralja pratiti oko 1500 ljudi, među kojima barem 10 ministara, 25 prinčeva i preko 100 ljudi iz obezbeđenja. Samo prtljag mu ima oko 459 tona. Trebalo je sve to dobro isplanirati a o pakovanju kofera da ne govorim.  

+++

Čak i mi obični smrtnici dobro se pripremamo kada treba negde putovati. Kada sam planirao odlazak u Salmanovu kraljevinu morao sam unapred znati kada ću se vratiti. Sve pobrojane zemlje pažljivo su izlazile u susret svim kraljevim željama i udovoljavale njegovim navikama. A ja sam svoje želje i navike prilagodio gostoprimivosti kraljevine koja je odredila da u  30 dana pokažem što znam i lepo mi to, da ne zaboravim, dala na znanje u vizi. A prtljag sam voljom avio kompanija morao ograničiti na 30 kg koliko Turkish Airlines dozvoljava na međunarodnim letovima. Mogao sam naravno preći dodeljenu mu kvotu ali bih to zadovoljstvo platio toliko da bi to znatno uticalo na moj osiromašeni budžet.

+++

Budžet Saudijske Arabije za 2017 zaokružen je na otprilike 890 milijardi rijala, iliti 225  milijardi evra. Pošto je u kralju ujedinjena izvršna, zakonodavna i sudska vlast verujem da mu neće biti problem koje milionče odvojiti za troškove puta, bez da radi rebalans budžeta. Uostalom troškovi će biti dosta manji jer kralj putuje svojim avionom a i pod direktnom je zaštitom Allaha kao što je ovekovečeno natpisom na avionu (obratite pažnju na obraćanje na “ti”)


A sačekaće ga njegovi Mercedes Bencovi S600 da ne troši na taksi.


Ja sam za svoj odlazak na aerodrom u Dammamu (od Džubejla nekih 80-100 km) platio mom vozaču Babulu 150 rijala (nešto manje od 40 evra) i još ga častio sa 50 rijala za verno služenje gotovo mesec dana u Saudiji.
Prtljag sam sveo na 27 i po kg u 2 kofera. Jedan je pripadao mojim beogradskim prijateljima iz Džubejla koji su poslali poklone svojoj deci u Beogradu, a drugi sam napunio urmama u raznim pakovanjima da se moji prijatelji malo oslade najboljim datulama na svetu.


Ne sme se zaboraviti da kraljevu opremu čine i dva električna elevatora da bi kralj mogao ući i izaći iz aviona, tj. da ne bi morao uz i niz stepenice. Jedan od njih je prikazan na slici sa avionom. Kralj očigledno ima problema sa kolenima i trebalo bi učiniti nešto da se popne za koje mesto na listi čekanja za ugradnju veštačkih kolena. Ali da mu ne sedam na muku. Ionako je prošle godine imao silnih problema u nekom mondenom francuskom mediteranskom selu gde je zakupio ceo hotel i privatizovao plažu pa su se drugi turisti i lokalno stanovništvo žalili. A kada su izlili beton na plaži da bi se ugradio električni lift, gradonačelnik se žalio francuskom predsedniku da se na plaži gradi objekat bez građevinske dozvole. Kralj se nije mogao nagoditi sa lokalnom samoupravom pa je znatno skratio svoj boravak. Na žalost vlasnika hotela kome je buntovni načelnik našeg malog mista uskratio sumu koja bi pokrila troškove hotela za celu godinu.

+++

Za razliku od kralja koji u Rijadu ima svoj aerodrom i nije se zadržavao na carinskim. graničnim i bezbednosnim kontrolama, ja sam se izuvao, skidao kaiš, svlačio sako i vadio iz džepove svakojake sitnice da bi bezbednjaci u Dammamu, Rijadu i Istanbulu videli da ne predstavljam terorističku pretnju. Pretpostaljam da ni neuobičajena količina urmi nije izazvala pozornost obučenim facama za ekranima raznih skenera koji su ubijali dosadu u poluležećem sedenju uz neizbežan čaj i nehajno pogledavanje na monitore. Mogao sam u koferima preneti eksplozivni pojas i koji kalašnjikov pride ako se pojas ne aktivira.  Nakon svih tih svlačenja i oblačenja nije ni čudo na šta sam ličio već negde na polovini aerodromskih odiseja.


Naporna azijsku turneja mog kralja imaće dve pauze. Ostaće skoro nedelju dana na Baliju i pretpostavljam da je za svoj odmor zakupio barem pola ostrva ako ne i celo sa nekim manjim u okolini.  A pošto sam u planu puta pogledao da ide na Maldive računam da će  tamo provesti koji dan brćkajući se u plićacima  gledajući prinčeve kako grade zamkove u pesku.

+++

Za to vreme ja sam za svoju privremenu rezidenciju u Beogradu za nepunih mesec dana boravka odabrao jednu garsonjeru od 17m2 u elitnom delu grada na Paunovom brdu u naselju Banjica II. Moj budžet morao se složiti sa izdatkom od 150 evra što kažu poznavaoci da je prihvatljiva cena uživanja u tom za mene neotkrivenom delu grada. 

+++

Indonežanski predsednik veliki je ljubitelj vbloga i često ozbiljne situacije snima svojom kamerom pa deli snimak putem bloga. Na snimku u prilogu (ako uspem da ga prenesem https://www.youtube.com/watch?v=6LXgCGTbnds) vidi se moj kralj kako srče supu za ručkom i pozdravlja bratski indonežanski narod. Valja pomenuti da je Indonezija država sa najvećim brojem muslimana na svetu pa nije čudo što će moj kralj posvedočiti da će preko 10 potpisanih ugovora doneti Indoneziji 10-tak milijardi dolara. Još ako je bio zadovoljan supom…

+++

Ja još nisam ovladao umećem snimanjem samog sebe na videu praćenim govorom a kako nisam stigao da ručam, uzeo sam u Maxiju dve sarme i krompir salatu da pojedem naveče kada se nađem u svojoj višenedeljnoj rezidenciji na Banjici II. Ali sam dođavola zaboravio da rezidenciju nisam opremio jedaćim priborom pa sam sarmu i krompir salatu pojeo služeći se prstima  baš kako sam jedared raščerečio pečeno pile na pirinču u restoranu “Turkistan”.


Istinu govoreći, predivni pirinač (da ne zaboravim – spremaju ga tako što pored nekih drugih začina koji pirinču daju ovaj zlatan sjaj ubace parče drveta od kojeg se dobija cimet) jeo sam plastičnom kašičicom. A savetujem da na kolutove crnog luka kanete koju kap limuna, a možete i da ga uronite u posudu sa ljutim paradajz sosom u ćasi gore desno.

+++


Ne znam gde je moj kralj prespavao i kakve noćne zvuke su mu priredili radi lakšeg zaspivanja. Ja sam u rezidenciji na Paunovom brdu pratio neujednačeno brektanje frižidera ali i klokotanje vode u radijatorima koji su mi dali utisak da spavam pored potoka sa veselim žuborenjem. To žuborenje na žalost nije delovalo uspavljujuće ali je isprovociralo prostatu i rezultiralo učestalim mokrenjem.  

Нема коментара:

Постави коментар