Demokracija i jagnjetina

Lijepo je živjeti u zemlji bez demokracije. Nema izbora za predsjednika – ima kralja koga je prethodni kalj imenovao za života. Nema parlamentarnih izbora – ima kralja koji je predsjednik vlade. Nema parlamenta – ima savjetodavno tijelo koje bira kralj. Ljudi ne moraju da brinu tko će da ih zastupa – kralj bira narod kojim će kraljevati.

A zamislite na primjer neku zemlju koja ima predsjednika vlade koga je na vlast doveo predsjednik republike, pa onda predsjednik vlade hoće da bude predsjednik države ali ne da predsjedniku države da bude predsjednik vlade. Čovjek bi pomislio da govorim o Rusiji ali lako ćemo zaključiti da nije tako. Tamo predsjedniku vlade ne pada na pamet da zauzme mjesto predsjednika države. Sem ako ga predsjednik države ne zamoli da privremeno zamjene mjesta.

Lijepo je živjeti u zemlji gdje na TV programu svih medija sa nacionalnom prekrivenošću, pardon – pokrivenošću, nema predizbornih sučeljavanja, političkih reklama i praćenja (i blaćenja) kandidata po zborovima birača. U zemlji u kojoj , kada padne kiša i poplave se ulice i plodna pustinjska polja,  nećeš naletjeti na premijera, predsjedničkog kandidata ili predsjednika neke stranke kako izvlači auto zaglibljeno u blatu kada već nema nekoga tko se davi.

A zamislite na primjer neku zemlju u kojoj predsjednik vlade radi 18 sati dnevno da bi poslije toga 4 sata bio kandidat za predsjednika na zboru birača u ...., a u mrklo doba noći kada bi valjalo da spava otišao na sastanak glavnog odbora stranke čiji je inače predsjednik (a koji su ga čitavog dana čekali istrošivši sve moguće panegirike, da obavi državničke poslove i obiđe zbor birača u ....) da bi ih uvjerio, na njihovu najveću radost i oduševljenje,  da raniji predsjednik stranke, inače sada slučajno predsjednik države i svih njenih građana bez obzira na stranačku pripadnost, neće ponovo biti predsjednik partije. Koju je stvorio.  

Lijepo je živjeti u zemlji gdje svoju zemlju srećeš samo prebirajući pun nade po internetu  Tanjug (ili onom što je od njega ostalo), pregledavajući Politiku (čak i ako se ne zna čija je), Danas (da napraviš nekakvu ravnotežu) i Peščanik (da imaš dojam da ima šanse za pamet i razum). A onda, dovraga, naletiš na nju kada se tome najmanje nadaš.

A zamislite na primjer neku zemlju u kojoj  gradonačelnik glavnog  grada sruši kvart svog grada da bi ženi pokazao nenadanu muškost (za čiju li je naklonost  Neron spaljivao Rim?) pa kad to nije dovoljno zalijepi joj kakvu mušku šljagu i oduzme joj djecu u zamjenu za neki od stanova za koje se ne zna na čije se ime vodi.  

Lijepo je živjeti u zemlji u kojoj ne znaš ime gradonačelnika i njegove žene i ne moraš se žaliti direktoru vodovoda i kanalizacije kada je kišna kanalizacija začepljena ali zato imaš crtanog super junaka koji će srediti kanalizaciju i otkloniti sve kurzschlusse nastale zbog prodora vode sa ravnih krovova u stanove i kuće. 

Čekaj, a gdje je jagnjetina iz naslova? Zašto smo sve ovo čitali?

Pa dobro, eto vam je.