Malo malo pa se dotaknem žena. Mislim onih u Saudijskoj Arabiji.
Tj. ne baš da ih dotaknem (u ovdašnjim uslovima poštovanja zakona ja kao samac
rizikovao bih doticanjem žena različit nivo kazni) nego da ih pomenem. Znate
ono uobičajeno, nemaju pravo glasa, zabranjeno im je da voze automobile, ne
smiju se u javnosti pojaviti bez svojih skrbnika, bez saglasnosti skrbnika
(oca, muža, brata –birajte sami) ne može upisati fakultet, dobiti pasoš ili
putovati u inostranstvo. O oblačenju u javnosti da i ne govorim. Ajde da se
sada ne vraćam koliko se radi o zabranama a koliko o tumačenjima Kur’ana koja
dozvoljavaju proizvoljnost samonametnutih ili zvaničnih tumača.
Razgovaramo pre neki dan kolega sa posla (Saudijac, blizu
60-tih) o odnosu konzervativaca i liberala u svetskoj politici (neizbežni Trump
je bio na tapeti, pa Marie Le Pen) pa i u Saudijskoj Arabiji. Koji je put
Saudija prošla od tribalističkog društva ka modernom društvu osuđenom da čuva
sveta mesta Islama.
- Osuđenom? začudim se ja.
- Da, osuđenom.
Uslijedi objapnjenje. Kada je osnivač i
ujedinitelj sadašnje Saudi Arabije, Abdul Aziz al Saud, stvarao jedinstvenu
državu ne bi to mogao učiniti bez osvajanja Meke, srca Islama. A da bi to
mogao, morao se boriti sa šerifom Meke, iz duge loze plemena koje je vladalo
Mekom vekovima. Da bi osvojio Meku pomogli su mu Vehabije sa kojima su Saudovi imali
pakt još od sredine 18. vijeka (pakt je u stvari podijelio nadležnosti: Saudima
država i politika, Vehabijama vjera i moral) . Šerif iz Meke (koga su Englezi
prešli obećavajući mu vlast poslije sloma turske imperije, a u stvari sa
Francuzima izmislili države Siriju, Irak, Transjordaniju – sjećate se filma o
Lorensu od Arabije) pobježe sinu u Jordan, a Saud stvori Saudijsku Arabiju.
By the way, to englesko-francusko maslo, iscrtavanje granica te
podsticanje međusobnih sukoba raznih plemena i religijskih zajednica dobrim
dijelom je uzrokom I sadašnje trusnosti cijelog područja Bliskog istoka.
Elem, da se vratim na pripovjedanje mog kolege:
Taj odnos kuće Sauda prema Vehabijama I dan danas je tanani
odnos kretanja naprijed – nazad. Kada je suknula nafta i Amerikanci počeli da
grade Saudiju, zasmetalo je to Vehabijama. Ali potrošačka civilizacija
potpomognuta novostečenim obiljem mimo rada načelo je tradicionalnu kulturu.
Počeli su neki liberalniji vjetrovi da
duvaju.
Do negdje 80-tih godina kada je neki vjerski čistunac zauzeo Ka’bu
(poznatija kod nas kao Ćaba) i držao je pod opsadom nekih dva mjeseca sa svojih
200 ljudi. Naravno, vlast ih je na kraju pobila (uz pomoć pakistanskih i francuskih
(?) specijalaca) ali se vratila čistoći vjere u vidu otklona ka konzervativnom
krilu Vehabija. I tako do danas.
Uz osjetljiva pomjeranja naprijed-nazad i odmjeravanja
snaga liberal i konzervativaca.
Konzervativci su posljednjih godina u laganom odstupanju.
Pogotovo poslije rušenja Kula bliznakinja i Al-Kaide koja je nastala u
ekstremnom krilu Vehabija. Kao uostalom i sadašnja tzv. Islamska država u kojoj
najviše boraca ima iz Saudije i koji neprestano prijete vladajućoj dinastiji.
- Šta misliš gdje žene u
Saudiji voze auto? - upita me kolega.
Začuđen pitanjem kažem da sam par puta u gradu video žene za
volanom.
- To je rijetkost i slučajnost.
Mnogo više voze u malim mjestima i selima.
- Otkud sad to? Zar nisu
tamo ljudi konzervativniji i skloniji tradicionalnijim vrijednostima.
- Jesu. Ali tamo nije
otišlo toliko bogatstva od nafte I ima manje jeftinih stranaca. Tamo porodica
ne može sebi priuštiti da ima nekog Pakistanca vozača. Pa žene razvoze djecu do
škola, idu na pijacu.
- A vlast, policija?
- Šta vlast može. Okreću
glavu, prave se da ne vide.
+++
Čitam u novinama prije neki dan. Za predsjednika borda Saudijske
berze (poznatija ovdje pod imenom Tadawul) imenovana Sarah al-Suhaimi. Žena. Sarah je
bila prva žena direktor neke investicione banke na čijem čelu ostaje i poslije
imenovanja za predsjednika borda. Pardon, predsjednicu. Hvala Allahu, arapski
jezik lako pravi ženski rod od muških funkcija što kod nas nije slučaj pa se,
vidite i sami, mučim sa rodovima. (Valjda mi borci za ljudska, manjinska i većinska
prava neće sjesti za vrat zbog jezičke nedosljednosti u borbi za ravnopravnost
polova).
Sarinu sliku pronađoh.
Ne prođe ni dan, kad čuh da je na čelo izuzetno jake financijske
grupe Samba za generalnog direktora izabrana još jedna žena – Rania Mahmud
Našar. Rania je bankarka već 20 godina i prva je Saudijka sa certifikatom koji
je definira kao stručnjaka za borbu protiv pranja novca te financijskog i bankarskog
kriminala.
Zainteresiram se malo više i pročitam da je certifikat borca
protiv kriminala američkog porijekla. Kada se Amerikanci bore protiv pranja
novca – to mi smrdi da ne daju nikom drugome da ih pere.
Ne znam kako će se Vehabije sa time pomiriti.
Taman završih o saudijskim direktorkama pa se sjetih da je na sastanku predstavnika triju komora (BiH, Srbija, KSA) jedna Saudijka iz Sagie, veoma značajne saudijske agencije za investicije, održala vrlo znalački ubedljivu prezentaciju na učenom engleskom jeziku sa jedva primjetnim arapskim akcentom. Na dnu priložene slike, kada je dobrano uvećate, videćete ju, odnosno samo crnu maramu i abaju. Inače, poslije skupa uspio sam da je vidim. Visoka, elegantna žena u štiklama. Ajd da pogledam u papirima...Erum Al Hovajš. A pronađoh i sliku na LinkedInu.
Kako ovako produhovljenu ljepotu ne povezati sa današnjim sunčanim danom.
Iza podneva, poslije sastanka u Privrednoj komori Istočne provincije – podružnica
Al Jubail, prošetah uređenom obalom
i krenuh pješke ka kancelariji. Recimo,
pola sata hoda duž široke i prave džade Al-Hamis. Negdje na pola puta, zaustavi se
neki auto i čovjek se ponudi da me poveze. A nisam stopirao. Šta ću, sjednem u
auto i krenemo u priču.
Pomislih: sada će opet ono: Odakle ste. Iz Srbije. Odakle?
Međutim, prijatan mlađi čovjek, nabroja mi svih 6 republika
bivše Jugoslavije, imenova Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića kao krivce za rat
uz pomoć raznih saveznika, Tito je bio faca kakve više nema…
Gdje sam ja ovo?
Нема коментара:
Постави коментар