Osvanuo je divan proljetni dan. Ustao sam
oko 10 i pun nenadane radosti pohrlio na balkon da uživam u jutru. Ne znam šta
sam lijepoga sanjao da je ushićenje trajalo neko vrijeme dok su se hladne snježe
pahuljice zabadale u lice. Tek mi je iznenadna hladnoća ukazala da je vani
napadao snijeg i da se poredak godišnjih doba okrenuo. Iz proljeća se ulazi u
zimu.
xxx
112
Novi termini i brojevi ulaze u našu
svakodnevicu:
Do 6 sati jutros zabilježena su 44 nova
pozitivna testa na korona virus od 86 testiranih. Ukupan broj oboljelih popeo
se na 283, broj umrlih 3, a broj izlječenih 15.
Iz dana u dan pratimo tu mračnu statistiku.
Prvih smo dana znali odakle je prvi, pa i drugi oboljeli. Poslije smo locirali
samo mjesta na kojima se pojavljuju: Subotica, Kikinda, Beograd, Kraljevo,
Niš... Sada već ne znam da li su brojevi sa početka tačni. Još ako bih računao
da na svakog otkrivenog zaraženog dolazi vjerojatno 10 neotkrivenih. Ne smijem
ni pomisliti.
A što tek ako bih počeo da nabrajam
sumanutu statistiku iz Italije.
Broj 112 kakav sam stavio u naslov ovog
teksta NEMA nikakve veze sa koronarnom statistikom. To jest, nema direktne
veze.
112 je stepenika od prizemlja do mog 7.
kata. Od definitivne odluke da se više ne igram kršenja zabrane izlaska za 65+
odlučio sam da svoju fizičku kondiciju nekako povratim pješačenjem niz i uz
stepenice. Najmanje 3 puta dnevno. Da razmrdam kukove i koljena. Mogao bih reći
da sam dosta zadovoljan. U penjanju ubrzano disanje počinje negdje između 5. i
6. kata. Do 7. stižem bez problema. Od sutra ću početi da mjerim vrijeme i da
ubrzavam.
xxx
Zamišljam kako izgleda penzionerski dan
mojih saplemenika penzionera. Drugi im dovlače hranu, iznose smeće. Kese se
kažu ostavljaju u hodniku, donosilac se izmakne, domaćin otvara vrata i iznosi novac u plastičnoj kesici. Donosilac sa maskom i u rukavicama. Neman još
primjer iz sopstvene prakse i ne mogu tačno opisati kako čiava operacija izgleda. A ostatak dana prolazi uz TV i sve one crne brojeve sa
početka teksta. Pa ako i imaš zdravog razuma da racionalizuješ realnu opasnost
po sebe od pandemije, raspametiš se izbombardovan vijestima, konferencijama za
štampu raznih ministara i ljekara.
Velika je sreće što ne gledam televiziju
već priličan niz godina te sam lišen napada virusa sa TV ekrana. Ovako znam kad
je konferencija za štampu ministra Lončara i epidemiologa Kona i koji sat
kasnije nađem na internetu skraćeno šta su smisleno rekli. Vučića ne slušam. Ne volim lošu glumu. Ni kukanje niti prenemaganje.
Sapienti sat.
xxx
Neka svjetska novinska agencija dodijelila
je godišnje nagrade za najbolje fotografije divljih životinja u prirodnom
okruženju.
Kako nas je danas zatrpao snijeg, odlučih
se za potonju fotografiju jedne golubice u Norveškoj.
Oreol potiče od neke ulične svetiljke. Zamislite snježnu vijavicu i živo stvorenje omotano perjem.
U njemu kuca srce.
Нема коментара:
Постави коментар