Prije dvije godine Inga Rasmussen, sada 85, iz Danske upoznala
je Karsten Hansena, sada 89, iz Nemačke. Ona živi u danskom mestu Gallehusum a
on u nemačkom Suederluegemu. Njih dvoje
se nekako našli i navikli da se viđaju svaki dan. Što kod nje u Danskoj, što
kod njega u Njemačkoj. Razdvajala ih granica između Njemačke i Danske koja
dvadesetak godina od uvođenja Schengena fizički nije postojala. Do prije dvije
nedjelje.
Prije dvije nedjelje granica je postavljena. Zemlje su se
zatvorile. Nemačka ima preko 60.000 zaraženih, Danska par hiljada.
Disciplinovani stanovnici obe zemlje drže se reda.
Šta da rade Inga i Karsten kad su
navikli da budu svakodnevno zajedno?
Jednostavno. Nalaze se na granici. Koja
prolaz pored gradića Tondera. Inga se do granice doveze kolima, Karsten dođe
biciklom, njemu je valjda bliže. Dovuku stoličice do granične rampe na putu,
stave kakvo pićence, kafu ili čaj i kekse na betonsku blokadu ceste, posjede i ispričaju se. On ponekad popije
koji schnapps, ona ne.
„Vozim, ne smijem.“ objašnjava.
Pitaju ih o pandemiji i opasnosti.
Staloženo odgovaraju:
„Tužno. Ali šta mi tu možemo.“
Ne prave od toga frku i vode računa o razmaku od 2 metra.
Život se prilagođava pravilima.
Нема коментара:
Постави коментар