Apolon Vilendorfski

Ljude upoznajemo kada su obučeni. U veoma manjem broju te iste ljude viđamo kada su goli, tj. u kupaćim kostimima. Sud o ljudima donosimo velikim dijelom na osnovu toga kako su obučeni, kako se ponašaju i šta govore. Takvi su sudovi uglavnom površni ali ne možete sa svim ljudima koje poznajete biti toliko zajedno da biste vidjeli sve njihove vrline i mane, kao i da bi vidjeli kako će se u kojoj situaciji ponašati. Takvo poznavanje orijenitirano je na porodicu i uzak krug prijatelja, eventualno susjeda.

A šta se dešava kada ljude upoznate najprije u njihovo prirodnom obliku. Dakle, gole. (Za potrebe ovog pisanja upotrebljavam termin “goli” ne da bih bukvalno označio golotinju bez igde ičega od odjeće na sebi, već da bih ih sagledao bez svakodnevne odjeće, u njihovoj fizičkoj datosti. Ono par krpica na “stidnim” mjestima u ovom napisu ne znači ništa sem kada aludiram na erotiku, eventualno seks ili fizičku privlačnost.)

Elem, na bazenu upoznajem gole ljude. Koji su došli sa nekim ciljem; da se rekreiraju, opuste, odmore, fizički oporave i, eventualno, pokažu među drugima. Ovi potonji su rijetki i viđamo ih uglavnom subotom i nedeljom kada se pojave u grupama ili po nekom dogovorenom viđenju.

Vremenom oni od nas koji su češće na bazenu počnu da komuniciraju. Najprije razmjenom pozdrava, pa laganim rečenicama o svakodnevici. Nitko nikoga ne želi da zamara, opterećuje, da mu se nameće ili da mu smeta. Nepisano pravilo.

Tako vremenom steknete mišljenje o onima drugima na osnovu tog formalnog ponašanja kao i drugih sitnica važnih za ljude u takvim okolnostima. Na primjer, svima je nama važno kako se tko ponaša u samom bazenu. Bazen je mali hotelski I kada je u njemu više od 4-5 ljudi mora postojati neka konvencija o ponašanju: plivati tako da nikome ne smetaš, ne prskati, ne vikati, plivati duž bazena a ne popreko, ne skakati …

Mi koji smo duže i češće znamo kada je bazenmanje pun i  kada ćemo u vodu. Postoje doba dana i časovi kada je u vodi manje ljudi pa čak i kad je bazen prazan. Situaciju kada ste u prilici da budete sami u bazenu nazivamo “privatan bazen” i zaista tada osjećate da je bazen samo vaš. Reče jednom Zafir Hadžimanov, koga ove godine nešto ne viđamo, kako u tim trenucima zaželi da zaista ima svoj bazen. Ali odmah dodaje da to nije nikakav užitak sem ono malo vremena neometanog plivanja. Čovjeku je lijepo kada može odabrati samoću u okruženju drugih. Lijepo je on to rekao.  

Xxx

Zabrazdih u priči pa bih sada da se vratim na ono što sam večeras htio naglasiti. Evo dva primjera:

Jedna mlađa žena, rekao bih 30-tih, pretpostavljam neudata, dolazi godinama. Ima vrlo definisan dnevni program dolaska, plivanja, pijenja kafe, ležanja, ponekad masaže. Ne deluje pretjerano ženstveno, noge su joj recimo proporcionalno kraće od tijela, ima ravnu stražnjicu, a na licu prevladava pomalo orlovski nos. Nosi neki ne posebno atraktivni kupaći kostima, savija kosu ispod maske za oči, pliva odlično I po nekom sopstvenom program radi nekakve vježbe u vodi. Ne komunicira ni sa kim sem osobljem koje donosi kafu i koktele.

Pozdravljamo se u prolazu, ima prijatan osmjeh i ponaša se sa pristojnom pristupačnošću. Nisam je imao namjeru opisivati jer nije ulazila u krug meni privlačnih ili neobičnih likova kakve sam vam navodio. A sada to činim da bih ukazao da sam u njoj video sasvim drugu ženu kada sam je video na izlazu iz spa centra obučenu. 

Prvo što se vidi da je vrlo skladno obučena. Svaki dio odjeće izabran je sa pažnjom nekoga tko umije da složi robu na sebi. Kada sam je ja video imala je bež ljetne hlače sa uskim nogavicama koje su se od polovina butina širile kao jahaće hlače. Širina tih hlača i vješto isticanje struka pokrili su nesavršenost proporcija nogu i tijela a namjesto ravnog dupeta dobili smo vizualno privlačnu stražnjicu koja ne popunjava hlače ali da naslutiti da tu ima “mesa”. Preko hlača visila je neka široka majica neobičnog kroja u bojama breskve čija lepršava ležernost daje utisak o bezbrižnoj osobi. Ofarbana opuštena kosa preko ramena sakriva pomalo lice pa onaj orlovski nos nipošto ne kvari privlačnost. Na nogama ravne sandale. Sve probrano i rekao bih skupo. Preko ramena široka brendirana torba.

Kada bih je video na ulici ili autobusu sigurno bi bila “meta” mog voajerstva.

Sa bazena bih je zapamtio samo kao jednu od svakodnevnih korisnica usluga.

Xxx

Jedan od onih koje godinama viđam je muškarac u 40-tim godina, proćelav, uredno neobrijan, izuzetnih dimenzija. Ima sigurno preko 150 kg i neodoljivo građom podseća na – gorilu. Sigurno ste vidjeli neki snimak velikog gorile sa velikim stomakom, čvrstim nogama, velikom zadnjicom i prema unutra povijenom kičmom. Osjećam se vrlo nelagodno sada kada ga opisujem kao takvoga. Djeluje uvrjedljivo. Ali je što se fizičkog opisa tiče nevjerovatno tačno. A kada ulazi u bazen, ne skače nego se samo prevrne sa ruba bazena pognute glave i elegantno poput morža u vodi je kao u svom prirodnom habitatu. Ne spada u snagatore u plivanju, ne pliva mnogo i više meditira u vodi na rubu bazena. 

Ljubazno razmjenimo po koju riječ. Rekao bih da je čovjek koji ne voli da ga ometaju niti je sklon pretjeranoj kmunikaciji. Za ljetnog vremena, poslije bazena i saune sjedi napolju u bašči na jednoj od velikih fotelja i puši cigarillos. Uz kafu. Ponekad bi pored njega bila činija puna raznog sjeckanog voća. U poluležećem stavu rimskog hedoniste uvlačio bi dimove cigarilosa, posezao za kafom i vrlo lagano otpijao uživajući u svakom trenutku. Svjestan je on svog ogromnog tijela i čini mi se da je njegova građa više stvar nasljeđa nego neke njegove neumjerenosti.  

Jednom sam ga video obučenog u garderobi. Bermude, košulja i sandale na kaiševe. Sve veliki brojevi ali složeno tako da odjednom onako ogroman u svoj toj odjeći se nije dojimao tako debelim. Zato mi je sada krivo kada ga upoređujem sa gorilom jer takvo poređenje aludira na surovost i sirovost a to mi sada nikako ne pristaje uz ovog Apolona Vilendorfskog.

Xxx

Za kraj ovonedjeljnog obraćanja - jedna enigma iz saune na koju mi je on skrenuo pažnju.

Naime, u sauni imaju dva peščana sata. Radi se o malim satovima sa ravnim cijevima suženim u sredini. Reče mi Apolon vilendorfski da je vrijeme curenja pijeska sa jedne na drugu stranu na satu koga najčešće koristimo - 18 minuta. A kada se okrene i pijesak sipa na obrnutu stranu - onda je 14 minuta. Ista količina pijeska, ista debljina cijevi. Kaže da ne bi znao da nije imao sat i jednom prilikom mjerio. Misli da se radi o kosini nagiba kod suženja na sredini iako ja nisam primjetio da ima razlike između gornje i donje polovine. Doduše sat jeste mali pa u onom polumraku nisam mogao primjetiti. Ali me cijeli dan danas kopka u čemu je stvar.

Ajde, podsjetite se fizike i ponudite objašnjenje.