Otključavanje ženskog pitanja

Dok sam ispružen na širokim i mekanim foteljama na Farmi D vitamina koristio još jedan od izmicajućih dana ljeta da nahvatam zdravlja za kožu i uđem teniran u jesen,

 bazao sam pogledom ne bi li našao inspiraciju za posljednji napis ove nedjelje. Nešto što bi bilo efektno i držalo vas do ponedeljka relaksiranim ili zamišljenim ili oboje. Ova šetaćica u bijelom mantilu djelovala je jednako zagubljena i neinspirativno za moje namjere. 

Bivši vaterpolista je vrijedno radio svoje parterske vježbe na travi, gorila je ispijao kafu i lijeno prinosio ustima cigarilos. Penzionisana profesorka geografija zauzela busiju ispod drveta. Čita „Moja baka vam se izvinjava“.

Vraćam se na bazen, istuširam i ulazim u bazen. Možda mi tokom plivanja nešto sine. Već imam dovoljno kondicije da me plivanje ne umara. Prepustim se mislima i ništa me ne ometa. Znam dužinu bazena, znam gde su drugi plivači (samo jedan umirovljenik poput mene koji ima svoju stazu dalje od mene). Naizmjenično prsno, leđno, kraul. Delfin ne umijem i ne pokušavam.

Xxx

Najprije se pojavila Zapadnjačka Iranka. Skoro vilendorfski građena ali sa ne onoliko pretjeranim oblinama. Sunce joj je ovog ljeta vrlo ravnomjerno potamnjelo kožu oko oskudnog bikinija čiji je donji deo više kao tanga. Mišici na tijelu zategnuti, nekoliko velikih floralnih tetovaža na butinama, ramenu, podlaktici. Zift crna kosa i velike veštačke trepavice. Crne oči. Usne našminkane sa tipičnim ističnjačkim pretjerivanjem u jarkosti. Suprotnom tamnom tenu, sitni nokti na nogama i rukama u  blijedoj zelenoj boji. Došla je sama. Hotelski gost. Kao da ne zna šta bi sa sobom. Nekoliko grlenih razgovora preko mobilnog. Ulazi u vodu i izlazi već nakon jednog kruga. Namočila je krajeve ravne, guste kose.

Kasnije je vidim napolju kod nekih mladića iz Bosne. Zamolila je jednog od njih da joj namaže leđa kremom ili nekim uljem. Pričaju na engleskom. Više joj je do komunikacije. Mladić je prihvatio. Tu su negdje istih godina. Smije se na neku njegovu opasku i pokazuje niz bijelih, ujednačenih zuba.

Xxx

Nešto kasnije ulazi Istočnjačka Iranka. Od glave do pete umotana u široku crnu haljinu za kupanje. Oko pojasa haljina ima neki pojas sivih arabeski, kao i niz rukave. Kosa je potpuno umotana maramom, a preko čela prelazi traka čvrsto držeći kosu ispod potiljka da slučajno izdajnički ne izađe na vidjelo. Dolazi bosa, bez peškira i ikakvog pribora. Pozdravlja se sa Zapadnjačkom Irankinjom koja se izvalila na ležaljki. Samo razmjena pozdrava (otuda znam da su Iranke). Isočnjačka Iranka prolazi pored nas par muškaraca i ne gleda u našem pravcu. Pogledukoso  prema podu. Nema šminke. Na licu neki osmejak. Možda blaga nelagoda ili je samo koncentrirana da prođe neopažena i neugrožena. Ulazi u vodu i šeta plitkim dijelom bazena (125 cm) i sve vrijeme tako. Povremeno bi čućnula da smoči ostatak haljine pa čak i maramu. Kako ide popreko vodi računa da se ne susretne sa nama dvojicom koji plivamo duž bazena. Sve vidi a hoće da bude neviđena.

Gledaju momci iz posluge, došlo još nešto muških, a i ženskih, iz bašte. Komentaraju, pristojno znatiželjni. Suočavanje sa različitostima. Meni prizor potpuno obučene žene na plaži nije nepoznat. Bio sam na javnim plažama nekoliko arapskih zemalja.

Ono što vidim prvi puta i obradovalo me koliko i iznenadilo. Jedna žena muslimanka došla je na bazen sama. Svakako je znala da ima muškaraca. Očigledno da nije smjela otvoreno pogledati ni u jednog muškarca. Ali je došla, prošla sve začuđene poglede i ušla u bazen u kome su bili muškarci. Poslije izaska iz vode trudila se da odlijepi haljinu od mokra tijela. Djelovalo mi je da ima građu sličnu Zapadnjačkoj Irankinji.

Xxx

Komedijant slučaj je htio da u istom času na bazenu bude i druga Iranka, potpuno zapadnjačkog ponašanja. Dvije mlade žena sa suprotnih strana spektra savremenog Irana. Znak koliko je u tom Iranu razlika i koliko se različitih tradicija preplelo i nekako opstoje jedna pored druge, međusobno se prepličući.

Jasno je naravno da se u Iranu, Zapadnjačka Irankinja ne bi mogla obući u oskudni bikini na javnom bazenu. Kao što je jasno da je Istočnjačka Irankinja zadržala svoj moralni kod i tamo gdje je komotno mogla doći u običnom kupaćem kostimu i da bude neprimjećena. Ali nije stvar u neprimjećenosti. Svjesna je ona da je gledaju (jer se razlikuje), ali isto tako zna da je održala imperativ sopstvene savjesti.

To ja zovem tolerancijom i suživotom. To se može naučiti u Iranu (bio jednom 1988, službeno i par dana samo) makar koliko islamski režim bio rigidan i pun različitih zabrana. Život prodire iz svih pora kao voda. I ne može se zapriječiti branama.

Bio sam veoma zadovoljan danas. Snimio sam ovu Istočnjakinju krišom i mirne savjesti. Nije ni po čemu prepoznatljiva jedna živa crna mrlja u bazenu. ali smo je svi zapazili. I što je još divnije - ničim nismo pokazali da nas smeta. U stvari, i nije nas smetalo. Začudilo -da, iznenadilo - da. Smetalo - ne. 

Tolerancija?

Xxx

Koliko je stvar podređenog položaja žena kompleksno pitanje i ne opterećuje samo žene, nego i njene bližnje muškarce, ilustriraću jednom zgodom koju sam u nekom od saudijskih tekstova napisao. Računam da je dosta vas koji taj tekst od prije par godina niste čitali.

Vraćao sam se iz Saudijske Arabije noćnim letom za Istanbul, pa Beograd. On vrsta leta kada se prikovani za stolicu od 2 do 6 ujutro kada vam se najviše spava i ne znate šta biste sa sobom.

Na sjedištu sam do prolaza. Do mene Saudijac 40-tih godina a do prozora njegova žena. Dosta mlađa od njega. Propisno obučena, sve sa maramom na glavi. Malo pomalo on i ja popričasmo. Malo na engleskom, pa pređosmo na arapski kada je video da raspolažem ne samo sa uobičajenim frazama koje stranci uspiju da nauče. Saznadoh da idu u Istanbul na nedelju dana. On je već bio par puta a prvi puta vodi nju. Njoj je prvi puta da izlazi iz svoje zemlje. Ja mu savjetujem šta da vide u Istanbulu, gdje se dobro jede, da paze na džeparoše. On se raspituje za moj biznis, ja za njegov. Ona je sve vrijeme šutila i privila se uz njega pažljivo slušajući. Skoro bih se mogao kladiti da sam prvi Evropljanin koji je tako blizu nje sjedio.  Kada sam rekao da sam iz Srbije, ona ga je par puta pitala „odakle“ jer očigledno za Srbiju nije čula. Ali ja sam čuo nju pa sam i bez njegove intervencije ponovio da sam iz Srbije, da je to zemlja u Evropi, u kojoj ima muslimana i jake islamske tradicije u nekim krajevima itd itd. Rekoh da ću im rado pokazati Beograd ako ikada dođu i pružih mu vizit kartu. Imao sam vizit kartu na kojoj je sve bilo i na engleskom i na arapskom. Ona je gledala vizit kartu u njegovim rukama i  počela da čita. Sve zapitkujući muža. Na vizit karti je pisalo da sam „profesor“ i njoj je to zapalo za oči.

„Profesor? Čega?“ – pitala je muža. On je pak jedva dočekao priliku da smješnu komunikaciju ljudi koji govore istim jezikom a sjede jedni pored drugih okonča.

„Pitaj čovjeka direktno. Čovjek govori arapski“

Ja sam već čuo pitanje ali sam se pravio da nisam i čekao sam da se meni obrati i da me pogleda. On ju je u tome ohrabrivao.

„Vi ste profesor?  Predajete u školi?“ – pogledala me je brzo  ali pak pogledala.

„Ja sam profesor arapskog jezika i arapske književnosti. Ali ne predajem u školi. To je moja akademska titula.“

Tako je krenuo malo utegnut razgovor u kome je on nju tjerao da me pita šta je interesuje pa sam i ja njih (nju) pitao one obične stvari. Koliko imaju djece, koliko imaju godina.. sve nešto što zna da kaže a ne izlažem je neugodi.  

Xxx

Kada smo izašli iz aviona i aerodromskog autobusa, rukovah se sa mužem „Javite mi se kad se vratite u Saudiju“, pozdravih se sa njegovom ženom (bez rukovanja) šaleći se „Čuvajte muža, pazite da vam se ne izgubi u Istanbulu. Turkinje su opasne.“  

Osmjeh je otključao njeno lice.