L'Origine du Monde

Constance Queniaux, balerina pariške Opere je u 34. godini završila umjetničku karijeru 1859. godine i posvetila se unosnijim poslovima prodavačice ljubavi visokog društva. U srednjim i poznijim godinama postala je znamenita kao pokrovitelj i mecena umjetnika, a pamti se i kao filantrop.

Halil Sherif Pasha (Šerif Paša) poznatiji pod imenom Halil Bej, bio je turski diplomata visokog obrazovanja. Otac mu je bio albansko-turskog porijekla i obreo se u službi Muhameda Alija, turskog vladara Egipta (inače isto albanskog porijekla), koju je dobro iskoristio, obogatio se i omogućio sinovima dobro školovanje i karijere.

Halil Bej je 60.tih godina 19. vijeka bio u Parizu poznat kao ljubitelj slikarstva, kockar,ljubitelj noćnog života i mecena.

Ergo, Konstans je postala ljubavnica Halil Beja. 

Jean Désiré Gustave Courbet je u godini oproštaja Konstans od Opere imao 40 godina. Tko je pratio historiju umjetnosti podsjetiće se da je Kurbe slikar koji je uveo realizam u francusko slikarstvo 19. vijeka. Slikajući samo ono što je mogao da vidi i odbijajući kanone akademizma pa i romantičara. Dičio se svojom nezavisnošću koja je postala ugledom kasnijih impresionista i kubista. U svom slikarstvu bavio se neidealiziranim likovima seljaka i radnika a bio je značajno društvdno i politički aktivan. Zbog učešća u Pariskoj komuni bio je zatvoren a kasnije je uzeo azil u Švicarskoj gdje je dočekao kraj života.

Sam je za sebe rekao da bi volio da se za njea poslije smrti kaže: “Nije pripadao ni jednoj školi, niti akademiji, ni jednoj crkvi, a ponajmanje bilo kom režimu sem režimu slobode.”

Xxx

Kurbe je pripadao krugu umjetnika koji su se vrtili oko bogatog i poznatog kolekcionara Halil Beja. Pronicljivi Halil Bej hteo je da ovjekovječi svoju ljubavnicu Konstans i naručio je od Kurbea njen portret koji se pojavio pod imenom “L’Origine du monde”. Bilo je to 1866. godine a slika je tek od 1995.  javno izložena.   A kada god je bila na izložbama izazivala je skandale tolikog obima da je policija morala da dežura pored slike ili galerije u kojoj je bila izlagana.

Xxx

Obzirom da ja, Branko Vuksan, danas, 152 godine poslije nastanka slike 1866. godine punim 66 godinu svog života, naumio sam da vas častim nečim za vjerno praćenje ovog pisanija. I što bi prilici više odgovaralo nego fotografija te čuvene slike.  

Nota bene: Autor ovih redova nije toliko opsesivno zainteresiran za ženske genitalije koliko god da se ovim izborom slike ali i u njegovih opisima dalo tako nešto naslutiti. Napokon u 66. takva vrsta opsesisvnosti više je estetske prirode ( u Kantovom smislu – bezinteresnog sviđanja) sa primjesama voajerskog divljenja.

Xxx

Elem, poslije nastanka, sliku je naručilac, Halil Bej,  držao u svom luksuzno opremljenom stanu, u garderobi iza jedne zelene zavjese. Kažu da ju je pokazivao ponekim posjetiocima i gostima na zabavama koje je priređivao.

Slika je bila u njegovom posjedu svega par godina jer je strastveni kockar izgubio svo svoje bogatstvo 1868. Na dražbi Halil Bejove kolekcije kupio ju je izvjesni Antoine de la Nader a u njegovu galeriju umjetnina je 1889. svratio Edmond de Goncourt i nabasao na sliku skrivenu iza neke pastoralne slike sa prikazom zamka u zimskom okruženju.  Sliku je docnije kupio Ferenc Hatvany i odneo sa sobom u Budimpeštu. Kada su Rusi 1944. projurili Mađarskom i ustanovili svoju vlast, zaplijenili su  Ferencove slike ali je on nekako uspio da ih otkupi. Kada se komunistička vlast u Mađarskoj definitivno konsolidirala, Ferenc  je dobio priliku da emigrira s s time da mu je dozvoljeno da uzme samo jednu od svojih slika. Pogađate koju je uzeo.

Slika je menjala razne vlasnike da bi je 1955. kupio psihoanalitičar Jacques Lacan a po njegovoj smrti 1981. dopada u vlasništvo francuske države i prebačena je u Musee d’Orsay gdje je dio stalne postavke.

Xxx

Daleko je međutim interesantnija priča o tome čije je genitalije i raskrečene noge Kurbe naslikao premda sam vam ja otkrio tajnu da se radi o Konstansi. Primjećujete da na slici nema glave. Svakako nisu ni naručilac Halil Bej niti slikar Kurbe hteli da otkriju identitet. Pričalo se da bi to mogla biti  Kurbeova ljubavnica, Joanna Hifferman, Irkinja i čest model Kurbeovih slika. A zna  se da ga Joanna napustila zbog te slike jer je navodno prikazao njene intimne dijelove. Bit će da je ipak ljubomora bila uzrok njihovog burnog razilaženja jer Džoani nije bilo pravo da Kurbe tako dobro poznaje intimne dijelove neke druge žene.

Dolazimo do razrješenja enigma koje je ovih dana uzburkalo svijet povjesničara umjetnosti. Proučavajući prepisku između George Sand (Žorž Sand) i Aleksandra Dime sina, historičar književnosti Claude Schopp (Klod Šop) je pročitala u jednom pismu Dima sina da piše o Konstansi pa kaže: “ a tko bi to nacrtao najdelikatnije i najintimnije dijelove gospođice Queniaux iz Opere”. (NB: Prijevod nije najtačniji i potiče iz engleskog ali sam ga preinačio da ne bih ulazio u istraživanje oko same prepiske  koje je gospođa Šop uradila koje je samo po sebi interesantno ali nije od značaja za ovaj tekst).

Xxx

Eksplicitan i tako vjeran prikaz najintimnijeg dijela ženskog tijela i dan danas nailazi na probleme. Članak iz BBC koji je poslužio kao osnov za ovaj tekst pun je ograda tipa “upozoravamo one koji su osjetljivi…” i nisu pokazali sliku onako kako se to običava.

Na početku je slika neke djevojke koja posmatra sliku a njena kosa se proteže kao nastavak najintimnijih Konstansinih dijelova. Nalazim da je ta fotografija rlo interesantna sama po sebi.

 

Xxx

Moj otac je poginuo 1962. (nije dočekao 37. a ja sam tek ušao u 10. godinu) i vojska je u Karlovcu priredila veliku sahranu. Kolona je išla iz tadašnjeg Doma JNA u centru grada do groblja na Dubovcu (Karlovčani će znati šta to znači). Ja sam tada bio suviše mali da bih shvatio politički značaj tako organizirane sahrane jednog kapetana prve klase. Otac je bio Hrvat, živjeli smo u Karlovcu iz čije okoline potiču oba moja roditelja, pa je bilo  potrebno prikazati kako JNA njeguje bratstvo i jedinstvo u sredini tako srpskohrvatski izmješanoj kakva je bila karlovačka. (Tada. Sada je nažalost ta ravnoteža znatno izmjenjena).

Čitavu sahranu je slikao jedan armijski fotograf i ja sam kasnije od vojske na uspomenu i sjećanje dobio album sa slikama sa sahrane.

Ne mnogo kasnije sam načuo od starijih koji su se neko vrijeme okupljali u našem stanu (jer smo prvi u zgradi imali televizor) da je taj oficir najuren iz JNA jer je vojnicima prodavao slike svoje nage žene. Neko je izvukao iz džepa jednu fotografiju koja je kružila od ruke do ruke. Bilo je tu i zgražanja kao i veselog dobacivanja. U tom kruženju fotografija je prošla kroz moje ruke. živo se sjećam te prve pronografske fotografije koju sam u životu vidio.

Neka žena je ležala na leđima, raskrečenih nogu koje je u kolenima pridržavala rukama a fotoaparat je zašao u tamni trougao intime. Sjećam se da je komšija Jerko (Dalmatinac) uzeo fotku iz mojih ruku prije negl sam uspio razaznati tačnije ono što do tada (kasnije) nisam znao,  rekavši “Malac, to još ni za tebe.”

Xxx

Ovoga se sjetih prvi puta sada u svojoj 66. kada sam pogledao Kurbeovu Konstansu na slici koja nosi tako interesantno ime – L’Origine du Monde.  

Priču o razlici između erotike (k tome još umjetničke) i pornografije ostavljam – za diskusiju.