Judina košulja

Mislim da sam 1987. kupio ovu žutu, ljetnu košulju. Negdje u Španjolskoj u ona sretna vremena kada su mi je financijska podloga omogućavala bezbrižna putovanja, kupovine i lutanja sa dragom osobom. Uz godine na izlazu iz mladosti.

Proputovala je ova košulja tri kontinenta i nekako se slijepila za mene baš zato što je široka i uvijek je nekako letjela oko mene dajući tijelu da diše i bude slobodno. Posebno u ove zadnje dvije godine kada sam svoju kilažu, što voljno, što iz medicinskih razloga,  sveo na nekih 80 i neku sa 107 prije godinu i pol.

Krpio sam ja nju i održavao u životu koji je prije neki dan došao do one vrste kraja kada više ne može da služi za nošenje nego će doživjeti sudbinu krpare za čišćenje prašine. Mada mi je nekako krivo da je prepustim takvoj sudbini.

Xxx

Na Giottovom muralu naslikanom na zidu jedne kapele u Padovi, početkom 14. stoljeća, Juda Iskariotski obučen u žutu tuniku ljubi Isusa označavajući ga tako za odstrel. I na kasnijim slikama Juda je bio obučen u nešto žuto. Žuto je označavalo izdajnika.

Kasnije se žutim označavalo nešto misteriozno što izlazi iz svetlosti predskazanja. Tako u Rembrandtovom Belšazarovoj gozbi (nastala oko 1635.) iz zida iza kralja Babilona izbijaju žuta slova na hebrejskom nagoveštavajući propast njegovog kraljevstva.

Tako je vremenom kod boljih slikara žuto u svojim nijansama označavalo izvor svjetlosti i mnogi su se slikari, od Turnera do Van Gogha mučili kako da dobiju one nijanse žutog koje su im trebale da označe dinamiku i borbu svjetlosti i tame. Kombinujući razne pigmente došlo se do toga da je najkvalitetnija žuta boja tzv. Indijska žuta. Kako je bila sve popularnija, oko Indijske žute su se isplele razne priče o tome kako je dobijena. Neki su tumačili da je dobijena od zmijskog urina a drugi su tajnu tražili u izlučevinama dehidriranih kamila. Došlo je do toga da su pedantni Englezi naručili istraživanje o Indijskoj žutoj boji pa je izvjesni TN Mukharji napisao izveštaj 1883.godine  Društvu za Umjetnost u Londonu u kome navodi da se lično uvjerio da pripadnici kaste gwalas (mlekadžije) hrane krave isključivo lišćem manga koje, kako on navodi,“pojačava pigment iz žuči i utiče da kravlja pišača dobije intenzivnu žutu boju“. Gospodin Mukharji je tvrdio da zbog takve ishrane krave „izgledaju veoma nezdravo i neuhranjeno“. Kako je pravljenje Indijske žute bio dobar biznis, zaštitnicima životinja je trebalo 25 godina da se zabrani upotreba tako dobijene žute boje.

Xxx

Moja košulja je napravljena mnogo kasnije i njena  sada više ne tako postojana žuta boja dobijena je na tehnološki drugačiji način.

Xxx

“Žuta je boja sunca. Povezana je s radošću, srećom, intelektom i energijom. Potiče mentalnu aktivnost i stvara mišičnu energiju.” Tako tumače neki i ja sav zadovoljan utvrđujem da sam nesvjesno noseći moju omiljenu žutu košulju potpomogao obnovi moje mišićne aktivnosti i kondicije.A da ne bi u tome pretjerao pobrinula se moja torba koju nosim o ramenu i zabacujem je na leđa. Ta je torba naime prije neki dan iscepala dobar dio leđa moje košulje u na – rezance.

Da nevolja bude veća to bijaše onog dana kada mi je u posjetu došao brat iz Karlovca sa ženom, pa sam ih ja sa košuljom u fronclama vodao po Beogradu (neizbježni Kalemegdan, Knez Mihajlova, te Zemunski kej i restoran “Paša”). Jeste me brat upozorio na pocepanu košulju ali sam pomislio da je zapazio jedan odcepan šav za koga sam znao ranije ali nikako se nisam sjetio da ga dovedem u red.

Možete zamisliti moje neugode kada sam naveče došao kući i skinuo košulju.

xxx

Tako je moja žuta košulja izdala mene. A prema kome i čemu sam je bio izdajnik Judinog kalibra  pitam se i mučim već dva dana dok mi se po glavi vrzmala ova priča.

Dalo bi se toga naći ali je tema previše osjetljiva za kratku bilješku. Nadam se samo da moja “izdaja” nikome nije nanijela štetu pa da ne moram kazniti sebe vješanjem kako je kažu završio Juda. Nije potrošio ni onih nesretnih 30 srebrnjaka. 

Nevolja je doduše u tome što mijenim da sam najveću štetu nanio u stvari samom sebi. A kad je već tako, lakše mi je da samome sebi  oprostim te zadržim glavu na ramenima. 

Nek se nađe, možda nađem načina da se iskupim.

Xxx

Nota bene:

Tog dana kada je stradala moja košulja imam dokaz da je do podneva bila u sasvim dobrom stanju. Kada sam pregledavao fotografije koje htjedoh priložiti današnjem pisaniju, otkrih da sam se slikao u garderbi wellness centra i da sam na jednoj fotografiji koristeći ogledalo snimio poleđinu svoje košulje bila je cijela.

(Ovo samo radi onih zlobnika koji su skloni pomisliti da sam toliki klošar da me baš briga da li sam se po bijelom gradu Beogradu toga dana šetao sav u fronclama.)