Kombuha i masturbacija

Negdje 70-tih godina prošlog stoljeća moja majka je na kredenac stavila jednu poveću teglu koja se tek oslobodila paprika punjenih zeljem. U tu teglu se uselila kombuha.  Ako me sjećanje ne vara zvali su je još i japanska čajna gljiva. U to vrijeme što god da se proglasilo da je japansko smatrano je ljekovitim . Tako i ta ljigava gljiva čiju sam tečnost pio prisiljen majčinim nadzorom koja nije imala u mene povjerenje da neću ispljunuti kad me ne gleda. Za svoju sramotu moram reći da sam uveliko bio student. No, kao vječito bolešljivo dijete svako malo sam bio pokusni kunić za sva japanska, koreanska i kineska ljekovita čuda. Ne daj bože da je u to vrijeme bilo interneta, garant bih već imao kose oči, progovorio bih sve dalekoistočne jezike  i do sada bi pretpostavljam makar jednom izvršio hara-kiri.

Majka je uporno tu čudesnu gljivu hranila nekakvim šećerom, dodavala vodu, brisala teglu spolja barem jednom nedjeljno (kao lišće fikusa), a ja svakodnevno pio ljekoviti kiselkasto-slatkasti odvratni čaj. Mrzio sam kombuhu iz dna duše i svaki puta kada sam ulazio u kuhinju osjećao sam da me to smeđe stvorenje gleda sa namjerom da me okupira iz nutrine mog organizma.

Kombuha je, da znate,  ponovo u modi. Leči od korona virusa.

xxx

Kada je španski grip 1918  pobio na desetine miliona  od 500 miliona inficiranih (četvrtina tadašnjeg stanovništva) razni znalci prirodnih lijekova nudili su antiseptičko zmijsko ulje,  i razna hemijska jedinjenja bombastičkih naziva jer svako će lakše progutati neki “lijek” ako mu je teže da izgovori njegov naziv. Mnoge su farmaceutske kuće svojim revolucionarnim otkrićima i lijekovima zgrnuli dobre pare.

U ova koronarna vremena dobijamo poplavu novih savjeta. Sada je moda da se kako god je moguće podigne  imunološki system.

Kombuhu pomenuh, sve vrste probiotika su više nego korisni, kajen biber, zeleni čaj i neizbježni luk u svim varijantama opet dobijaju na značaju. O vitaminima C i D, cinku, magnezijumu, kalcijumu, sodi bikarboni -  da ne govorim.  

Ne vjerujem da ima ikoga od vas koji već nije dobio dobar savjet šta da konzumira. 

Od mene ga vala nećete dobiti.  

Kombuhe sam se nagutao i zaista vjerujem da bih bez zaštitnih skafandera mogao otići među respirirane pun samopouzdanja.

xxx

Šalu na stranu i uhvatimo se ozbiljnijih preporuka.

Jedna od njih kaže da se češćom masturbacijom podiže broj bijelih krvnih zrnaca u krvi. 

E to je već nešto za mene.  

Mada su se  ljekari 18. stoljeća žešće ostrvili na masturbatore tvrdnjom da 28 mililitara masturbacijom izbačenih spermatozoida u sluzavoj tečnosti koja treba da im olakša potragu za ženskim jajašcem,  ima isti efekat po tijelo kao kada se izgubi 1,2 litra krvi. tj. ljudi omlihave. Da ne govorimo što se sve govorilo mladim momcima šta će im se desiti ako se zaključaju u kupatilo ili WC (dok to nije strpano u istu prostoriju) otkopčaju šlic i stimuliraju podizanje bijelih krvnih zrnaca  gledanjem u golo žensko tijelo iz nekog medicinskog leksikona. 

Međutim, novovjekovna medicina okrenula je ćurak.  Nama starijima se uporno govori da seksualna aktivnost pa i masturbacija (ako nema boljeg rešenja), kroz održavanje sperme zdravom, a to valjda znači ako se češće troši, smanjuje rizik od karcinoma prostate.

E sad, da li naglo dignuti nivo bijelih krvnih zrnaca u erekciji  čini da Kovid 19 bježi od vas – nije dokazano. Ako da, kako održati taj stalno dignuti nivo bijelih krvnih zrnaca, jer lično mi ne uspjeva značajno dugo držati dignutim ni organ zaslužan za takvu eksploziju – imuniteta.

Isto tako mi ne izgleda društveno prihvatljivo da u penzionerskoj kupovini u ranim jutarnjim časovima (sutrašnji petak  je naš dan, petak za metak - govorili su naši stari) pokušavam erektivnim radnjama da se branim od približavanja koronirane susjede sa maskom  dok u korpu trpa mrkvu iz iste pregrade kao ja.

No, pošto smo mi obdareni predsjednikom koji brine o nama više od patrijarha (koji pretpostavljam još uvijek misli da se čestim masturbiranjem suši ruka), moglo bi se desiti da se usliši molba nas iz kategorije 65+ za češćim izlaskom na svježi zrak. Na pola sata u vrijeme kada niko drugi ne izlazi. Više od pola sata mogu oni koji uspiju da dignu nivo bijelih krvnih zrnaca u krvi. A to bi moglo ako bi na planiranim rutama za šetnju, sve vodeći računa o dozvoljenom rastojanju, postavili dobro raspoređene raspuštenice sa zadignutim suknjama.

Ne vrijedi mi prijedlog. Trebalo bi suviše mnogo policajaca da održava odstojanje.

Moram pod hitno da smislim nešto bolje do Predsjednikove Vaskršnje poslanice.