Saadi u Almeriji

U Almeriji, Španjolska, ima toliko površina pod plastenicima i staklenicima da se vide iz svemira. U jednom kratkom dokumentarcu BBC https://www.bbc.com/news/av/world-europe-52319537/fruit-labourers-if-you-don-t-want-to-work-like-a-slave-you-re-out

možete vidjeti kako to izgleda. Kao što možete vidjeti da sve te plasteničke farme žive na robovskom radu legalnih, polulegalnih i ilegalnih migranata iz Afrike.

Po španjolskom zakonu minimalna satnica za radnike u poljoprivredi je 7,28 Eur. Oni dobijaju ne više od 5 Eur. Nema socijalnog, nema zdravstvenog.

Po zakonu ne bi smjeli raditi više od 120 sati mjesečno unutar staklenika i plastenika gdje je temperatura često viša od 50 C. Jedan radnik priča da je u velikoj firmi braće GODOY radio 200 sati mjesečno i dobijao 1000 E. Ja razumijem da će dobar dio vas reći da je 1000 Eur vrlo pristojna plata. Ali zamislite sebe u plasteniku 8 sati dnevno, 26 dana u mjesecu na 50⁰C pa iskreno recite sebi da li bi radili za 1000 Eur.

Šta hoću da kažem?

Ropstvo postoji svuda oko nas. Oni koji misle da smo izašli iz robovlasničkog i feudalnog sistema robuju glupavim paradigmama razvoja moderne civilizacije. Kapitalizam nije ukinuo robovlasništvo i feudalizam nego mu je dao prihvatljiviji oblik. Kapitalista sada nije tvoj vlasnik, on je vlasnik tvog rada i pobrinuo se da nemaš ništa drugo da prodaš kao svoju vrednost nego svoj rad.  Nećeš da radiš za 3 Eur, Ok, ima ko hoće.

Svakako da sam ovo pojednostavnio. Fenomen nije nov i nije samo periferna stvar. Možda će vam biti smešno kad pomenem da je o tome pisao Engels u „Položaju radničke klase u Engleskoj“  u drugoj polovini 19. vijeka. Ništa nije izgubilo na svježini tumačenja, samo se ponešto tehnologija i manipulacija promjenila.

xxx

Milioni izbjeglica iz afričkih i azijskih zemalja koje su ratovi i bijeda natjerali ka Evropi divan su plijen za savremeno ropstvo često sponzorirano od država. Moramo priznati, mnoge političke strukture (ne samo desničarske) u većini europskih zemalja bi rado vidjele sve te izbjeglice kao nisko plaćene radnike. Ali ako bi mogli da rade i ćute, da žive u slamovima i da se obrazuju minimalno (samo za potrebe radnih mjesta), da se razmnožavaju samo međusobno (ako uopće), da nemaju pravo glasa, da nemaju nikakav status u zemljama u kojima rade, da se ne mješaju sa nama punopravnim građanima, da ne idu u iste restorane u koje idemo i mi. I da odu u p.m. kad mi to od njih zatražimo.  

xxx

Persijski pjesnik Saadi Širazi (1213 ?-1283 ?), 

(ovo što vidite na fotografiji je figura Saadijeva od voska u muzeju u Širazu, gradu njegova rođenja i smrti)

čiji je dan Iran slavio jučer, slavan još za života, lutao je u mladićkom i srednjem muževnom dobu po zemljama današnjeg Bliskog i Srednjeg Istoka kao i Sjeverne Afrike, bježeći od ratova i Mongola koji su u to vrijeme harali islamskim svijetom. Sedam je godina bio rob kod križara za koje je kopao rovove oko tvrđave u Akri, blizu današnje Haife na Mediteranu, koja je bila centar posljednje križarske države u arapskom i islamskom okruženju. Impozantnost te tvrđave vidljiva je i danas.

Autentično svjedočanstvo o siromaštini, nedaćama običnih ljudi, ratovima i stradanjima koje je on zapisivao, o njima govorio i pisao o njima pjesme jezikom tako razumljivim običnim ljudima napravilo je od njega diva svjetske, persijske i sufijske književnosti.

Otkrijte nešto sami, a nešto malo i uz moju pomoć.

Premda oblak izljeva vodu života,

nikad nećeš okusiti ploda od vrbe.

Ne trati vrijeme na nikogovića

Jer iz rogozove trske nećeš dobiti šećera.

Valja čitati umnog i pitkog Saadija, a da čujete kako to zvuči poslušajte dragog saradnika persijske redakcije naše u izolaciji razmahale produkcije Alumnija Filološkog fakulteta Miloša Delića i uživajte.

https://www.youtube.com/watch?v=U-GykGQXkBg

xxx

Ne sumnjam da će se možda već sutra pojaviti neki budući Saadi koji se čamcem domogao Evropem opljačkan, ojađen i obeznađen,  gdje su ga dočekale žičane ograde, policajci sa psima ali i poneki dobar čovjek sa koricom hljeba u rukama.