41. godišnji Danac Torbjørn "Thor"
Pedersen krenuo je pre nešto više od 6 godina na put oko sveta sa namerom da
obiđe sve zemlje sveta u jednom putovanju. Uz dva bitna uslova: da ne putuje
avionom i da ima budžet od 20 dolara po danu. Ostale mu je još 9 zemalja da
ostvari svoj cilj. Od 203 zemlje (u UN ih ima 196) koje je planirao obići
ostalo mu još devet: Palau, Vanuatu, Tonga, Samoa, Tuvalu, New Zealand,
Australia, Šri Lanka a kraj bi trebao biti na Maldivima. 10 je mjeseci planirao
put i krenuo 10. oktobra 2013. Računa da će mu za ovih 9 trebati oko godinu
dana. Kada se izvuče iz Hong Konga gde ga zatekao Covid 19. Za više od ove notice
pogledajte jako interesantan članak
Zašto sam općinjen njegovim
poduhvatom i zašto mu zavidim?
Da krenem od početka.
xxx
Par mjeseci iza pogibije mog oca (februar 1962.) na našu adresu u
Karlovcu, Tuškanova 8c stigao je paket sa knjigama iz izdavačkog preduzeća “Naprijed”.
Ako me sjećanje
ne vara (imao sam nepunih 10 godina) u paketu su bili: Govori i članci Josipa
Broza Tita u ne znam koliko knjiga jednoličnog poveza, izabrana djela Maksima
Gorkog, Medicinski leksikon, enciklopedijsko izdanje Geografski atlas svijeta
Krležinog Jugoslavenskog leksikografskog zavoda i i jedna knjiga čijeg se
pravog naslova ne sjećam ali su u njoj bili opisani putevi najvećih moreplovaca
svijeta.
Knjige je
naručio i unaprijed platio moj otac, Kasnije sam preturajući po malo sačuvanih
njegovih stvari našao isječak uplatnice iz pošte za uplatu “Naprijedu”.To je jedini komadić papira na kojem imam primjer njegovog rukopisa. Pretpostavljam da je za avansnu uplatu dobio neki popust.
Nisam siguran da je
majka znala da je on te knjige naručio jer kada su stigle rekla je poštaru da
nema da plati (živjeli smo od pomoći susjeda i rodbine jer još nije dobijena porodična penzija) a on je odgovorio nešto kao: drugarice sve je plaćeno.
Titove govore i
članke sam pokušao da čitam u nekom skojevskom period života. Bilo mi je
dosadno i nisam odmakao dalje od početka prve knjige. Naravno da sam se hvalio da
sam pročitao sve. Sudbina tih u platno svjetlo golubije boje ukoričenih knjiga
mi nije poznata. Mislim da nisu dospjele do Beograda prilikom selidbe u aprilu
1972. u vrijeme variole vere.
Gorkog sam
pročitao i dan danas smatram da je nepravedno zapostavljen pisac. Knjige su
dospjele do Beograda ali se nekako pogubile u međuvremenu.
Medicinski
leksikon imam i danas. Sigurno je jedna od najčitanijih knjiga u mom životu.
Ali ne čitanija
od Atlasa svijeta koga sam sačuvao i
svih ovih godina nije bilo godine da mu se nisam vraćao. U njemu je bilo svega
što je mladi istraživački duh introvertnog djeteta moglo interesirati. Od
tadašnjih saznanja o svemiru i postanku zemlje do mapa i karata svijeta sa
najbitnijim podacima o svim tada definiranim državama.
Vratiću se na
taj atlas kada se obračunam sa knjigom o moreplovcima koja je za mene bila i
ostala knjiga kojom sam apsolutno bio fasciniran. Sva putovanja poznatih
moreplovaca bila su romaneskno opisana i ja sam danima i mjesecima putovao
zajedno sa njima. Marljivo na kartama prateći i crtajući gdje su to oni išli.
A onda sam
jedne zime i ja krenuo na put oko svijeta. Moja ambicija je bila kao i
Pedersenova: obići sve zemlje svijeta. Plan puta se držao osnovnog principa: u
svakoj državi krenem od glavnog grada i završim u njemu. Putovao bih od jednog
naseljenog mjesta do drugog a kriterijum zadržavanja zavisio je od veličine
grada. U milionskim gradovima bi se zadržavao par dana, u manjim gradovima manje.
Planom putovanja bili su obuhvaćeni samo gradovi, nisam mario (niti znao) za
prirodne ljepote i ruševine starih civilizacija.
Putovao sam po
kartama predano i marljivo više mjeseci ispisujući putni itinerer.
Gomilu papira
sa tog itinerera sam sačuvao, ali mi atlas nije pri ruci i ne mogu vam ga
prikazati.
Kada sam na
kraju virtualnog putovanja sabrao dane provedene na imaginarnom putu oko svijeta
nastupilo je razočarenje: za moj put oko svijeta trebalo je 73 ili 74 godine. Shvatajući
da je moj životni vek predodređen otprilike na tu dužinu, a da sam u tom trenutku već
12-13 godina istrošio – shvatio sam zaludnost svog pokušaja i zadovoljio se
imaginarnim.
xxx
Sada sam u
svojoj 68. Za 5-6 godina završavam svoj imaginarni put. Od 200 tinjak zemalja
bio sam u stvarnosti u nekih 30-tak što radeći u njima, što putujući poslovno ili
turistički.
Duša mi i dalje
putuje. Cio život je jedan imaginarni put a moj je to možda više nego kod
drugih jer se sudarao sa stvarnim životom na različite načine. Nisam razlikovao, niti još uvijek razlikujem imaginarno od stvarnog. tj. preciznije: nije mi jasno zašto se smatra da imaginano nije stvarno.
Ne kukam, gledam
da uživam na preostalom dijelu imaginarnog puta.
xxx
Putuj Thore,
pratiću tvoje putešestvije i uživati. Za zavist sam se šalio. Nemam energije za
trošenje niti vremena za zamaranje besmislenim.
Ima tako lijepih
stvari.
Na primjer :
djevojka sa čardaš nogama https://www.youtube.com/watch?v=WhuVMwZRXKo
i kolači sa višnjama.
Нема коментара:
Постави коментар