Zašto moje oštro kritičarsko elektronsko pero ne bi malo podleglo teorijama zavjere?
Evo vam uvoda za enigmu.
Ako pažljivije pratite vijesti i saopćenja našeg pandemijskog Vrhovnog stožera možda se primjetili jednu neobičnu iskrenost kojoj je ponekad sklon naš Vrhovni pandemičar. Riječ je o nabavci respiratora.
On je naime u par prilika rekao da je (ON) nabavio respiratore negdje u svijetu. „Ne pitajte gde, ne pitajte kako, ali nabavio sam i stižu“. Citat nije najtačniji kao što nije ni moje pamćenje. (Uvijek sam umio da zapamtim suštinu a sam rečenički sklop mi nije bio važan. Uostalom zato sam studirao jezike a ne npr. pravo).
Samo po sebi to mi nije zvučalo ni čudno ni strano. Doduše, motiv našeg Nadnaravnog bića nije bio da smanji brigu prestrašenog naroda da nećemo imati dovoljno respiratora kada pandemija zađe u kovitlac povećavanja broja otkrivenih slučajeva zaraze. Ne, motiv je bio čisto ljudski. Predsjednik je imao dječačku potrebu da se pravi mangupski važan. Kao onomad kada se hvalio svojim iskustvom navijača za koje mislim da je jedan od izvora njegovih kasnijih frustracija: Nije se pokazao dovoljnim mangupom da bi napredovao na delijskoj listi Who is who i stalno ima potrebu naknadnog dokazivanja kakav je delija bio. Makar i pričao o događajima o kojima nitko ne može svjedočiti.
Dakle, zanemarimo dječačke motive.
Evo i malo praktičnog potkrijepljenja za moj suveren odnos prema temi.
Kao prevodilac za arapski sam 80-tih godina (dok je postojala Jugoslavija i nešto značila u svijetu međunarodnih odnosa) nekoliko puta prisustvovao sastancima državnih delegacija naše zemlje i Gadafijeve Libije. Najčešće su to bile vojne delegacije i logično je da vam neću ništa reći konkretno o čemu se razgovaralo.
Nije riječ O ČEMU nego KAKO.
Kada se nešto prodaje, kao što smo mi u ona vremena prodavali svakojake vojne opreme i naoružanja, onda su to komercijalni i tehnički razgovori sa cjenkanjem i svim začkoljicama tog tipa. Bilo je tu i usluga raznoraznog tipa (od privatnih do tajnih i zapletenih), kao što je bilo i zavrtanja ruku i prevara. Da, svi ti ljudi u brendiranim odijelima ili sjajnim uniformama, sa svim onim osmjesima i javnim rukovanjem, često su jedni drugima podmetali svašta. Čisto profesionalno, no hard feelings. U javnosti sve te manipulacije, svađe, podmetanja i laži maskirali su se diplomatskim formulacijama: „u atmosferi tradicionalnih prijateljskih odnosa“, „u otvorenom i prijateljskom razgovoru“. (Kada čujete „otvoreno“ znajte da je bilo solidnog diplomatskog pičkaranja.)
E sad da se vratimo respiratorima.
Naš Vrhovnik je nabavljao i nabavlja „ne pitajte kako“ prijeko potrebne respiratore. Pri tome, pažljivi i pamćenju sklon pratilac izjava možda primjeti da ima neke nesuglasnosti oko brojeva naručenih, kupljenih, plaćenih i pristiglih respiratora. Sabirao sam razne brojeve i pojavila mi se razlika između onog što je pristiglo i onog što je najavljivano da će pristići. OK, plaćeno je avansno, isporuka je sukcesivna, važno je da dođe. Ništa novo kada je u pitanju roba čija je konjuktura na vrhu.
Onda sam primjetio da je Vrhovni komercijalista sam otišao do magacina koji obezbjeđuje naš Izvršni bezbjednjak i keramičar Gašić. Hm, sada mi je malo jasnije kako se nabavljaju respiratori, tj. kako se to modernije kaže,tko je učestvovao u lancu nabavke.
Također mi se uvuklo izvjesno podozrenje, jer izgleda da ima nesuglasnosti između broja respiratora na otpremnici i stvarnog broja prilikom kvantitativnog prijema.
Mislite da pretjerujem?
A da vam ubacim crva sumnje?
U redu.
U Izraelu postoji veoma gledana TV emisija Uvda (Činjenica) u kojoj blagonaklona voditeljka razgovara sa tajnovitim pripadnicima Mosada (čuvena izraelska obavještajna služba) o raznim uspješnim poduhvatima beskrupolozne službe koja operira po cijelom svijetu pažljivo kršeći prava dotičnih zemalja kao i ona međunarodna. U posljednjoj takvoj emisiji, od prije neki dan, Mosad se hvalio kako je nabavljao medicinsku opremu neophodnu za borbu protiv pandemije Covida 19. Posebno su se hvalili kako KRADU respiratore koje je naručila i platila neka druga država.
„Krademo, ali umjereno.“ doslovce je rekao sakriveni i neidentificirani agent H. dok se zadovoljna novinarka smješkala: „ Vidite li kako dovitljive momke mi imamo. važno je da građanima Izraela neće nedostajati respiratora.“ Kraj te rečenice bi trebao da bude da će nekoj drugoj zemlji tih respiratora nedostajati. Jedni će preživjeti, drugi neće. Mi hoćemo, boli me ona stvar za druge.
Ali čemu kvariti dobru zabavu gledalaca zadivljenih sposobnošću njihove Udbe.
(Detaljnije: https://pescanik.net/mosad-i-respiratori/)
Treba li da se vratim na Gašićevo prebrajanje respiratora?
Zaključak:
Polako.
Svaka dobra teorija zavjere počiva na razložno iznijetim premisama međusobno nepovezanim.
Ostavljam da svatko od vas smišlja kako će ih povezati i konstruirati sopstvenu teoriju zavjere.
xxx
Ja sam sladostrano uživao dovodeći vas u stanje zapitanosti.Užitku, a ne stanju zapitanosti, jako je pomoglo slušanje dobrog jazza dok sam izlijevao elektronskih 800 karaktera u ovom tekstu. Ništa bolje nego slušati i gledati kako muzičari ozbiljno rade ono u čemu uživaju. Doduše, bila je i čaša zidarskog piva.
https://www.youtube.com/watch?v=h-z0vtPubKQ
Нема коментара:
Постави коментар