tijesne cipele i zlatni uvojak

U uzrastu puberteta, za par godina sam se toliko brzo izdužio da sam ličio na kostur koji je prerastao sopstvenu muskulaturu. Tako su i moja stopala u jednoj godini skočila sa broja 43 na 45. Sjećam se toga zbog muke moje majke da od jedne skromne porodične penzije, pažljivo izdeljene da traje od prvog do tridesetog u mjesecu, kupi meni cipele 2 ili 3 puta godišnje. Kupovina cipela bila je za mene u tom periodu izuzetna muka i vazda mi je ostala ružna uspomena. Moju je majku smetalo što je njen sin toliko izrastao i kada ju je u radnji prodavačica pitala koji broj nosim ona bi rekla broj manje nego što je stvarno bio. Bilo joj je neugodno (nikada nisam uspio da shvatim zašto) da nosim broj 45 i tražila je broj 44. Ja sam se požalio da su mi cipele tesne.

-       Razgaziće se.

Kako sam bio poslušno dijete i vjerovao da moja majka zna šta radi, uđoh u tijesne cipele.

Bila je neka kasna jesen, 7. razred osnovne škole. Sjećam se toga jako dobro.

Karlovac, 31. augusta 1966. Puklo mi je slijepo crijevo negdje naveče, valjda od sreće što se sutradan kreće u školu. Preko noći skočila temperatura temperaturu i ujutro sam odvezen u bolnicu i istog dana operiran. Mjesec sam dana bio u bolnici. 

Kad mi je nakon 2 nedjelje bilo dozvoljeno da ustanem. cunjao sam po hodnicima bolnice ne znajući što ću sa sobom. Tako upoznah jednu djevojčicu mojih godina. Ne sjećam se od čega je bolovala, sjećam se divnih zlatnih uvojaka kose i stidljiva osmjeha. Naravno, zaljubio sam se. Svih 15 dana do odlaska iz bolnice visio sam u njenoj sobi. Čitao joj knjige, igrali smo nekakve igre. Skoro da mi je bilo žao kad sam izašao iz bolnice.

Kad sam konačno morao iz bolnice,  majka odluči da me časti kupovinom novih cipela za jesen.

Tako dobijem tijesne cipele.

Nosio sam ih samo jedan dan.

U prvu subotu iza kupovine, navučem nove cipele i pravo u kino „Edison“. Filma se ne sjećam, ali se sjećam da je ispred mene sjedio moj zlatni uvojak iz bolnice. Sa nekoliko drugarica i stalno se okretala da me pogleda. Tako skoro svaki minut kao da bi meni uopće palo na pamet da odem odatle. Poslije filma, ona i njene drugarice krenuše ka Dubovcu. Ja za njima. Čvrsto sam odlučio da ih pratim i saznam gdje zlatni uvojak stanuje. Taman posla da sam smio da im priđem. Ona me pogledavala a drugarice su je zbog toga zadirkivale.

Žiganje u prstima stopala počelo je još kod kafane „Duga resa“ a kad sam ih sa pristojne udaljenosti dopratio do kina „Luxor“ prostrujila je kroz mene takva bol da sam se smjesta oznojio. Junački sam izdržao idući za njima narednih desetak metara dok nisam shvatio da se udaljavam od svoje zgrade i da ne znam da li ću moći izdržati bol dok dođem do kuće. Odustanem od daljeg praćenja i odšepesam do kuće. Par puta sam još pogledao u pravcu zlatog uvojka i video nju kako me gleda ne vjerujući da odlazim.  

Dođem kući, skinem prvi puta obuvene cipele kad ono svi prsti i peta u prokrvarenim žuljevima. Peklo kao sam vrag.

-       Ja ove cipele više ne nosim.

Odlučno sam rekao majci ljut što su me cipele spriječile da budem blizu ljubavi svog života i da saznam gdje stanuje.

xxx

Čudan je povod zašto sam se danas toga sjetio.

Neko mi je preko telefona ispričao da je u njihovom susjedstvu jedan stariji bračni par prebačen na Infektivnu u teškom stanju zbog zaraženosti korona virusom. Amblantna kola, medicinski radnici u skafanderima, nosila, respirator. O čemu se radi. Oboleli su oni možda i deset dana prije ali nisu nikome javljali. Tek kad im je ćerka došla i donijela namirnice za narednih 7 dana vidjela je da je njima loše, imaju temperaturu i  jedva dolaze do daha.

Zašto nisu ćerki javili ranije ili zvali ljekare? 

Bila ih sramota. Šta će susjedi reći ako vide da dolaze ambulantna kola i odvode ih.

Kao što nisam razumio zašto je moju majku sramota što mi je stopalo naglo izraslo, tako ni ove jadne ljude ne razumijem zašto je njih sramota što su oboleli. Tu glupost nadam se neće platiti životom.

xxx

Pitate se što je bilo sa zlatnim uvojkom?

Ne znam. 

Danima sam se poslije, u starim, dobro razgaženim, cipelama obigravao oko kina „Edison“ i ulice koja vodi ka Dubovcu ne bi li je negdje ugledao. Jedna izgledna ljubav propade zbog tijesnih cipela.