Saudijska princeza: Šta treba da se promeni u mojoj zemlji?
Princeza Basma Bint Saud Bin Abdulaziz je kćerka kralja Sauda koji je osnovao prvi ženski univerzitet u kraljevini, ukinuo ropstvo i pokušao da napravi ustavnu monarhiju. U tome na žalost nije uspeo. Familija ibn Sauda ima preko 15.000 članova i praktično su vlasnici čitave zemlje i njena bogatstvo. A princeza se razvela i sa djecom živi u Londonu.
Sve ovo navodim da bih istakao jednu paradigmu – za koju mislim da je ispravna: sve promjene koje se mogu desiti u nekom društvu makar ono bilo onoliko nazadno (u feudalnom i ropskom smislu te riječi) mogu nastati na pravi način jedino kada njeni žitelji, njeni stanovnici, njeni istaknuti pojedinci progovore o tome kako šta treba da se mijenja i na koji način. Ne može to učiniti nikakva uvozna demokratija, saveznički avioni i tenkovi, borba izvana za ljudska prava.
Iznijeću ovdje njene stavove iz nekog intervjua.
1- Ustav
Naša antička kultura, na koju sam veoma ponosna, zasnovana je na poštovanju i velikodušnosti (BV - sjetićete se mojih pisanja o predislamskim arabljanskim plemenima) ali nama nedostaju osnovni građanski zakoni koji bi trebali urediti naše društvo tako da svi muškarci i žene budu tretirani jednako od strane zakona i da se na taj način razvija i naša politička kultura.
Danas se na saudijskim sudovima odluke donose na ličnoj interpretaciji Kur'ana od strane sudije. Sve u potpunosti zavisi od njegovih ličnih uvjerenja, obrazovanja i odgoja a ne od univerzalno dogovorenih i prihvaćenih i napisanih pravila.
Ne zagovaram zapadni sistem nego mislim da univerzalne vrednosti na koje se taj sistem poziva treba prilagoditi našim potrebama i kulturi. Naš ustav treba da bude inspiriran filozofijojm Kur'ana koji su čvrsto definisani i napisani a ne podložni nahođenjima sudija pojedinaca.
2. Zakon o razvodu
Naša religija ne treba da bude štit kojim se kijemo od ostalog svijeta nego nego snaga koja nas tjera da unaprijedimo sebe i doprinesemo našoj zajednici i sredini.
Uvjerena sam da je postojeći zakon o razvodu uvredljiv.Žena danas u Saudiji može da se razvede samo ako podnese zahtjev i plati veliku sumu novca (desetke hiljade dolara) ili da dovede nekog tko će posvjedočiti da ima razloga da traži razvod. Prvi uslov većina žena ne može ispuniti a drugi uslov je nemoguće ostvariti jer sva zlostavljanja i razlozi za razvod su stvar koja se dešava između 4 zida u braku.
Dodatan razlog što žene neće tražiti razvod je automatsko dodjeljivanje starateljstva nad djecom iznad 6 godina starosti ocu u slučaju da se zatraži razvod.
Sve je to u dubokoj kontradikciji sa Kur'anom na kome su naši zakoni trebali da budu zasnovani. Jer u Kur'anu se kaže da žena ima puno pravo na razvod u slučaju «nepomirljivih razlika».
3. Remont obrazovnog sistema
Način na koji se tretiraju žene u Saudiji direktan su rezultat obrazovanja djece, dječaka i djevojčica u školama. Sadržaji programa su krajnje opasni. Naši mladi su naučeni da je položaj žene u društvu inferioran. Njena uloga je striktno ograničena na služenje familiji i podizanju djece. Pored Boga ona može obožavati samo svog muža. Djevojkama je zabranjeno da se bave ikakvim fizičkim aktivnostima a studiranje i učenje mnoge stvari im nije dozvoljeno.Osim toga obrazovni sistem je potpuno okrenut religiji jer učenje o bilo čemu drugom sem o religiji neće odvesti nikog u raj i prema tome zašto gubiti vrijeme na to. Religijsko učenje treba svesti na proučavanje Kur'an i Sune (načina života prorokovog) u čemu leži sva etika Islama. Sve ostalo je slijepo i opasno negiranje promjena u životu koje onda ostavlja mlade jako osjetljivim na sve fundamentalističke ideologije i terorizam koji je u stvari potpuna zloupotreba Kur'ana.
Umjesto da se intelekt naših mladih ljudi troši na memoriranje citata čije porijeklo nije sigurno i utvrđeno – treba da ih usmjerimo na slobodno razmišljanje i inovativnu upotrebu sopstvene pameti za poboljšanje društva u kome žive. Rani Islam je bio vrijeme velike kreativnosti. Učenjaci su se nadmetali u nauci i književnosti. istinska snaga duha Islama leži u tome.
4. Potpuna reforma socijalnih službi
Ministarstvo za socijalna pitanja potpuno je tolerantno prema nasilju spram žena umjesto da ih štiti. Jedine Sigurne kuće koje postoje za žene izložene nasilju su državne. A tamo im se stalno govori da su dolaskom u njih doneli sramotu svojim familijama. Ako dolaze iz imućnih i uticajnih familija, smjesta će ih vratiti u porodice od straha od moći porodičnih patrijarha. Kao rezultat toga imamo mnogo slučajeva samoubistava obrazovanih žena, doktorki i naučnica koje se vraćene u porodice u kojima su bile zlostavljane.
Ministarstvo za socijalna pitanja uzrok je rasta siromaštva u kraljevini na koju se svugdje u svijetu gleda kao na sinonim bogatstva. U korumpiranom sistemu u kome nedostaje osnovna zaštita ljudskih prava, i pored sveg bogatstva, 50% stanovništva je siromašno.
5. Uloga Mahrama (pratnje)
Žena u Saudiji ne može izaći napolje ili putovati sama, tj. mora imati pratnju ili Mahram kako se to kaže na arapskom. Obično je to muž, otac ili neki muški srodnik. Takav običaj potiče iz doba Proroka kada su žene morale imati mušku pratnju jer je tada Arabija bila pustinja puna razbojnika. Danas jedini smisao tog zakona je da se spreči bilo kakva sloboda žene. To nije samo infantilizacija žena nego ih pretvara i u teret njihovih porodica i cijelog društva.
Danas ženama u Arabiji nije dozvoljeno da voze automobil. Mnogim posmatračima sa Zapada to se čini kao jedno od najosnovnijhih prava koje treba prvo da steknemo. Ja svakako jesam za to da žene treba da voze ali ne mislim da je sada pravo vrijeme za ukidanje tog zabranjujućeg propisa. Jer u ovakvom stanju propisa koji vladaju – ako bi žena vozila auto, lako bi se moglo desiti da bi je zaustavili, maltertirali, pretukli pa možda i gore od toga samo da bi je naučili pameti. Stoga sam ja protiv toga da to bude prva stvar. Treba ih najprije zakonski zaštiti od onih koji bi je po postojećim zakonima mogli maltetirati. A onda ta priča ide i dalje jer će neki fundamentalisti reći «eto vidite šta se dešava kada se ženama da pravo da voze, bivaju maltretirane i isprebijane» pa će tražiti da se uvedu još strožije mjere kontrole žena. Treba učiniti puno stvari prije toga.
Evo jedna lijepa princeza je rekla ono što i ja mislim. I njene riječi mogu u toj Arabiji više stvari promijeniti nego li sva zapadna društva za zaštitu ljudskih prava.
I gdje je bolje mjesto nego usaditi sada i ovdje stihove velikog Nizara Kabanija koji govori u ženskom licu:
Bojim se reći sve što se ima
bojim se kad bih to učinila da bih nebo zapalila.
Vaše istočnjaštvo,moj dragi gospodine,
uništava ženske snove
kamenuje ženina osećanja
koristeći nož i satare
u razgovoru sa nežnim bićima
da bi zaklalo proleće, strasti, crne kose,
vaše istočnjaštvo gradi visoku krunu
časti od ženskih lobanja!
Ne kori me, moj gospodine,
ako grešim u čemu – to se zna,
onda je to što pišem dok je dželat na vratima
a napolju glas vetra i psa
moj gospodine!
Antara Abasidski za vratima
ako spazi moje pismo
odrubiće mi glavu i baciti psima
ako idi prozračnost mi odela
odrubiće mi glavu ako bih
iskazati svoju muku htela.
Vaše istočnjaštvo, dragi moj gospodine,
ženu kopljima okružuje
vaše istočnjaštvo, dragi moj gospodine,
da budu proroci ljudima dodeljuje
dok ženu ukopava ispod prašine.
Нема коментара:
Постави коментар