недеља, 15. јун 2014.

PETAK, 14. decembar 2012. - 54 - Kružni tok u glavi

Jutros je popustio ledeni zagrljaj. U autobusu mlade devojačke i momamčke glave oslobodile se kapa. Razne boja kosa oslobođenih od okova veselo žamore.

U mojoj glavi žamor pretakanja iz sna u javu. Snove se gube. Moli se pošteni nalazač da me vrati meni.

Na kružnom toku pre stajališta gradske opštine Novi Beograd počeo sam se sudarati sa tolikim jutarnjim očekivanja ljudi koji kuljaju iz autobusa, iz svih pravaca. 

Setih se jedne kazališne predstave u Karlovcu koju sam gledao kao dijete. Jedan je čovek imao sposobnost lečenja drugih tako što je preuzimao na sebe njihovu bolest. Spretni manipulatori su ga vukli u kavezu i prikazivali kao cirkusku nakazu. Ta nakaza (taj čovjek) proganja me skoro svakodnevno kao krivca za sveukupan svetski bol i jad.
  
Primam energiju mladosti i otvaram školjku sopstvenog srca nadajući se majušnom biseru. Malo koje se zrnce želje prometne u dičnu vrednost. 
Kad samozavaravanje pretvori opsenu u stvarnost, rodi se ponos i oholost.  

Suvereno svojom čvrstom zimskom cipelom gazim zaleđeni odsjaj jutarnjeg sunca. Moja mi oholost kaže da me sunce budi kao čoveka.

Нема коментара:

Постави коментар