недеља, 15. јун 2014.

ČETVRTAK, 6. decembar 2012. - 47 - Išijas i profesorka Prve ekonomske

Potpuno je drugačija priča ići ophrvan išijasom na posao autobusom. 
Ponajpre i same pripreme za posao su potrajale. Pitajte bilo kog reumatičara koliko je potrebno veštine da se obuju čarape. Poze dostojne onih fotografija pijanih "jogina" koje se tako često vrte po internetu. 
Potom u autobusu odabrati mesto manjeg truckanja - što dalje od točkova. U mom slučaju sedenje nije dozvoljeno jer je ustajanje i uspravljanje posle toga teže. Doduše kad uđete u autobus u 7.30 nema nade za sedenje. 
Svi su mi u autobusu danas izgledali tamno i tmurno. Čak se nisam setio da pomislim da sigurno ima jadnika poput mene koji imaju sličnu boljku. Malo je empatije kada je čovek zaokupljen nekim svojim problemom, pogotovo ako je bol u pitanju. S druge strane, u autobusu ljudi nastoje da svoje probleme ne pokazuju. Sva ta zakopčana lica kriju svoje tuge i patnje, svoj bol i svoju mizeriju. Kada su ljudi sretni i zadovoljni lica im pokazuju sve makar kroz malo, na krajevima, uvijene usne na prelazu u smešak. 

Hodanjem niz Cetinjsku leđa mi se nekako uspraviše, bol uminu, vid se razbistri. Pred Prvom ekonomskom, učenice žure da ne zakasne. Jedna energična, jarko našminkana brineta, duge loknaste kose, kratke kožne braon jakne, u suknji do kolena i čizmicama bez peta, jurila je za njima. Ispod jakne do pola, pristojno zaobljene i zategnute, zadnjice prevukao se džemper od pahuljaste vune. Onih par koraka uz stepenika na ulazu u školu lako ugreje reumatične misli. 
Dobro jutro profesorka. Čuh užurbane učenice. 

Na klupi pored pijace, ispred Bitef teatra, jedan stariji čovek sa štapom baca usitnjene korice hleba golubovima. Jedna bakica gura pijačnu torbu na kolicima sa koje samo što ne ispadne točkić koji pravi škripave osmice po mokrom platou Mire Trajlović. Jedna nervozna majka vuče umotanu devojčicu koja nečujno plače i ne može da prati majčin ubrzani hod. 

Ispred mog ulaza uniformisana devojka "Parking servisa" na svom aparatu proverava da li su parkirana vozila platila parking. 

Tanja:

spava mi se i  ustajem umorna. šta znači radno vreme, kome to
treba...dobro dobro evo idem
dobro jutro


Нема коментара:

Постави коментар