Sve krene od nečega. Na Sanjinom Facebook profilu piše da danas puni 102 godine. Prošle godine je bio 101. i ona mi je objasnila kako je došlo do greške. Razlog sam zaboravio. Smišljao sam tokom dana što nekome poručiti za 102. rođendan.
Htio sam naći neku pjesnikinju po imenu Sanja. Našao sam ih nekoliko ali nisam došao do stihova koji bi mi odgovarale prilici.
Onda sam ukucao "102 godine" i pojavilo se nekoliko vremešnih staraca koji su dočeli te godine i netko je zabilježio. Pa sam vidio da i Zagrebački velesajam ima 102 godine, kao i čuveni auto Ford T.
I onda sam naletio na nešto što sam odmah prepoznao kao pravu stvar.
Na jednoj drvenoj pločici iz 102. godine naše ere, u Velikoj Britaniji, Klaudia Severa poziva na latinskom svoju prijateljicu na rođendan. Glavni dio je napisala robinja, dok je Klaudia dodala još toplu želju da joj prijateljica dođe na rođendan.
Klaudija Severa Lepidini
11. Septembra, sestro, kada slavim svoj rođendan, toplo te pozivam da dođješ k nama: napravit mi ćeš dan ugodnijim ako budeš ovdje. Pozdravi tvom Cerialisu. Elije i dječak šalju svoje. (diktirani dio koji je napisala ropkinja)
Očekujem te sestro, budi dobro draga, kako se i ja nadam da ću biti, zbogom! (dio koji je Klaudija Severa dodala svojom rukom)
više o predmetu i njegovu sliku (jer nikako nisam uspio da je iskopiram) http://www.britishmuseum.org/
Pa opet bio sam uporan i nađoh neku pjesnikinju Sanju. Što da ne. Uklapa se.
neki modar izvor
u koji je netko ubacio oblak
vrijeme prolazi
voda se bistri...
kad opet bude čist
opet ćeš se htjeti
u njemu utopiti
u koji je netko ubacio oblak
vrijeme prolazi
voda se bistri...
kad opet bude čist
opet ćeš se htjeti
u njemu utopiti
(SANJA LOVRENČIĆ, Rijeka sigurno voli poplavu, Autorska kuća, Zagreb, 2006.)
Нема коментара:
Постави коментар