Lud za Lejlom - 31. mart 2012. - 13 -

Obožavam ovu vrstu slučajnosti. U jučerašnjim stihovima Rahman Babe iz Afganistana (umro 1715.) pominje se stih

ili ludačka opsednutost Madžnunova

stih sadrži jednu igru riječi i jednu referencu na čovjeka čiji se mit proširio čitavim istokom.

Riječ je pjesniku koga svi znaju pod imenom MEĐNUN LEJLA. Moglo bi se prevesti kao LUD ZA LEJLOM.

Priča se tiče historijskih ličnosti iz 7. vijeka, dakle kada je već nastupio islam. Mjesto je negdje u današnjem Iraku.

Najraširenija varijanta priče o Lejli i Medžnunu ima sljedeći sadržaj: Lejla i Kajs ibn Mulavah (kasnije nazvan Medžnun = Luđak) iz plemena Benu Amir su se upoznali i zavoljeli kao djeca, dok su odvodili na ispašu devčad. Prema drugoj predaji, Kajs kao mladić čuje priču o Lejlinoj ljepoti. Odlazi vidjeti svoju dragu Lejlu koja je povremeno priređivala zabave u kući žene po imenu Kerima iz plemena Ukajl, i za gozbu djevojkama daruje devu. Pojavljuje se njegov suparnik Munazil. Međutim,  Lejla se zaljubljuje u Medžnuna. Jedanput će Lejla, kako bi iskušala Kajsa, izazvati Kajsovu ljubomoru i utvrditi kako se njih oboje pred drugima pokazuju ravnodušnim, a zapravo je njihova ljubav obostrana; kazat će kako se razumiju pogledima i kako jedno drugome pripovijedaju o svojoj zaljubljenosti. Reći će: "U našim srcima je zakopana ljubav." Kada Kajs to čuje, on gubi razbor, i svaki dan njegova zaljubljenost biva veća. Pjesme koje pjeva Lejli šire se među svijetom. Otac koji uviđa Kajsovu patnju odlazi prositi Lejlu, međutim, Lejlin otac, srdit što se preko Kajsovih pjesama pročulo časno ime njegove kćeri, ne da njezinu ruku. Šta više, Lejlino pleme tuži Kajsa Halifi, koji im zabranjuje susrete, te šalje naredbu da Kajs bude ubijen, ukoliko se nastave viđati. Lejlino pleme seli na drugo mjesto, međutim, Kajs ih prati, kleči i plače.

Na preporuku prvaka svog plemena, Kajsov otac šalje sina na hadž, ne bi li se ovaj izbavio patnje. Međutim, kada Kajs na Mini začuje glas koji zove "Lejli", on gubi svijest; potom govori: 

"Svom srcu sam kazao da se strpi, a srce mi odgovori da se prestanem nadati, jer mi strpljenje neće učiniti prijateljem. Reče mi da za me nema ništa bolje od smrti ukoliko me moja voljena napusti." 

Umjesto da pred Kabom zamoli Svevišnjega da ga izbavi patnje, on moli Boga da mu pojača ljubav. Lejlu udaju za mladića po imenu Verd, a Kajs na tu vijest potpuno gubi razbor. Naziva se Medžnunom - ludim, opsjednutim, i odlazi u pustinje, komunicira samo sa divljim životinjama. Razbor mu se vraća samo u kratkim trenucima kad čuje Lejlino ime. Osobito je slab prema gazelama, voli ih jer ga podsjećaju na Lejlu, i nastoji ih sačuvati od lovaca. Otac i rođaci ga pronalaze u pustinji i pokušavaju ga vratiti doma, međutim, on nikog ne želi poslušati, već kada ga vežu i pokušaju silom odvesti doma, on si nanosi povredu, tako da njegovi bližnji odustaju od pokušaja da ga vrate u njihov svijet. Medžnun se hrani onim što mu ko donese, ni od kog ništa ne traži. 

Prema jednoj drugoj predaji, prikupljači zekata Omer b. Abdurrahman b. Avf i Nevfel b. Musahik ga susreću i sažale se na njega, te odlaze u prošnju kod Lejlina oca, koji ni na traženje državnih namještenika neće popustiti i dozvoliti Lejli da se uda za Kajsa. Radoznalci koji su čuli za Kajsove pjesme odlaze u pustinju kako bi ih prikupili. Lejla umire od boli zbog odvojenosti od svoga voljenog. Medžnunova porodica u pustinji pronalazi i mrtvoga Medžnuna. Prema drugoj predaji Medžnun umire na Lejlinu grobu, i ukopavaju ga do nje.

Ta ljubavna tragedija dostojna Romea i Julije 7. vijeka duboko se usadila u tradiciju svih naroda istoka – od Maroka u Sjevernoj Africi do Filipina na Dalekom istoku. Svagdje gdje ima muslimana.

Uostalom ne treba više ništa reći do navesti par Mađnunovih stihova:

Kažite mi gorske srne – tako vam Allaha

il je moja Lejla od vas, ili je od ljudi?

Ako j' od vas, nije čudo što se mene plaši

ako nije, već od ljudi, što je vaše ćudi?