понедељак, 9. јун 2014.

Pjesnik u Službi za zapošljavanje - 4. april 2014. - 17 -

Pokucah zvekirom na vrata,
neko upita:
-         Tko je?
-         Ja, pjesnik na zlu glasu – rekoh.
-         Noćas još nije tvoje vrijeme,
dođi druge noći i želje ostvari – reče.
Sjena pjesnika pade pored vrata.
Druge noći, dok je razjareni vjetar proljetni,
kroz nakrivljene oluke za kišu zviždao,
pjesnik je pričao bajke sa crvenim narom.
Nusret Rahmani , iranski pjesnik 20. vijeka


Prije desetak dana išao sam u Nacionalnu službu za zapošljavanje da se odjavim sa spiska nezaposlenih. Sa šaltera me uputiše u neku kancelariju. U njoj jedna punačka žena srednjih godina. Popunjava na računaru neki formular i prepisuje moje podatke s kartona. Sjedim i čekam.
«Jeste li vi možda iz Karlovca?» upita odjednom.
«Jesam. Roditelji su mi odande, a i živio sam tamo  do fakulteta.»
«Znate li vi možda Rupčiće iz Karlovca koji sada žive u Sloveniji?»
«Naravno da znam.»
«Vi ste sigurno onaj Vuki što se pominje u mejlovima.» Reče ona kako često od Rupčića dobija poštu i da se tu često prenosi nešto što šaljemo jedni drugima. Ispriča ona kako se mi nalazimo svi makar jednom godišnje i kako Rupčići neće moći da dođu za Prvi maj. Raspričasmo se mi tako a ja je ne upitah ni za ime. Poslije mi bilo glupo da je pitam.

Eto, pokazalo se ispravnim - najcvrsce veze su nevidljive veze !
Vuki,da si pre upoznao Milanu......Zato vi ostali ne zaboravite na ovaj mail.
Inace njihova kčer Sara je jedna od najboljih juniorki u odbojkaskoj ligi.
Lp,Rule

Svijet je mali cak i za ljude poput mene koji nisu previse druzeljubivi. 
Kada sam bio u toj Sluzbi na redovnim mjesecnim javljanjima (obaveznim za one koji primaju nekakvu naknadu) redovno sam se osjecao kao bezvrijedni crv koji od drzave uzima nesto sto nije zasluzio. Ne mogu reci da su se sluzbenici na salteru ponasali neljubazno. Naime, oni se uopce nisu ponasali, jednostavno su pregledavali datume, upisivali nove i lupali pecate. Kada nije bilo nas koji cekamo lupanje pecata, rade verovatno neke statistike i tako u krug. 
Tako sam i kod Milane (ona ima visi rang) u njenu kancelariju kao mog savetodavca za posao -to je bilo za mene i nju samo otaljavanje posla. I da ona nije prepoznala ime i prezime - tako bi i ostalo. Kako jedna slucajnost mijenja odnos u komunikaciji. Uobicajenu kancelarijsku ljubaznost zamijenila je prijatna konverzacija. Odmah covjek ima drugacije misljenje o samoj Sluzbi.
Ako jednom opet ostanem bez posla barem imam kome da se obratim. 
Pozdrav Milani i drago mi je da ste u ovom nasem dopisnickom klubu. 


 moj Vuksane, pa ti nisi normalan! Vidim da si potpuno pao pod utjecaj dominirajuce ideologije
 Kazes: "redovno sam se osjecao kao bezvrijedni crv koji od drzave uzima nesto sto nije zasluzio". Kako da ne! Mrve sto si dobio od drzave nisu nista u usporedbi sa onime sto svi mi dajemo drzavama. Ja sam sretna kad neko od drzave uspije oteti koju mrvicu.
A sto se "bezvrednog crva" tice, to je tipicna americka filozofija koja sluzi tome da se sirotinja osjeca sama kriva sto je sirotinja, da se poklopi usima i cuti. Fenomenalan sistem!
ciao:-) Irena

Ako je to gospodja Lapov, onda ti mozda znas za njenog muza. Zvali su ga Sova, radio je u banci.
Mima

5. april

"Bezvrijedni crv" je u mom slucaju metafora iza koje je sledeci stav: U SE I U SVOJE KLJUSE.
Nikada nisam mislio da od drzave treba nesto da dobijem sem onoga sto ona po svom smislu daje: sigurnost, obrazovanje, zdravstvo itd.
 Kao sto znamo, zivimo u kapitalizmu pa me prica o ideologiji ne interesira jer drugi sistem ne vidim a onog bivseg (socijalistickog) mogu samo da se sjecam i da mu budem zahvalan. Socijalizam  izgleda nije uspio savladati sopstvene protivrjecnosti. Kapitalizam je kroz apstrahiranje vrijednosti pokazao svoje umjece.  Ono sto nudi anarhizam je komicno nepoznavanje drustvenih odnosa. Lepo zvuci i nicemu ne sluzi.

Vuki

Nista nije vjecno, pa ni kapitalizam, a kapitalizmu kakav smo poznavali je ocito odzvonilo i to upravo zbog vlastitih unutarnjih protivrjecnosti. Ne treba biti Marx pa da se shvati da kapitalizam ne moze funkcionirati. Sistem koji se bazira na neogranicenom rastu je nemoguc. Sta ce doci posle to ne znam. Neki kazu da ce to biti feudo-fasizam, neki kazu novo robovlasnistvo, neki pak govore o tehno-fasizmu. U svakom slucaju nista dobrog nema na vidiku.
Problem anarhizma je sto se bazira na razumu, a posto ljudi nisu razumna bica, za sada je anarhizam nemoguc.

Kazu da je covek socijalno bice. Ako je to istina (a jeste), onda filozofija "u se i u svoje kljuse" ne funkcionira. Da bi opstao mora biti solidaran sa ostalim clanovima svoje zajednice ili ce propasti.
ciao:-)
 Irena.

Lynn Margulis

Theory of symbiotic relationships driving evolution

She later formulated a theory to explain how symbiotic relationships between organisms of often different phyla or kingdoms are the driving force of evolutionGenetic variation is proposed to occur mainly as a result of transfer of nuclear information betweenbacterial cells or viruses and eukaryotic cells. While her organelle genesis ideas are widely accepted, symbiotic relationships as a current method of introducing genetic variation is something of a fringe idea.She did however, hold a negative view of certain interpretations of Neo-Darwinism, excessively focused on inter-organismic competition, as she believed that history will ultimately judge them as comprising "a minor twentieth-century religious sect within the sprawling religious persuasion of Anglo-Saxon Biology."[8] She also believed that proponents of the standard theory "wallow in their zoological, capitalistic, competitive, cost-benefit interpretation of Darwin – having mistaken him... Neo-Darwinism, which insists on [the slow accrual of mutations by gene-level natural selection], is in a complete funk."[8]
She opposed such competition-oriented views of evolution, stressing the importance of symbiotic or cooperative relationships between species.
http://en.wikipedia.org/wiki/Lynn_Margulis
Irena

Drago mi je da se slazemo. Sve su opcije u igri: robovlasnistvo, feudo-fasizam, tehno-fasizam. Ne samo da su u igri nego vec postoje. U nekom od kasnijih dopisa bavicu se ulogom Arapa u razvoju ropstva (prodavali su crnce kolonizatorima Amerike, a pre i posle toga raznim Azijatima).
Slazem se i oko anarhizma.

U biti slazem se i oko tvog vidjenja filozofije U SE I U SVOJE KLJUSE. Doduse ne mislim da je u suprotnosti sa covjekom kao socijalnim bicem. U SE I U SVOJE KLJUSE je pitanje odgovornosti za sebe i za druge. Solidarnost je pitanje socijalne interakcije i medjusobnog usaglasavanja, pomoci, korekcije i sl. Uostalom i sam sam primer takvog odnosa, sa svim protivrjecnostima koje se tu pojavljuju. Nekada je mjeru solidarnosti utvrdjivalo pleme, raspad plemena doneo je tu ulogu porodici. Ona tu ulogu ima i danas a pojavljuju se i drugi oblici: prijateljstvo, kumstvo.

 
 Pozdrav,

Vuki

Kapitalizam je dosao do svojih protivrecnosti, i tu obitava. Koliko, niko ne zna, ali da je pri umiranju – tu se svi slazu. Ali se isto tako svi slazu da se  dobro snalazi. Socijalizam nije uspeo da dodje do svojih protivrecnosti, njega je sahranilo nesto drugo. Da li ce da dodje do uskrsnuca socijalizma, u mozda nesto izmenjenoj formi, cekajmo, i nadajmo se. A ono oko plemena, porodice, prijateljstva i kumstva deluje obecavajuce. Zamisli – prvobitna zajednica, pa robovlasnistvo, pa feudalizam, pa kapitalizam, pa socijalizam, pa alkoholizam, pa kumstvo.

Pozdrav,
Miroslav

Нема коментара:

Постави коментар