Gabrijela Mistral, Čileanka. Nobelova nagrada za književnost 1945. godine
TRI STABLA
Tri stabla oborena
ostadoše na rubu staze.
Drvosjeća ih zaboravio, i razgovaraju,
pritiješnjena ljubavlju, kao tri slijepca.
Sunce sa zapada lije
svoju živu krv u ispucana debla,
a vjetrovi odnose miris
iz njihova otvorena boka.
Jedno, presavito, pruža
svoju beskrajnu ruku s drhtavim lišćem
prema drugome, a njegove rane,
kao dva oka, pune su prošnje.
Drvosjeća ih zaboravio. Doći će
noć. Ostat ću s njima.
Primit ću u svoje srce njihovu
blagu smolu. Ona će za me biti kao vatra.
Nijeme i stisnute
dan će nas zateći kao hrpu bola.
Tri stabla oborena
ostadoše na rubu staze.
Drvosjeća ih zaboravio, i razgovaraju,
pritiješnjena ljubavlju, kao tri slijepca.
Sunce sa zapada lije
svoju živu krv u ispucana debla,
a vjetrovi odnose miris
iz njihova otvorena boka.
Jedno, presavito, pruža
svoju beskrajnu ruku s drhtavim lišćem
prema drugome, a njegove rane,
kao dva oka, pune su prošnje.
Drvosjeća ih zaboravio. Doći će
noć. Ostat ću s njima.
Primit ću u svoje srce njihovu
blagu smolu. Ona će za me biti kao vatra.
Nijeme i stisnute
dan će nas zateći kao hrpu bola.
Нема коментара:
Постави коментар