Bitka na Bedru - 18. mart 2012. - 1 -

Na jučeršanji dan odvijala se odlučujuća bitka za opstanak Muhameda i njegove muslimanske zajednice. Bitka na Bedru(arapski: غزوة بدر‎), bila je  17. marta 624. godine (17. ramazana 2. godine po Hidžri) u današnjoj Saudijskoj Arabiji, na putu između Meke i Medine. Da vas podsjetim Muhamed je bio iz plemena Kurejš koje je bilo čuvar Kabe. Dvije godine prije bitke na Bedru, Muhamed je sa svojim pristalicama pobegao iz Meke jer mu je život bio ugrožen obzirom da se glavešine plemena smatrali da im 52. godišnji Muhamed sa očiglednim liderskim ambicijama predstavlja opasnot. Taj odlazak iz Meke u Medinu 622. uzima se kao početak islamske ere i kalendara. Do bitke na Bedru bilo je nekoliko napada Muhamedovih pristalica na mekanske karavane. Ti prepadi su ugrozili finansijske i trgovačke interese Kurejša i ovi su odlučili  da završe sa Muhamedom. Tako je došlo do bitke na Bedru (lokaciji sa nekoliko izvora vode koja je bila blizu Medine nezaobilazno mjesto za sve karavane) gdje je 313 muslimana pobjedilo mnogobrojniju vojsku Kurejša. U islamskoj historiografiji ta se bitka bilježi kao  "Božanska intervencija" i navodi se da je u njoj učestvovao i Melek (anđeo) Džibril (Gabrijel) sa Melekima (anđelima) a također i Iblis (Sotona). Naravno, anđeli su pobijedili.

Na današnji dan odvijala se odlučujuća bitka za opstanak Muhameda i njegove muslimanske zajednice. Bitka na Bedru(arapski: غزوة بدر‎), odvijala se  17. marta 624. godine (17. ramazana 2. godine po Hidžri) u današnjoj Saudijskoj Arabiji, na putu između Meke i Medine. Da vas podsjetim Muhamed je bio iz plemena Kurejš koje je bilo čuvar Kabe. Dvije godine prije bitke na Bedru, Muhamed je sa svojim pristalicama pobegao iz Meke jer mu je život bio ugrožen obzirom da se glavešine plemena smatrali da im 52. godišnji Muhamed sa očiglednim liderskim ambicijama predstavlja opasnot. Taj odlazak iz Meke u Medinu 622. uzima se kao početak islamske ere i kalendara. Do bitke na Bedru bilo je nekoliko napada Muhamedovih pristalica na mekanske karavane. Ti prepadi su ugrozili finansijske i trgovačke interese Kurejša i odlučili su da završe sa Muhamedom. Tako je došlo do bitke na Bedru (lokaciji sa nekoliko izvora vode koja je bila blizu Medine nezaobilazno mjesto za sve karavane) gdje je 313 muslimana pobjedilo mnogobrojniju vojsku Kurejša. U islamskoj historiografiji ta se bitka bilježi kao  "Božanska intervencija" i navodi se da je u njoj učestvovao i Melek (anđeo) Džibril (Gabrijel) sa Melekima (anđelima) a također i Iblis (Sotona). Naravno, anđeli su pobijedili.

"...Arapi će čuti za naš pohod, za našu snagu i moć, nikada više neće pomisliti da nas napadnu

—Ebu Džehl - Mekanski vladar, prije bitke na Bedru

U ljeto 624. godine. Muhamed prima dojavu da je karavana iz Sirije na čelu sa Ebu-Sufjanom prolazi pokraj Medine do Meke. Muhamed sakuplja vojsku koja je brojala 313 ljudi.

Muhamed je komandovao vojskom lično a sa sobom je poveo i svoje ključne komandante kao što je bio Hamza, zatim buduće halife: Ebu Bekra, Omera i Aliju. Osman (treći halifa) je ostao u Medini brinući se za svoju bolesnu suprugu. Karavan se približio Medini, a Ebu Sufjan je već čuo od prolaznika da Muhamed sprema zasjedu. Poslao je glasnika po imenu Damdam u Meku i alarmirao tamošnje vladare, koji sakupljaju vojsku koja je brojala 900 do 1000 ljudi. Ta vojska je uključivala mnoge Mekanske uglednike koji su iz različitih pobuda priključili se vojnoj kampanji; neki od njih su štitili svoje finansijske interese (karavanska ruta), neki iz odmazde prema poginulim iz prijašnjih manjih konflikata sa muslimanima, a neki su mislili da će to biti lagana vojna kampanja obzirom da je muslimana mnogo manje.

Tako je u historiji zapisana izjava Abu Džahla, jednog od plemenskih vladara iz Meke: "...Arapi će čuti za naš pohod, za našu snagu i moć, nikada više neće pomisliti da nas napadnu."

15. marta, obje vojske su bile dan jahanja udaljene od izvora Bedr.

Mekanska vojska se ujedinila sa Abu Sufjanovom karavanom a muslimanska vosjska je požurila prema izvorima Bedr, da bi je okupirala prije dolaska Kurejša. U ponoć 17. marta Mekanska vojska je oformila kamp u blizini doline Bedr. Navodi se da je padala teška kiša dan prije što je otežalo i usporilo kretanje Mekanaca, obzirom da su imali 100 konja i 700 kamila.

Bitka je krenula slijedećeg dana i to na tradicionalni način: prvaci obje vojske izlaze na dvoboj. Od muslimanske vojske izlaze Hamza, Alija i Abu Ubejda.

Hamza svoga protivnika ubija prvim udarcem, Alija pobjeđuje svoga protivnika a Abu Ubejda je smrtno ranjen. Nakon toga obje vojske ispaljuju strijele jedni na druge, dvojica muslimana su poginula tom prilikom. Nakon toga Muhamed naređuje opći juriš. Bitka je trajala nekoliko sati i navodi se da je muslimanska vojska do rano u podne natjerala Mekansku vojsku u bijeg. Čuveni historičar Buhari navodi listu od 70 Mekanaca koji su poginuli u bici, što bi bilo oko 15-16% vojske a oko 70 je zarobljeno. Muslimani su izgubili 14 ljudi.

U samom Kur'anu govori se o Božijoj pomoći koja je muslimanima došla prije i za vrijeme bitke na Bedru. U suri Ali Imran se kaže:

• Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni - zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni.

U istoj Suri se kaže također opisujući se bitka na Bedru:

• Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta više protivnika. A Allah Svojom pomoći čini moćnim o­noga koga o­n hoće. To je, zaista, dalekovidnim pouka.

A jedan od mnogih hadisa u kome se opisuje bitka na Bedru kaže da je Poslanik u jednom momentu uzviknuo" Raduj se Abu Bekre, Allah ti posla u pomoć Džibrila, jaše na konju a sa krila mu spada prašina"

Sada da pređem na osjetljiviji dio. Pjesnički. Prihvatićemo da je Kur'an djelo Muhamedovo. On je najvjerovatnije bio nepismen kao i velika većina tadašnjih Arapa. Po njegovoj smrti, halife su skupljali hafize (oni su znali napamet šta je Muhamed u kojoj prilici pričao) i počeli da zapisuju Muhamedove izjave tokom godina propovjedanja. Posao je trajao nekoliko godina, da bi halifa Omer zaključio posao i odredio da je Kur'an zaokružen, složen i da nema više dopisivanja i mjenjanja.

Stil Kur'ana je tzv. sadžr, nešto kao rimovana proza. Arapi naravno smatraju da je to vrhunac stila i ne može se sa njima raspravljati o tome. Pokušao sam svojevremeno i nije išlo. U nekim situacijama sam pokušao da se šalim na  račun Muhamedovog stila i to nikako nije bilo prihvaćeNO. 

Kako bilo da bilo,  Kur'an je riznica arapskog jezika i osnov književnog jezika svih kasnijih generacija pa i ovih u koje spada i vaš izvjestilac. Zahvaljujući tom djelu svi se Arapi mogu razumjeti bez obzira na lokalitete i razne jezike domorodaca koji su izvršili temeljan uticaj na govorni jezik od Maroka do Egipta i dalje do Iraka. 

Lično mislim da je Muhamed oduvijek želio da dođe do slave velikih plemenskih pjesnika o kojima sam vam pisao. Sticaj okolnosti odveo ga na teži put borbe za ideju koju je u početku prihvatalo jako malo ljudi, a još za života ujedinio je arapska plemena današnje Saudijske arabije pa se proširio i van granica velikog, pustinjskog poluotoka.