недеља, 8. јун 2014.

PETAK, 7. februar 2014. - 110 -

Gledao sam svečano otvaranje Olimpijskih igara. Dojmio mi se koncept. Vidljivo je koliko se država potrdula da se predstavi u najboljem svetlu i da nije žalila novac da to uradi. Na nekom drugom mestu bi valjalo pričati koliko se novca poreskih obveznika prosulo i koliko je od tih 55 milijardi  dolara (ili evra? nisam upamtio) otišlo na koruptivne radnje.
 Izgledalo mi je sjajno da se fokus baci na klasičnu muziku i balet i čuvene horove.  A šta reći za šetnju kroz historiju. Širenje Slavena, Ivan Grozni, Petar Veliki. Interesiralo me kako će prikazati period Sovjetskog saveza, Oktobarsku revoluciju, Lenjina. Dosta elegantno izbegnuta politička priča. Nigde Lenjina, Aurore, Zimskog dvorca. Staljina nisam ni očekivao.  O tom delu istorije prikazan je razvoj industrije u nekakvom crvenom koloritu a srp i čekić plivali su rastavljeni po nebu. Da bi se prešlo na sputnjik i lek čoveka u svemir. Valentina Terješkova je bila jedna od nosilaca olimpijske zastave.
Lenjin je dobar u mauzoleju jer privlači strane turiste i smiruje ono malo preostalih komunista. Nije dobar za svetsku paradu.
Za ilustraciju sudbine socijalizma u Istočnoj Evropi, a ni mi nismo isključeni, dobro mi došla priložena slika iz Rumunije. U nekom tamo gradu na trgu gde je bio Lenjinov spomenik, restaurira se crkva a pored nje gvozdeni Lenjin se ukočeno prućio i pase travu. Po polegnutom spomeniku igra se neka devojčica. Kaže se u članku iz koga sam to preuzeo da se u Rumuniji svakog meseca podiže ili restaurira 10-tak crkvi a najimpozantniji će biti hram (Rumuni su 90% pravoslavci) Narodnog spasenja koja po veličini, visini i svemu ostalome mora da parira zgradi Palate narode koju je Čaušesku gradio u imperijalnom stilu.  Feudalna crkvena organizacija vraća svoje posede, ne plaćaju porez, dobijaju pare od države i pretvorili su se u paralelan sistem odvojen od države a na državnoj i narodnoj grbači. A crkvena hijerarhija ne dozvoljava da se naruši novostečena duhovna harmonija.
 Neki je pop u nekom siromašnom kraju odbio nalog nadređenog episkopa da sakupi od naroda pare za dogradnju i rekonstrukciju episkoske crkve on je odbio i bio smenjen. Nije u redu da ga ne pomenem. Zove se Kasian Pandelica, iz sela  Revige sa 800 vernika. Episkop je tražio da skupi 50.000 Evra, Kasian je odbio a episkop mu doveo policiju u cik zore da ga izvuku iz doma i privedu episkopu na saslušanje. Episkop ga raščini.
I šta se desi?  Raščinjeni sveštenik se vratio u selo, narod ga podržao i sada drži službu u improvizovanoj crkvi brvnari.
Čudni su putevi gospodnji.
Jedan Fadiljov rođak koji mi je bio domaćin za boravka u Skadru, u Albaniji, tamo negde 93-94, pričao mi je kako je u doba Envera Hodže, kao mladi partijski sekretar bio zadužen za rušenje crkava po Skadru. Kasnije je u reformisanoj Albaniji bio opet partijski funkcioner socijalista, pa čak neko vreme i ministar. Kao takav ušao je u odbor za rekonstrukciju katoličke katedrale u vreme kada je papa Jovan Pavle II došao da je osveti.
Čudni su putevi prosvetljenja. 

Da se drzava predstavi u najboljem svjetlu??? 

Potrosili su astronomske sume na taj cirkus koji se nazalost jos uvijek zove Olimpijske igre, i proveli sate brain storminga da izaberu, od stotina sampiona koje su pumpali hormonima i steroidima, koji  ce imati cast dati signal pocetka priredbe ….  Ne znam je li jos vazi dikotomija lijevica-desnica, ali Istok-Zapad funkcionira, onkraj politickih rezima. 
(ne slazemo se uvijek, dakle :) )

Interesantna slika Lenjina u travi. Vasa biljeska tako jasno ilustrira Borgesov stih 

Los artificios y el candor del hombre no tienen fin. 
Radinost i bezazlenost covjeka nemaju kraja.

Ruse Jupitera, stavljaju Isusa, ruse Isusa stavljaju Lenina, ruse Lenina stavljaju Isusa… uvijek s istim zarom...
A pedalj se nisu pomakli :))

Dajete mi volju da zapisujem biljeske, nazalost sam prevec lijena ! 

Lijep vam dan zelim,
Cornelia

Нема коментара:

Постави коментар