Danas sam na HRT gledao dokumentarnu emisiju "Zemlja znanja" snimljenu 2011. o studentskim protestima na Zagrebačkom a potom i drugim hrvatskim sveučilištima neke ranije godine dok je Sanader bio na vlasti.
Studenti filozofskog fakulteta (a ko bi drugi) prvi su se pobunili tražeći BESPLATNO ŠKOLSTVO. Dokumentarac prati njihovo okupljanje u sali Filozofskog i kako se sve odvijalo tokom nekih mesec dana.
Dobro jutro,
umorna od tih i sličnih štrajkova.
Profesorica lijepo govori. Lijepo je da je to rekla studentima na kraju studiranja, možda da to ponovi na samom početku ili na nekom štrajkačkom odboru aktivnih profesora.
Prošla sam sve oblike nastave i odgoja: jaslice, dječji vrtić, obdanište, višemjesečna liječenja u Baškoj vodi (astmatični bronhitis pa je trebala borovina), prve godine škola a iza nje obdanište,onda neka cjelodnevna nastava, godišnja ljetovanja u školskim odmaralištima, i mnogi drugi eksperimenti.
Sjećam se svojih profesora, a prije učitelja i nastavnika. Mogu uglavnom i imena da im nabrojim i osjećaje vezane uz njih. Učiteljica Krebs u prvima danima školovanja. Uzme djecu oko sebe i u tmurni jesenji dan kada je škola navečer, okupi i pročita nam bajku. Ne komunističku već i Grimmove i Andersenove i sve ostale. I nije bilo važno da li je isteklo radno vrijeme.
Razredna učiteljica Mila Đurić koja je pozvala moju mater jer sam ja rekla da zašto je Jovanka Broz tako otmjeno obučena a Indira Gandhi tako jadno. Veli moja stara pa to je istina. Učiteljica veli njoj :"Smodlakica, je, ali ne pred djecom". I koja nije radila nikakav cirkus kada me je trebalo pustiti nešto ranije iz škole radi vjeronauka.
Moj profesor matematike Stipić Grgo, kome su se svi rugali Grga Čvrga, imao je masno tkivo na tjemenu. Predavao je vrhunsku matematiku, mene je istini za volju uvijek više interesiralo zašto jadan ima potrganu kragnu i isto takve rubove rukava. Onda sam saznala da živi sam.u podstanarskom stanu. I došao bi na sat razrednika, iako nije bio razrednik i iako je to bilo njegovo slobodno vrijeme , da roditelje upozori da djecu moraju učiti i plemenitosti. Moju majku da mene mora učiti da ne budem Robin Hood.
Moj odgajatelj Nikola, koji je jednoj djevojčici u vrtiću (njenim roditeljima točnije) zabranio da jede "gavrilovićku" dok je u vrtiću ,jer smo svi ostali jeli marmeladu i onaj margarin od kojeg ti se stisnu zubi.
Moja profesorica Višnjić iz geografije iz Osijeka kojoj su se zbog toga rugali ( ja bila kao neka elitna Engleska gimnazija, pa zamisli profesor iz Osijeka u centru Zagreba!!) ali koja nam je ukazala da je , za razliku od nas, u Osijeku pogledala sve kazališne predstave, i koja nas je podučila da čak i kada čitamo ljubavne romane možemo puno toga naučiti o geografiji zemalja u kojima se radnja dešava. Bila navodno vrhunski student na PMF-u ,gdje? U zagrebu!
Moja profesorica iz književnosti. Ajde čitaj, rekla je, i Sinuhe Egipćanina i znala je koga bi što interesiralo od nas učenika.
Imali su kute, i mi smo imali kute. I naši roditelji , a ni mi, nismo smatrali da nam to vrijeđa individualnost ( so called personality). Idem ja na neko natjecanje iz "znanja", navečer, izvan školskog vremena, i oblačim šos, košulju, kakva moda je već bila, a mater predloži kutu jer je jedan dječak ( takmičar u našoj grupi) siromašan i vjerojatno je da će biti u kuti pa da ne bude razlike. Uzeh ja kutu.
U takmičenju sa komunističkim učiteljima i profesorima i moji vjeroučitelji su bili maštovitiji. Isto tako odgajali, isto tako organizirali društvene večeri, ping pong, izlete, pjevanje, pa je nama djeci nekako bio ispunjene tjedan i postojao je neki smisao i cilj.
A i roditelji su nam bili drugačiji nego ovi današnji. Oboje brinuli (mama više) o mom duhu, tata i o znanju. Nisam roditelj, ali mislim da mogu i o tome. Svaki dan mi u ured dolaze ti famozni i istovremeni jadni roditelji. Da li se vi sjećate kada bi u grad dolazili oni kosturi raznih prethistorijskih životinja. U Zagrebu bi uglavnom to bilo montirano na kolodvoru. Eto prisjećam se sada i toga. Stari je traži oda obilazimo takve manifestacije, zoološki muzej, tehnološki muzej a mama da idem šetati da osjetim prirodu. Hvala i njima za to!
Moja rođakinja je profesor psihologije- školski psiholog u jednoj školi (ranije popularna ŠUP- škola učenika u privredi). ne počne prvi tjedan nastave već preko par stotina neopravdanih satova.
Najbolji uspjeh postiže "profesor" majstor, kod koga djeca idu na praktičnu nastavu. On im se obraća autoritetom oca, pokazuje vještine i koji puta im pukne čvrgu ili prilijepi zaušnicu. Nitko to ne smatra nasiljem, obožavaju ga. Ostali im idu na onu stvar. Tako ona priča.
Podsjetilo me na film "Crni biseri"!
Poštujem svoje učitelje, profesore, nastavnike,vjeroučitelje- Slava im svima! Bili su tu za nas i u podučavanju i odgajanju, i unutar radnog vremena i izvan radnog vremena, učili nas plivati, vodili na izlete, pazili da smo obučeni i da smo zdravi. Upozoravali i naše roditelje.
Nekako se ne mogu sjetiti da su ikada štrajkali a posebno zbog plaća.
Ovo je sada postalo moderno. Studenti besplatno školstvo ali onda studiranje do deset godina, profesori svu silu love jer im je premalo ono što primaju, pa još razne božičnice, uskrsnice, K15, prijevoze troškove. Profesori fakulteta manje na fakultetu a svugdje drugdje. Misle, imaju extra predavanja, uvijek nešto pišu. Sada im malo pogledali plaćice pa i nije baš malo. 20.000-40.000,00 kunića. Sve neki znanstveni radovi, koji to zapravo nisu, a teme da te Bog sačuva. Uzrujali su se užasno sada kada je Ministar najavio neke druge metode procjene vrijednosti tih radova. Naravno da su to minirali! Čast izuzecima.
Ja sam privatnik. Štrajkam li? Ne, radim i sa strganom nogom i strganom rukom, tražim posao ako ga nema jer si ne mogu dozvoliti da ne radim.
Štrajka li sva sila one sirotinje koja u krajnjoj liniji proizvodi lovu za sve ostale managere,conzultante i ostale bedarije. Nema vremena. Mora hrmbati! Ovo je već složenije i nije za mene.
A htjela sam da prestanem pisati i da ušutim.
Ma kada ovaj Brankec tjera ljude da misle i da se prisjećaju.
Joj! Brankec, zatukli bumo te. Daj malo "pinky" tema.
Silvana
Draga Silvana, sa zadovoljstvom sam pročitao tvoje sentimentalno putovanje kroz školsku mladost. Ako mi dopustite, pustio bih vaša sjećanja i drugim čitaocima. Odrastali smo u isto vrijeme kada je učitelj(ica) bio treći roditelj i kada su svi vodili brigu o djeci. S druge strane, pojedini detalji govore o razlikama između društvenih slojeva. Na osnovu takvih sjećanja dala bi se napraviti dobra sociološko-kulturološka analiza nekog vremena.
Konzervativizam. Mislim da su se revolucionarni pojmovi levice i desnice dosta izlizali.
Vraga su se izlizali. Radikalno razliciti svjetonazori su to. Ako imam utisan da klizim na desno, dovoljno je da procitam desnicarske stavove, odmah mi se busola pomjeri na lijevo-lijevo.
Cornelia
Sada je moj red za izvinjavanje. Ono oko ljevice i desnice ne odražava baš moje mišljenje onako kako valja. Krenuo sam u objašnjavanje ali me posao spriječio pa sam zadržao bezveznu konstataciju.
Pri tome nisam dobro povezao "konzervativizam" i "ljevicu-desnicu".
Нема коментара:
Постави коментар