Kada su Sokrata upitali koja životinja najljuće ujeda on odgovori:
- Od divljih - klevetnik, od pripitomljenih - ulizica.
Imao sam iskustva sa obe vrste ljudi. I kod prvih i kod drugih je isti motiv: Ulizica se uvlači u dupe tebi, a klevetnik nekome ko je protiv tebe. - Od divljih - klevetnik, od pripitomljenih - ulizica.
A može li od klevetnika nastati ulizica ili od ulizice klevetnik? Naravno da može. U ovoj igri nameštenih rezultata interes igrača lako se može prebaciti iz jedne kategorije u drugu, ili makar ševerdati mal namo mal vamo.Jelena Išimbajeva zadnjih 10 godina vlada skokom motkom u atletici kao što je pre nje u muškoj konkurenciji vladao neprevaziđeni Sergej Bubka. Jelena je osvojila zlatnu medalju na svetskom atletskom prvenstvu u Moskvi i odlučila da završi sportsku karijeru.
Nakon poslednje pobede i zadnjeg nastupa, Jelena je presretna na konferenciji za štampu govorila o svemu i svačemu na engleskom pa je između ostaloga podržala nedavno u ruskoj Dumi usvojen zakon protiv propagiranja homoseksualizma. Ona je pri tome kritikovala dve švedske atletičarke koje su ofarbale nokte u duginim bojama tako se zalažući za slobodu seksualnog opredeljenja.
Zapadni deo sveta već mesecima kritikuje Rusiju zbog zakonom sankcionisane zabrane javnog ispoljavanja homoseksualizma. Neki idu tako daleko da traže da sportisti ponekih zemalja bojkotuju zimske olimpijske igre u Sočiju iduće godine.
Značajnu ulogu u propagiranju igara u sočiju ima junakinja Jelena pa je ona neka vrsta gradonačelnika jednog od dva olimpijska sela u Sočiju. Njeni komentari su izazvali prilično negativne komentare u zapadnoj štampi. a izjavila je sledeće:
Ako dozvolimo da se promovišu i rade sve te stvari na ulici, plašimo se za naš naod jer mi smatramo sebe normalnim ljudima. Kod nas muškarci žive sa ženama, a žene sa muškarcima.
Dan posle, Jelena je izjavila: Engleski nije moj prvi jezik i mislim da je možda krivo shvaćeno ono što sam jučer rekla. A htela sam da kažem da ljudi treba da poštuju zakone druge zemlje, pogotovo kada su gosti. Poštujem stavove mojih kolega atletičara i dozvolite da na najjači mogući način izjavim da se protivim svakoj diskriminaciji gej ljudi.
Tako se nesretna Jelena našla u makazama svoje olimpijske promotivne uloge i ličnog stava. Drugi atletičari jednake ili veće slave malo više vode računa o svojim izjavama. Fenomenalni Usejn Bolt je naprimer izjavio: Ja sam uvek neutralan. Mene interesuje samo trčanje. Zbog toga sam ovde došao, da se takmičim i da budem inspiracija drugim atletičarima i navijačima. Ako imate mišljenje o nečemu, i ako smatrate da je u redu da o tome govorite, to ne bi trebalo da bude problem.
Nakon poslednje pobede i zadnjeg nastupa, Jelena je presretna na konferenciji za štampu govorila o svemu i svačemu na engleskom pa je između ostaloga podržala nedavno u ruskoj Dumi usvojen zakon protiv propagiranja homoseksualizma. Ona je pri tome kritikovala dve švedske atletičarke koje su ofarbale nokte u duginim bojama tako se zalažući za slobodu seksualnog opredeljenja.
Zapadni deo sveta već mesecima kritikuje Rusiju zbog zakonom sankcionisane zabrane javnog ispoljavanja homoseksualizma. Neki idu tako daleko da traže da sportisti ponekih zemalja bojkotuju zimske olimpijske igre u Sočiju iduće godine.
Značajnu ulogu u propagiranju igara u sočiju ima junakinja Jelena pa je ona neka vrsta gradonačelnika jednog od dva olimpijska sela u Sočiju. Njeni komentari su izazvali prilično negativne komentare u zapadnoj štampi. a izjavila je sledeće:
Ako dozvolimo da se promovišu i rade sve te stvari na ulici, plašimo se za naš naod jer mi smatramo sebe normalnim ljudima. Kod nas muškarci žive sa ženama, a žene sa muškarcima.
Dan posle, Jelena je izjavila: Engleski nije moj prvi jezik i mislim da je možda krivo shvaćeno ono što sam jučer rekla. A htela sam da kažem da ljudi treba da poštuju zakone druge zemlje, pogotovo kada su gosti. Poštujem stavove mojih kolega atletičara i dozvolite da na najjači mogući način izjavim da se protivim svakoj diskriminaciji gej ljudi.
Tako se nesretna Jelena našla u makazama svoje olimpijske promotivne uloge i ličnog stava. Drugi atletičari jednake ili veće slave malo više vode računa o svojim izjavama. Fenomenalni Usejn Bolt je naprimer izjavio: Ja sam uvek neutralan. Mene interesuje samo trčanje. Zbog toga sam ovde došao, da se takmičim i da budem inspiracija drugim atletičarima i navijačima. Ako imate mišljenje o nečemu, i ako smatrate da je u redu da o tome govorite, to ne bi trebalo da bude problem.
Jelenino posipanje pepelom objavljeno je samo na Zapadu, u Rusiji jedva da je pomenuto. Pošto 76% anketiranih Rusa podržava anti gay propaganda zakon, Rusi se drže pragmatičnog načela: prema van borimo se protiv svih diskriminacija u sportu i izvolite dođite u Sočiju. Problema neće biti. Ako se neki sportisti i budu «nedolično» ponašali Rusi će to ignorisati a usput će voditi računa da se neki domaći ne uhvate previše za tu zapadnu modu nesvojstvenu hrišćanskoj kulturi i tradiciji velike Rusije.
A Jelena? Ona će juriti karijeru ruskog sportskog ambasadora i muvaće se u krugovima svetskog sportskog jet seta.
Danas nisam mnogo odmakao u šetnji. Bora je izvukao odnekud bocu "Zvečevo" jubilarnog brandy-a iz 1979. Zvali su ga "Brandy 60" zbog godišnjice osnutka "Zvečeva".
Klizio je bolje od bilo kog ulizice.
Ako komentiram Brankov "petak 3.1.2014.g" da li ću biti homofob, klevetnik, konzervativac, vjerski fanatik, nacista, i sve ostalo što je u mojoj domovini upućivano onima koji su na referendumu o uvođenju definicije braka u Ustav glasali "Za" ili , ovisno o komentaru, suprotno od toga suvremeni građanin svijeta?.
Ako pak ne komentiram da li postajem ulizica ,osoba bez stava o tom pitanju, bez hrabrosti da ga izrekne da ne bi doživjela napad onih "drugačijih" ili da ne povrijedim "one drugačije"?
Ili je bolje šutjeti jer je to najpametnije?
Može li se uopće ostati neutralan?
Sva sreća da postoji "neutralni i fenomenalni" Usejn Bolt:
" ..Ja sam uvijek neutralan.....Ako imate mišljenje o nečemu, i ako smatrate da je u redu da o tome govorite, to ne bi trebalo da bude problem."
Tema je očito prešla sve granice: privatnog, vjerskog, kulturološkog, političke, državne, pravne, sportske,tako da čovjek teško ostaje neutralan.
Privatno opredjeljenje osobe akceptiram i kao takvo ću uvijek štititi.
Ambiciozne zahtjeve gay grupa (promjena obiteljske i druge legislative, zahtjevi za usvajanje djece, ) ne podržavam.
Poštujem sva druga mišljenja.
Izrečena i neizrečena.
Pripremajte se week-end i blagdane s lijepim mislima i sretno!
Silvana
Silvana, biti ces "homofob, konzervativac, (blagi) vjerski fanatik" , ali stoj iza svojih misljenja, i budi ono sto jesi, Konzervativac, vjernik itd...
Sad, hoces li polemizirati ili ne, to je tvoj izbor. Oni koji te vole voljet ce te i dalje.
Pusu, sestricna ;)
Cornelia
Draga Silvana, ne bih da se bavim etiketiranjem jer to ničemu ne vodi sem ka isključivosti.
Ajde da pokušamo drugim redosledom:
2. Također bi se mogli složiti da upražnjavnje bilo kog privatnog opredeljenja ne sme fizički da ugrožava bilo koga.
U stvari hteo sam da napišem da ne sme fizički I BILO NA KOJI NAČIN DA UGROŽAVA bilo koga. Međutim ovo "bilo na koji način" ispostavlja se da je problematično.
Možda da pređem na primer?
Da li mene ugrožava NA BILO KOJI NAČIN ako dva muškarca (dve žene...ili ako ima još nekih kombinacija) na javnom mestu (ulici, kafani, autobusu, na radnom mestu) iskazuju svoju međusobnu privrženost, ljubav, na primer - ljubljenjem.
Moj odgovor je - ne.
(Jedino što bih dodao: mislim da je izražavanje privrženosti ljubljenjem primerenije privatnom prostoru. Jednako tako bih dodao da sam svoju privrženost dragoj osobi iskazivao i na ulici, kafani, autobusu a bogme i na radnom mestu.)
(Jedino što bih dodao: mislim da je izražavanje privrženosti ljubljenjem primerenije privatnom prostoru. Jednako tako bih dodao da sam svoju privrženost dragoj osobi iskazivao i na ulici, kafani, autobusu a bogme i na radnom mestu.)
Da li mene ugrožava što su neka dva muškarca u zakonitoj bračnoj vezi? Odgovor: Ne.
Čini mi se da brak ima imovinski deo, a postavlja se i pitanja nasleđivanja. Šta je prirodnije nego da partner uživa nasledna prava nakon smrti svoga partnera ili razvoda.
Čini mi se da brak ima imovinski deo, a postavlja se i pitanja nasleđivanja. Šta je prirodnije nego da partner uživa nasledna prava nakon smrti svoga partnera ili razvoda.
I šta sada sa pitanjem o pravu tako ozakonjenih partnera da imaju decu? Da li to njihovo pravo ugrožava mene? Odgovor: Ne.
Ali stvar nije tako jednostavna. Šta da radimo sa pitanjem: Da li njihovo pravo da imaju decu ugrožava tu decu?
Ovo je, priznaćete, škakljivo pitanje a ne sme se zaobići.
Pretpostavimo da živimo u društvu u kome je 99% bračnih veza sačinjeno od odnosa muškarca i žene. Također da je 99% dece nastalo kao rezultat ljubavnog odnosa takvih partnera.
Također pretpostavimo da smo svi civilizacijski i kulturološki, pa ako hoćete i intelektualno, dozreli da prihvatamo i štitimo pravo onih 1% bračnih veza koje nisu sastavljane od muškarca i žene.
Također ostanimo na pretpostavci da 2 muškarca u bračnoj vezi fizički (ili medicinski?) nisu u mogućnosti da rađaju.
Dakle, oni su usvojili dete, ili imaju dete (decu) tako što je njihova sperma oplođena veštački a da je trudnoću iznela surogat majka.
Kako se može zaštiti pravo i ravnopravnost takvog deteta? Kako će to dete u vrtiću, obdaništu, školi... tretirati ostala deca?
Obzirom da nisam ni dečji psiholog niti bilo koje struke tog tipa, ne znam kako na psihu i razvoj deteta utiče saznanje da njegove roditelje čine dva muškarca a 99% ostale dece imaju roditelje koji se sastoje od majke i oca.
Kako seksualna orijentacija njihovih roditelja utiče (i da li uopšte) na njihovu seksualnu orijentaciju? Mislim da sam negde pročitao da se kod dece može pojaviti, nazovimo je tako, seksualna konfuzija pa lutaju i istražuju opcije seksualne orijentacije. (Ovo pišem potpuno laički i moguće da ne upotrebljavam prave izraze.)
Zaplićem se sa ovim pitanjem i ne naslućujem odgovor.
U biti se plašim stigmatizacije takvog deteta i puno problema koje bi ono moglo imati u životu.
Primetili ste da nisam upotrebio termin "normalna" deca jer bi to podrazumevalo da su druga "nenormalna".
Dakle, na boldirano pitanje nemam odgovor.
A dojmilo mi se kad je papa Franjo u onom čuvenom ćaskanju u avionu sa novinarima izjavio (imam samo englesku verziju)
If someone is gay and seeks the Lord with good will, who am I to judge?
Nešto mi se čini mnogi njegovi podređeni nisu oduševljeni tom izjavom. Doduše kao ni mnogim njegovim drugim rečima i aktima koji govore o siromašnoj crkvi koja misli, pomaže i daje nadu slabima, bolesnima i obespravljenima.If someone is gay and seeks the Lord with good will, who am I to judge?
Moguće je da pojam "tolerancija" može pomoći. A što se (nije) tolerisalo pre 50 godina (primer moje majke i mog dede) a što u ovom 21. veku.
Eto, da unesem malo konfuzije sa pokušajem objašnjenja.
Dragi Branko,
Nisam niti mislila da biste Vi bili osoba koja bi tako etiketirala neistomišljenike. Ja sam iskoristila svoje pravo da se izjasnim na Vaš komentar koristeći Vašu e-mail listu. Samo to! «Ajde da pokušamo drugim redosledom:» Zašto me pokušavate uvjeriti u drugačije? Vi ste rekli svoje, ja svoje. Pao je još jedan komentar, a meni na samo moj e-mail još jedan. Moja pametna i dobronamjerna Kore. Sve to prihvaćam i poštujem.
Sigurno mi nije bila namjera ikoga uvjeriti u pravilnost svog stava. Ne daj Bože!
If someone is gay and seeks the Lord with good will, who am I to judge? Mogu ja ispustiti i ovaj dio «and seeks the Lord with good will». Ali to sigurno ne znači da moramo misliti isto!
Milom ili silom živimo u određenoj zajednici. Da ne bi bilo anarhije zajednica stvara određena pravila ponašanja, prethodno definirajući društveni cilj. Pa je tako naša društvena zajednica odredila i definirala ambiciozne ciljeve: poštivanje prava čovjeka, slobodu i jednakost, brak, obitelj, izvanbračnu zajednicu i još štošta.
Ja pripadam i određenoj vjerskoj zajednici, primarno tradicijski, sada u ovim godinama i slobodnom voljom. Dozvolila sam sebi kritičnost prema Crkvi i rimokatoličkom opredijeljenu ali i pravo biti tradicionalna u nekim stvarima(npr. da žene ne mogu biti svećenice, da podržavam celibat, da vjeru vjerujem, a ne dokazujem , a , dakako, i ono što ovi moji rkt. misle i govore o braku ) Ako pripadam zajednici ,od mene se očekuje, a ja to i od sebe očekujem , da uglavnom poštujem pravila i običaje te zajednice tim više što su ona većinsko razmišljanje.
Kada, a desi se to i češće, mislim drugačije, ne paradiram s tim stavom, ne nosim transparente , pronađem hrabrosti da svoj stav izreknem, prihvaćam izolaciju. Tada je to moja dobra odluka ili pak «moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh» zbog kojeg ću gorjeti u paklu.
Vjerujući u pravo čovjeka na opredjeljenje, nisam se udavala u crkvi u oba navrata , a i sada baš ne živim po tim pravilima. Prvi muž, Srbin, bio je ateista. I danas smo u odličnim odnosima . Drugi muž Hrvat, rimokatolik (a zvao se Čedo!!!!) bio je puno stariji, a naši svećenici vrlo kruti u odluci da nas ne ožene u Crkvi jer nismo htjeli pohađati školicu za mladence u trajanju od trideset dana( ovo je izričito zahtijevamo kao preduvjet za crkveni brak unatoč prethodnih 17 godina izvanbračne veze, unatoč njegovoj 69 – oj godini ,a mojoj 49 godini). Umro je. Moj sadašnji partner je Musliman. Možete misliti kako mi majka brine! Valjda je svaki dan u crkvi i intenzivno moli da se kćer opameti. Uz to on i bećari. Moja majka, koju od milja zovem «moja ustašica», krstila me, pričestila , firmala, iako je moj otac u određenom vremenu radio u Službi, sve to uz njegovo znanje i odobravanje ( «jer ne mogu ništa loše naučiti»), ali bez parada , povika o pravima i vjerskim slobodama. To joj , a i njemu, priznajem kao veliki plus. Svaki svoje ali uz toleranciju i poštivanje onog drugog. I pri tom uz puno poštivanje mene, da jednog dana, sama odlučim što ću i kako ću.
Sve ovo gore a i dolje dio je moje osobnosti, očito i većine u našoj zajednice, i moguće je da tu moju ili našu širu osobnost- tradiciju određeno ponašanje vrijeđa a da i ne bude fizičkog nasilja. Imamo li pravo reagirati makar samo toliko da upozorimo da to nije naš stav pa da molimo malo pristojnosti prema nama?
Jer, kako ja vidim, stvar se na kraju svodi na pitanje pristojnosti i poštivanja onog drugog i to ne samo fizičkog već i duševnog integriteta osobe, pa i zajednice. Pitanje mjere!
Da li će Vas smetati pedofilski odnos na cesti? Ili da budem blaža. Očiti odnos punoljetne i vidljivo maloljetne osobe , pa čak i bez bilo kakvog oblika nasilja ili prinude. Fizički Vas ne ugrožava, ali moralno i psihički uvjerena sam da da i da ćete čak pokušati i fizički reagirati. Pa i legislativa u tom pravcu bi Vas uzbunila.
Da li će Vas smetati fizički nasrtaj na neku tuđu ženu? Fizički Vas ne ugrožava, biti ćete fizički ugroženi ako skočite u pomoć, ali ćete ipak skočiti.
Da li Vas smeta gay pride? Mene da! Fizički me ne ugrožava. Ali to doživljavam kao provokaciju «Mi smo sada drugačiji ali hoćemo imati prava kao i vi! Dakle hoćemo biti isti. Pošto ne želimo biti kao vi, najbolje da vi budete kao mi pa da smo svi isti!». Zašto to rade? Sigurno nisam u skupini koja navaljuje na njih ili po njima baca sve i svašta. Umjesto toga založila bih se za potpuno ignoriranje, pa neka narod hoda. Užasavaju me pripadnici političke elite koji tamo paradiraju. Ulizice!
Da li bi me smetala golišava heteroseksulana parada? Da!
Da li me je smetao Severinin pornić? Ne , nisam ga htjela gledati. Tko voli nek izvoli! Ali me je zasmetalo kada je na televiziji u jednoj javnoj emisiji rekla da što ju tako napadaju da se to moglo dogoditi «svakoj majci i ženi ». Jednako me zasmetao komentar širokobrijeških žena kada je ruska djevojka , prinuđena na prostituciju , mrtva vraćena doma, sa svih ovih naših tradicionalno katoličkih mjesta , u metalnom lijesu , sa svim mogućim «onim» bolestima . Rekle su da tko joj je kriv , što je tražila to je i dobila. Oko stotinu muškaraca iz tih svetih mjesta, muževa i sinova tih istih žena tražilo je izvanredne liječničke preglede nakon te vijesti o smrti Ruskinje.
Da li su pripadnici gay skupina spremni da budu evidentirani u određene matice takvih zajednica, koje bi imale relevantne podatke , kao i bračne, o trajanju, razvodima, i svemu što prati brak? Npr. dužnost da nakon razvoda uzdržavaju onog drugog koji ne može raditi, dužnost da uzdržavaju djecu iz takvih veza. Nekako mi se čini da se samo govori o pravima, ali brak donosi i obveze.
Da li ćete u društvu Bosanaca pričati viceve o budalastim Muji i Hasi, u društvu homoseksualaca osobe koje Vam se ne sviđaju nazivati «pederčinama», u društvu muslimana govoriti protiv Alaha, dok kraj Vas stoji osoba bez ruke, pričati i izrugivati se poznaniku «kriplu»? Nećete jer poštujete drugačije!
Osim pozivanja na prava nisam uspjela čuti podatke o barem jednoj ozbiljnijoj analizi trajnosti ovakvih zajednica, razloga da im se prizna ili ne prizna puni opseg prava kao i bračnim, a da budem sasvim iskrena, ne podržavam niti ove izvanbračne zajednice i isto tako sam rogoborila protiv izjednačavanja tih sa brakom.
Nisam čula niti za analize koliko gay osoba doista želi da budu ovako javno priznati i prihvaćeni i zakonom regulirani. Ili je to opet stvar udruga i nekih njihovih drugih interesa. Možda onih u vidu financiranja od stane društvene zajednice. Što veća i bučnija udruga to više love! Čujem neka istraživanja da je svaki četvrti otac u RH zlostavljač. Prosto ne mogu vjerovati. A posljedica: jačajmo udruge za zaštitu žena i djece od nasilja. Ako ih jačamo onda ih i više plaćamo. Nije li djelom to sada i pitanje pomodarstva ? Kada vidim koliko je tu mladih ljudi još jače vjerujem u pomodarstvo. Nedavno sam gledala dobar francuski film «Velika laž» sa Depardieuom i ostalima. Pozivanje na homoseksualnost se i isplatilo.
Posebno nisam čula ništa o efektu takvih zajednica ne eventualno posvojenu djecu. Nedavno mi je rođak( Kore zna- moj Željko) predočio da je pročitao jednu ozbiljnu studiju o tome da to itekako ima utjecaj na spolnost djece, kasnije njihovu spolnost kao zrelih ljudi, da takav odnos djeluje zbunjujuće jer u svima nama časom rođenja ima i ovog i onog, a i kasnije smo skloni imitacijama. Znate onu : «Ako hoćeš vidjeti kakva će ti biti žena , pogledaj punicu!» . Stavite to u ovaj prijeporni kontekst! Da li doista mislite da bi i djeca u okolini bila lišena takvih utjecaja, makar su samo promatrači?
Pa ako su istospolne veze iste kao heteroseksualne, zašto ne razmišljamo i o mogućoj patologiji tog odnosa istoj kao i kod heteroseksualnih. Valjda će se i ti partneri svađati, tući, vrijeđati, a ne samo milovati i dijeliti ljubav svuda oko sebe. Naime sve češće se suprotstavlja kao argument za takve zajednice navodna super kvaliteta odnosa unutar istospolne zajednice prema nekvalitetnoj heteroseksualnoj zajednici koje se raspadaju, tuku, pa i ubijaju ili prema obiteljima u kojima je jedan samohrani roditelj.
Zanemarimo društvo i odnose u njemu te tradiciju i moguću homofobnost društva.
Priroda je ipak napravila razliku. Reprodukcija. Da li je doista ta razlika toliko nevažna?
Vaša majka je uspjela nositi hlače, pa i pušiti i vrijeme je svoje reklo. Nije mijenjala zakone, paradirala. Danas eto sve rjeđe nađeš ženu u haljini. Vrijeme će reći svoje i za ova brojna sporna pitanja. Ja ću uvijek radije muškarce. Kakav je takav je , ščepaj ga ne daj ga, jer je muškarac- ovo je poznati purgerski šlager.
Tvrdim da imovinska prava, ali i ostala, partnera u istospolnoj zajednici nisu ugrožena već da su ostvariva. Sudjelovala sam u sastavljanju pravnih poslova između istospolnih partnera. Nije bilo nikakvih problema niti sa oporukama, niti sa ugovorima o doživotnom uzdržavanju, niti sa bilo kakvim drugim oblicima disponiranja imovinom. Uzdržavanje se također može ugovorom urediti , sve to prema pozitivnim propisima. Vrlo često se spominje odluka o nastavku liječenja, posjeti u bolnici, kaznionici. I to je moguće urediti pravnim poslovima i očitovanjima. Sve češće primjećujem zlouporabe kod ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu po smrti izvanbračnog partnera. Nasljednici ne ospore pravo jer taj tzv. partner ne dira u nasljedstvo a nasljednike baš briga hoće li ili neće ovaj ostvariti mirovinu, pa mu priznaju status partnera . To konačno plaća društvo ili država a ne nasljednik, član obitelji.
Noć uoči referenduma u Hrvatskoj ( navodno je to događaj godine 2013), prikazan je film «Parada». Slučajno! ? Ispalo je da su svi simpatičniji i napredniji od neistomišljenika gay pokretu, koji su , naravno prikazani kroz ćelave mlađahne skin headse : i ustaše, i četnici, i mudžahedini i oni s Kosova, bivši i sadašnji mafijaši . Ipak na kraju u prvoj liniji borbe, na istoj strani, a protiv nasilnika je čovjek, njegova , istini za volju još uvijek izvanbračna žena i njegov sin skin-head. Tu je preminuli član gay zajednice, i puno ranjenih s obje strane. Zašto? S više strpljenja, tolerancije i mjere moglo je i drugačije.
Gay is o`kay, and straight is all right!
Vaša
Silvana
Reakcija na prvu loptu, bez namjere da te uvjerim u nesto, nikoga se ne moze uvjeriti u nesto sto on odbija :)
Cornelia
Nisam bas vidio da smo se mnogo neslozili.
Kolika je razlika između fizičkog ugrožavanja i ostalog (vjerskog, nekulturnog, nepristojnog...)? Velika.
Fizicko ugrozavanje je potpuno neprihvatljivo.
Sto takodjer ne znaci da je vjerski fanatizam prihvatljiv. Kojekakve drustveno uslovljene norme (katkad i ozakonjene) odredjuju mjeru pristojnosti. Ja sam jednom osamario nepoznatog mladica na Zelenom Vencu cekajuci autobus jer je bio toliko agresivan prema nekoj djevojci (koja ga je izgleda ostavila) da je pretilo da ce je fizicki ugroziti. Drugi priustni su samo stajali i gledali svoja posla.
Moja majka sa hlacama i pusenjem u djedovoj kuci nije prekrsila zakon jer se zakon o tome vjerovatno i nije izjasnjavao. Moja je majka inace prkosila i sopstvenoj porodici (bila je najmladja od 14 djece - od dve djedove žene - 7 + 7). Zamislite da jedna 18.togodisnja seljancica bez dozvole starije brace (majku je rano izgubila a otac joj je umro odmah poslije rata) ode na radnu akciju.
Licno mislim da je njeno ponasanje (i radna akcija i hlace i pusenje) bilo veci pomak granice prihvatljivog ponasanja nego li javno paradiranje GL (dodjavola nikako da upamtim tu kraticu) populacije.
Jos jedan primer za moju majku kojoj sa silnim zakasnjenjem odajem priznanje (mislim da sam o tome pisao):
U Karlovcu je studirao jedan crnac i ozenio se i napravio dijete jednoj Karlovcanki. Njena majka nije htjela da vidi ni njega ni nju a bogami ni unuce. Kod moje majke su dolazili i taj crnac i njegova zena sa djetetom. I ne samo to: moja majka je svojom nekom vjestinom uspjela natjerati tu svoju poznanicu da nakon nekog vremena prihvati zeta crnca i unuka i da se ponasa koliko toliko normalno prema njima.
Moram ovdje ubaciti nesto sto mene izricito nervira.
3 (tri) mjeseca prije najavljene gay parade u Beogradu, mediji, politicari, izaslanici EU, namnozeni analiticari i zbrda-zdola znalci su nas bombardirali tom paradom kao da se radi o objavi rata ili najavljivanju meteora koji ce nas pogoditi iz svemira. Sve te LG (i td) nevladine organizacije su mi se upravo tom vrstom medijske agresije na glavu popele. Pa vjerujem i onima kojima ne smeta nicija drugacija seksualna orijentacija.
Razumljivo jos me vise nerviraju svi ovi popovi i desnicari koji su se odmah nasli s druge strane sa svoji porodicnim vrijednostima.
Pri tome mislim da su najpokvareniji ovi iz EU jer zastupaju EU standarde i namecu ih svuda uokolo. Ne, nemam nista protiv tih standarda ljudskih i manjinskih prava, ali imam protiv tih budala koji nikako da shvate da se takva prava ne ostvaruju nametanjem. Uopce ne vide kontraefekte pa cak i destruktivne posljedice.
Kao da se skidanjem Sadama i uvodjenjem demokracije u smislu visepartizma u Iraku ista promijenilo na bolje. Ja nisam mogao da vjerujem da jedna tako obavjestajno razvijena zemlja poput SAD nije mogla razaznati kakve ce posljedice biti kada oni uvedu tzv. demokraciju. Pa da su pitali bilo kog orijentalistu sa nekog od prestiznih americkih univerziteta taj bi im rekao kakvu Pandorinu kutiju otvaraju.
Prostore ljudskih i manjinskih prava ostvaruju u svakoj zemlji oni koji tamo zive i cija je to zemlja. Ja sam godinama zivio i u Libiji i brzo sam shvatio da moram da postujem red i moral koji u toj zemlji vrijedi makar koliko se mnogo sa cime nisam slagao. Pa nece vam gost u kuci praviti razmjestaj namjestaja.
Hm. Nisam znao da postoji skola za mladence, crkvena ili bilo kakva!
Citam iznova Silvana vase pismo i sve nesto jurim za necim sa cime bih polemizirao. Vazda sam nesto antiprotivan.
Ali primice se vrijeme ponocne bozicne pucnjave. Ja zivim na Novom Beogradu o oficirsko-penzionerskom okruzenju. bice zesce rokanje jer su se ovi nekadasnji atesti pretvorili u prvoborce novorodjene religioznosti pa svoj odusak i pripadnistvo pokazuju pucanjem.
Saljem ovo i uzimam zaklon!
Mir bozji, Hristor se rodi!
Vaša majka je uspjela nositi hlače, pa i pušiti i vrijeme je svoje reklo. Nije mijenjala zakone, paradirala.
Ne valja ti argumenat, sorry. Brankova majka nije paradirala, ali da feministkinje nisu paradirale, i trpjele ruganje i prezir, nista se ne bi promijenilo, ni pravo glasa, ni pravo da zena ima svoj racun u banci, ni pravo da nosi hlace. Sva zenska prava su izborena.
(za angdotu : u Francuskoj zena zakonski ima pravo nositi hlace od lani. Zakon koji joj je zabranjivao je pao u zaborav, i neko ga je sasvim slucajno iskopao :))
Da li bi me smetala golišava heteroseksulana parada? Da!
Pa to imas stalno, svugdje, ne samo na plazi!
Da li doista mislite da bi i djeca u okolini bila lišena takvih utjecaja, makar su samo promatrači?
Da, mislim. Mislim da bi samo mogli biti manje streight, nista vise. I tim bolje za njih. My dear, biseksualnost je bogatstvo ! :))
Mislis da si ti hetero samo zato sto si imala tatu i mamu ?
Gay is o`kay, and straight is all right!
yeaah!!
Yeaaah!
Ajd i ja na prvu loptu.
Nije bas lako odrediti granice tolerancije. također se mora reci da se te granice vremenom pomeraju.
Tri kralja jahahu , s onih sunčanih stran, tri dara nosahu:
mir, zlato, tamijan...
tralalalala.
Pusa svima
Silvana
Cijela ova prica o pravima homoseksualaca je zbava za narod. Bacili narodu kost da se glozi oko gluposti, dok mu s druge strane otimaju sve ono sto je osvojio u proslom stoljecu.
Ljudska prava su: MIR, voda, hrana, krov nad glavom, zdravlje , skola i kultura. Ostalo su sporedne gluposti koje bi se rijesile same od sebe kad bi bila zadovoljena osnovna prava.
Pozdrav,
Irena.
Grčka demokracija. Važila je samo za slobodne ljude polisa. Isključuje robove i žene. Pri tome ne mislim da su žene i robovi bili potlačeni i podložni represiji. Ropstvo je bilo posledica rata i gubljenja statusa. Moglo se kupiti i prodati. Platon je jedno vreme bio rob.
Američka demokracija jeste odličan prikaz kapitalističkog zahteva za slobodom individue. Kapitalističkog? Da. Čovjek je najbolja roba ako ga lišiš rodnog, bratskog, plemenskog i vlasničkog pripadništva. Ideali francuske revolucije 1789. dovedeni do kraja.
Moj izbor: prokleti individualizam sa bajronovskojm ljubavlju prema antičkoj Grčkoj.
Gay problem me nikada nije posebno interesirao. Poznavao sam lično samo nekoliko osoba za koje sam saznao da su gay (nisu mi to oni rekli) i to nije uticalo na moj odnos sa njima. Znam da su imali svoj svijet i da su bili ismijavani od "nas" drugačijih. Ja nisam pripadao njihovom svijetu i nisam ih ismijavao niti ugrožavao.
Moj odgovor na potrebu za njihovim pravima u odnosu na posebnost je potvrdan. Dvoumio sam se u onom dijelu oko prava na usvajanje djece, odnosno, preciznije, na odgajanje djece.
Kornelija je lijepo objasnila da ima mnogo zescih (i cescih) /ovo da lišim Korneliju problema sa čitanjem teksta sa kvacicama/ problema u dječjem razvoju: alkoholizam, narkomanija, siromaštvo, agresija roditeljai sredine.
Da, radi se pomeranju granica sloboda i prava.
Ja ne volim agresivno i/ili podmuklo nametanje stavova.
Ja ne volim tribalni kolektivizam "mi" versus "oni".
Za mene "zajednica tolerantnih" nije fraza.
Ovo je razgaćeno razmišljanje. Još u pidžami, neumiven, neočešljan.
Saudijcima je prvi radni dan u nedelji pa krenu izjutra da me bombardiraju mejlovima.
Srbija se sprema za Božić. Sutra i prekosutra se ne radi. Kao da se inače radi.
Video sam i ja svašta u životu, ponešto doživio, u ponečemu morao učestvovati.
Posebno me pogađaju nesreće i tragedije koje se dešavaju djeci.
A o sudbini djevojaka i djevojčica u tradicionalnim arapskim porodicama svašta bih vam mogao napričati. No, znajući za vašu struku i posao jasno mi je šta se sve moglo nataložiti u vašoj praksi.
Znam da je život čudo i da čovjek može sve i svašta preživjeti i savladati.
Ne postoji život pod staklenim zvonom ili u zlatnom kavezu.
Uklopio sam se u srpsko praznikovanje a januar je toga prepun.
Vala neka. Meni prija.
Branko nastoji dati pravo i Silvani i Korneliji, pa se smjeska lijevo pa desno, bas kao na slici gdje je izmedu dvije cure !
Meni se cini Branko i Silvana da imate patrijarhalne pozicije postivanja obicaja i zakona : ja obratno mislim da je dobro ako gost pomakne stolice i prodrma ustaljeno. Ponavljanje istog standarda me gusi, kao sto gusi drustvo.
Ako cemo davati vaznost mladim danima, Dubrovnik je bio otvoren grad, gdje su pedesetih godina stranci donosili miris Europe. Voljela sam to. Bio je to od sedamdesetih godina i grad homoseksualaca u avgustu.
Voljela sam ih ; oduvijek sam bila nekonvencionalna osoba, sto je ljutilo moju mamu koja mi je drzala predike o postivanju normi. Ja sam pitala zasto, odgovor mi nikad nije bio uvjerljiv. (ovo za Silvanu :))
Kad mi je bilo osam godina odlicila sam se udati i to na licu mjesta s maminim kolegom i prijateljem iz Arhiva. Jos uvijek mi je zao sto nisam! Mama mi je rekla da je gospar Ivo homoseksualac. Prvi put sam cula tu rijec. Homoseksualac, to je osoba koja bi se ozenila s nekim istog spola, rekla mi je. I nesto kasnije ispricala kako je poslije rata udba ispitivala gospara Iva, i da je bio na sudu prijavljen zbog homoseksualnosti, i s kojom gospodskom klasom je podnio uvrede i ponizavanja, tako da su ga na koncu pustili.
Dakle, u istom dahu sam doznala o homoseksualcima i o potlacivanju i preziru koji su na njima, i to u vezi covjeka kome sam se najvise divila, i kome se jos uvijek divim, iako je davno umro.
i nikad za nikad se necu sloziti s idejom privatnosti : homoseksualnost je cijeli covjek, ne samo neka tamo orijentacija ili izbor ili seksualna praxis. Homoseksualnost nije atribut nadodan na covjeka, nego cijeli covjek, traziti od covjeka da skriva ono sto jest je za mene nepodnosljivo.
Silva, da znas : ako bude stani pani, vadim mač iz toka i stojim uz Štefa! :)Cornelia
Gandalf koji zna odgovore na pitanja iz kvizova, čita knjige, nešto piskara, podučava djecu engleski i protura im fazone o životu.
Natrpan i napojen, prepun banalnosti, a opet zadovoljan što mogu nekome makar malo i na tren uljepšati dan; takav u ponoć po vlažnoj izmaglici obiđoh svoj krug. Prorijedio se saobraćaj.
Čitam vaše mejlove i osjećam strast. Možda uz malo sestrinske napetosti, ali strast! Plus borbenost. Svaka čast.
Dug smo put prevalili za ovih mjesec dana (ima li toliko?) dopisivanja.
Ja bih kao trebao nešto da se branim. Ali od čega?
Ili da se svrstam na nečiju stranu?
Zar postoje neke strane?
Dvanaestovijekovna Francuzica izjednačava privatnost sa skrivanjem posebnosti. Kaj god.
Potom iz ljubavi i seksualnosti izvlači cjelinu bića i hoće da time karakterizira njegovu izvrsnost. Sumnjivo.
Kad bih morao sebi da uljepšavam mizeriju dnevnog života - posvetio bih se seciranju gornjih stavova.
Nisam noćas u tom fazonu. Pun sarmi i pečenja. Natopljeno vinom.
= 0 =
Ne volim Miroslava Ilića, niti tu vrstu muzike.
Ali volim kafansku muziku i ciganske bande. Prilažem par fotografiranih dokaza. Ne ustručavam se da zapjevam iako, na svoju veliku žalost, nisam osobito muzikalan.
Rijetke su fotografije bez čaše u ruci.
Ima tu dosta raznih kafanskih zgoda, neumjerenih pijanstava i teških mamurluka.
Zato Silvana samo naprijed!
Ako bude stani pani, nema veze, zapjevaću nešto i od Miroslava Ilića. Makar bila i "devojka iz grada".
= 0 =
Moja homoseksualna iskustva.
Nema ih. Ali bilo je ponuda.
U hotelima po svijetu, dok sam bio nekakav poslovni čovjek koji je dosta putovao. Znate ono: cijelodnevni sastanci, ručkovi, eventualno večere... oko ponoći dođeš u hotel i uhvatiš se čaše u baru i gledaš koga ima. Prostitutke me nikada nisu interesirale, muškarci nikada. Možda piće sa barskom pjevačicom, flertovanje sa konobaricom. Nisam bio osobito uspješan.
= 0 =
Moram li ponoviti: ne pišem kolumne (koliko god me prijatelji i poznanici tjerali na to). Ne pišem naručene tekstove sa namjerom da nekoga izazovem i jurim za vašom pažnjom.
Ja pišem pisma, komentiram što hoću, tu i tamo sebe izvrnem i privatno izložim javnom, bavikm se nečim što me tišti, boli ili me raduje.
0 = 0
Mnogo mi se dopalo: U boj, u boj, mač i stoka.
Vaš neborbeni
Srpski novogodišnji meni je prilično jednoobrazan. I ne ide bez sarme i pečenja. Za Badnje veče obično riba i pasulj, mada veći dio populacije doda i nešto mrsno. A za Božić pretjerivanje u svakom pogledu.
Poslije se ostaci danima vade iz frižidera i zamrzivača.
Majka je pravila puricu z mlincima i to mi nedostaje. Ranije kad sam češće dolazio u Zagreb sjeseni i zimi obavezno bi odlazio "K Zagorcu" na puricu ili racu z mlincima.
Božićnog bakalara sam jeo samo jednom. U Bernu kod Zokija i Duške (dugogodišnji prijatelji iz "karlovačkog kruga" - /Kornelija - onaj koji je sa mnom i majkom otpratio moju sestru u vječnost na opskurnom groblju u Stančiću/). Bio je odličan.
Vino uviiiiijeeeek!
Ljudska prava su: MIR, voda, hrana, krov nad glavom, zdravlje , skola i kultura. Ostalo su sporedne gluposti koje bi se rijesile same od sebe kad bi bila zadovoljena osnovna prava.
Pozdrav,
Irena.
Ne saljem na cijeli Brankov mailing da ne pretrpavam tuda postanska sanduceta,
no posto je moja draga sestricna pocela diskusiju, de da stavim moje zrno soli. Dobronamjerno, ili kako vec kaze Branko :)
Ne dijelim rezoniranje "mene ugrozava ili ne, meni smeta ili ne". To je demokracija na americki nacin : dok ne smetas drugom radi sto hoces - dodaj 'hebe mi se". Individualizam je najdalje sto moze biti od grcke demokracije. No ako cemo tako, evo sto mene ugrozava :
Dosadilo mi je slusati heteroseksualce koji raspredaju o homoseksualcima kao sto su u 18 stoljecu raspredali o "divljacima". Imaju li urodenici dusu? Ako da, koja su njihova prava? A to je uglavno ton rasprava.
Ne ugrozava me gay-pride jednom godisnje. Osobno me ugrozava, konkretno i svakodnevno, ponasanje zena koje javno pokazuju svoje tijelo na provokativan i vulgaran nacin, i muskaraca koji to komentiraju - ali to je "normalno" jer je heteroseksualno. Zene su seksualni predmet po definiciji, to je normalno. I ja sam znaci seksualni predmet kad se vracam sama u noci, normalno.
Kad se decko ovako obuce na gay-pride nastanje zgrazavanje i kamenovanje
Cuje se sprdanje "ubrzo cemo morati praviti hetero-pride" Nisu svi ti krscani ni sekundu postavili pitanje zasto povorka i zasto se to zove "pride". Niti zasto je dozvoljeno i pozeljno da se zene tako ponasaju.
Ne slazem se sa dikotomijom Mi/Oni. Oni su mi.
Sto se djeca tice, sto vam je svima? pa vec davno ima djece koje odrastaju u istospolnoj sredini, nisu ni bolja ni gora od druge djece. I ne rugaju im se u skoli ni manje ni vise nego onima koji su predebeli, premrsavi, koji imaju majku "kurvu" (da da), ne preziru ih vise nego one koji ne nose Adidas. A za psiholoski razvoj ne brinite : ima mogo gorih trauma nego zivjeti s dvije osobe istog spola. I ne postaje se od toga homoseksualac, nije zarazno. Kako se ne postaje alkoholicar jer je otac alkoholicar. Procesi razvijanja licnosti su mnogo kompleksniji. Niko ne zivi izolirano u porodicnom kavezu, identifikacije imaju mnogo sire polje nego tata-mama. Ili dvije mame. Ili dvije tetke.
Heteroseksualni par nije nikakva garancija nicega, sto se tice psihickog razvoja.
Ne, to je sve ista prica kao Brankov deda. Drustvo se mijenja, htjeli mi ili ne, ni brak vise nije ono sto je bio u 19 stoljecu. Homoseksualni brak je kao kamencic bacen u vodu, siri krugove s jedne obale na drugu. To je jedina tacka gdje se slazem sa Silvanom.
Najbolje od krscanstva je humanizam. Evo je Francesco porucio htvatskim biskupima da spuste ton. Bilo je vrijeme. Opscenost nije privilegija gay-pride.
Sincerely yours,
Cornelia
Drage moje,
Osobno mi je žao što ovo "grano salis" nije upućeno svima. Ali razume se, to je vaše pravo. Heterogeno je moje čitateljstvo (i po godinama, i po rodu, pa i verski, kao i nacionalno) ali su više čitatelji nego komentatori. Ali razume se, to je njihovo pravo.
U reumatičnim kostima osećam promenu vremena. Do sada smo se nekako izvukli od hladnoća i oluja.
Ajd da se sredim. Red je.
Ama Branko, ako mislite da nasa korespondencija moze nekoga interesirati, samo saljite dalje, ja sam htjela biti diskretna ! :)
Uz to dodatak : rezonoramo kao da ce nasa zlatokosa djecica pasti u ruke pedofilima…. no djeca koja kradu u favelama,, koja se prostituiraju u Aziji, koja masovno umiru od gladi i od rata u Africi bi sigurno imala vece sanse za bolji zivot da ih prisvoji i skoluje istopolni par. Nas moral mi se cini mala stvar prema tragediji miliona djece u svijetu.
I heteroseksualnom paru je tesko prisvojiti, mozemo misliti da bi istopolnom paru uvjeti bili jos tezi…
A sad cu vam reci nesto sto ce vas mozda skandalizirati.
U doba kad puritanski duh jos nije dopirio iz Statesa, grupa adolescenata je uz pomoc odgojitelja pobjegla izi ustanova i domova i dosla kampovati u nas faks da privucu paznju na lose uslove zivota u tim internatima. Dosli novinari, tralala, i mi profesori bili prvo pozvani na ispitivanje u Brigadu za maloljetnike, a potom na sud. Maloljetnici se vratili u domove i svrsila prica.
Ali tom prilikom sam upoznala tu djecu. Jedan decko, lijep kao grijeh, je ispricao da weekendom, kad ima dozvolu ici roditeljima, ne ide kuci nego se prostituira po Pigalu, i sa zaradenim novcima si kupuje skupu odjecu. "I kad me odgojitelji pitaju odakle mi sve to, kazem da su mi kupili roditelji. Oni svi znaju da moji roditelji nemaju mogucnosti to platiti i da im nije stalo do mene".
Takvih je bilo mnogo, i previse. I nakon neuspjelih mjera i poduhvata, kad su bjezali iz sve strozijih institucija, sudac za djecje poslove ih je znao dati na odgoj homoseksualnim parovima koje je poznavao.
Nemojte misliti da je taj sudac bio korumpiran. Bio je to profesionalac koji je znao svoj posao.
Lijep vam Bozicni vikend !
Cornelia
Ama Kornelija, previše se slažemo.
Malo me šta može skandalizirati. Ne postoji život pod staklenim zvonom ili u zlatnom kavezu.
Teeeeebi moja verna drugo (može i drugaru)...",
oladi,
Božić je!
Ja samo rekla što ja mislim a Vi navalili.
Eto zašto su na Brankovoj listi čitatelji a ne i komentatori.
Ajde malo zloće- što bi bilo da nije bilo gospar Ive u susjedstvu, subjekta tvoje djetinje i neostvarive udavačke želje?
Pustimo Brankeca da jede i slavi .
Moj Sale veli da se u Srbiji najbolje jede od svih naših bivših i sadašnjih zemalja.
P.S.
"mač iz toka ".. Ja ovaj tekst u ariji iz Šubića Zrinjskog uvijek čula kao "U boj , u boj mač i stoka ..."
Ma ne pada mi na pamet da se bijem.
After all, who am I to judge!
S.
Meni se cini Branko i Silvana da imate patrijarhalne pozicije postivanja obicaja i zakona : ja obratno mislim da je dobro ako gost pomakne stolice i prodrma ustaljeno. Ponavljanje istog standarda me gusi, kao sto gusi drustvo.
Ako cemo davati vaznost mladim danima, Dubrovnik je bio otvoren grad, gdje su pedesetih godina stranci donosili miris Europe. Voljela sam to. Bio je to od sedamdesetih godina i grad homoseksualaca u avgustu.
Voljela sam ih ; oduvijek sam bila nekonvencionalna osoba, sto je ljutilo moju mamu koja mi je drzala predike o postivanju normi. Ja sam pitala zasto, odgovor mi nikad nije bio uvjerljiv. (ovo za Silvanu :))
Kad mi je bilo osam godina odlicila sam se udati i to na licu mjesta s maminim kolegom i prijateljem iz Arhiva. Jos uvijek mi je zao sto nisam! Mama mi je rekla da je gospar Ivo homoseksualac. Prvi put sam cula tu rijec. Homoseksualac, to je osoba koja bi se ozenila s nekim istog spola, rekla mi je. I nesto kasnije ispricala kako je poslije rata udba ispitivala gospara Iva, i da je bio na sudu prijavljen zbog homoseksualnosti, i s kojom gospodskom klasom je podnio uvrede i ponizavanja, tako da su ga na koncu pustili.
Dakle, u istom dahu sam doznala o homoseksualcima i o potlacivanju i preziru koji su na njima, i to u vezi covjeka kome sam se najvise divila, i kome se jos uvijek divim, iako je davno umro.
i nikad za nikad se necu sloziti s idejom privatnosti : homoseksualnost je cijeli covjek, ne samo neka tamo orijentacija ili izbor ili seksualna praxis. Homoseksualnost nije atribut nadodan na covjeka, nego cijeli covjek, traziti od covjeka da skriva ono sto jest je za mene nepodnosljivo.
Silva, da znas : ako bude stani pani, vadim mač iz toka i stojim uz Štefa! :)Cornelia
Brankec je pojeo i popio. Ispoštovao društvene norme, patrijahalnu tradiciju, smiješkao se lijevo i desno curama koje imaju cure.
= 0 =
= 0 =
= 0 =
Čitaoci - komentatori.
Prijatelji (oni dugogodišnji) iz Beograda uglavnom komentiraju moje zapise kada se vidimo. Tu i tamo neko nešto napiše. Ove iz drugih zemalja uglavnom interesiraju moje crtice o Beogradu i odnos prema pojedinim zbivanjima. Mlađi čitaoci se rijetko javljaju komentarima - imaju nekiu vrstu strahopoštovanja prema mom "profesorskom" statusu u njihovim glavama (što me nervira ali ne mogu im to izbiti iz glave).
Od nepoznatih čitalaca (prijatelji prijatelja) uglavnom dobijam pohvale. To je lijepo čitati ali nije podsticajno.
Diskusija sa vama dvjema daleko nadilazi prosjek.
Što je uostalom posve razumljivo. Ne poznajemo se pa imamo šta reći.
0 = 0
Ovo moram ispričati a onda ću malo zašutiti.
Moram po raspravama. .
Odem ja sa svojom majčicom i tetom Marom i još nekim tetama na tradicionalno hodočašće Grada Zagreba na Mariju Bistricu. Misu prevodi kardinal Franjo Kuharić. Dakle, davno je to bilo. Uglavnom tijekom propovijedi navalio on na sve svjetske strahote(Černobil, droga, alkohol,... ) pa se među time nađe i tema "pohota". Veli Franc da je to užasno jer da je danas "žensko tijelo (izgleda i muško, opaska pisca) predmet muške pohote". Moja draga teta Mara sjedi na travici, nad njom kišobran radi zaštite od sunca, oko nas mnoštvo ljudi u molitvi, a ona glasno mojoj mami veli:"Sestra, to se na nas ne odnosi, mi smo predmet gađenja".
Raja popadala od smijeha tijekom glavne propovijedi.
Moje damice, šaljem vam jutarnji blagoslov, a ja sada odoh da se bijem s protivnikom i pri tom zaradim nešto lovice.
P.S.
Mi sarmu nekako više uz Novu godinu, ne baš na Badnjak( tada bakalari svih fela) i Božić(tada purica z mlincima).
Vino uveeeeeeeeeeeeeek!.
Silvana
Drage dame,
Silvanino sjećanje na Francekovu propovjed sjetih se jednog celibatskog "crkvenog" događaja u Karlovcu prije 10-15 godina. Dvije žene u autobusu pričaju. Jedna od njih ima dijete u osnovnoj školi i pop mu je iz vjeronauke dao lošu ocjenu. Ova druga je pita šta će učiniti. "nije problem. Znam velečasnog. Dolazi kod moje sestre." "Šališ se." "Nimalo. Već dvije godine. Šta on misli da je to ne znam."Božićnog bakalara sam jeo samo jednom. U Bernu kod Zokija i Duške (dugogodišnji prijatelji iz "karlovačkog kruga" - /Kornelija - onaj koji je sa mnom i majkom otpratio moju sestru u vječnost na opskurnom groblju u Stančiću/). Bio je odličan.
Нема коментара:
Постави коментар